Rev-867/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 867/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice H. A. iz O., koju zastupa N. O., odvjetnik u O., protiv tuženika J. i V. C., te M. i Ž. P. sviju iz O., koje zastupa V. D., odvjetnik u O., radi poništenja ugovora, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 31. kolovoza 1989. br. Gž-2432/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Osijeku od 2.ožujka 1989. br. P-999/87, u sjednici održanoj dana 14. siječnja 1992.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja poništen je ugovor o prodaji koji su zaključili tuženici J. i V. C. kao prodavaoci, te M. i Ž. P. kao kupci o prodaji fizičkog dijela porodične stambene zgrade u O. u ulici ... za cijenu od 150 dinara (1,500.000 prijašnjih dinara), pa su tuženici J. i V. C. dužni ove nekretnine prodati tužiteljici u izvršenju njezina prava prvokupa, te preuzeti iz pologa kupoprodajnu cijenu, a tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u 1/2 idealnog dijela tih nekretnina a koje se sastoje od istočnog dijela zgrade od hodnika u površini od 60 m korisnog stambenog prostora s pripadajućim dijelom tavana i šupom te pravom služnosti hodnika i dvorišta, kao i naknaditi joj parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja tuženici su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude sudova nižeg stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Kao što je prije spomenuto, sudovi nižeg stupnja poništili su ugovor kojim su tuženici J. i V. C. prodali tuženicima M. i Ž. P. u izrekama tih presuda navedeni dio zgrade. Po utvrdjenju suda prvog stupnja taj dio se sastoji od dvaju stanova kao posebnih dijelova zgrade. Ugovor je poništen zbog povrede tužiteljičinog prava preče kupnje, budući da je ona nosilac stanarskog prava na jednom od tih stanova u površini od 29,90 m (cl. 34. st. 1. i čl. 35. st. 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada), dok su drugi od tih stanova koristili za stanovanje tuženici J. i V. C. kao vlasnici.

Ti sudovi su iz navedenog razloga dakle poništili spomenuti ugovor u cijelosti.

Po odredbi čl. 34. st. 1. prije navedenog zakona gradjanin ili pravna osoba koja namjerava prodati porodičnu stambenu zgradu ili stan kao posebni dio zgrade, dužan je tu zgradu ili taj dio zgrade, preporučenim pismom ili podneskom preko suda ponuditi na prodaju osobi koja na stanu u toj zgradi ili posebnom dijelu zgrade ima stanarsko pravo i saopćiti joj cijenu i uvjete prodaje.

Nije sporno da tuženici J. i V. C. nisu na opisani način ponudili na prodaju tužiteljici navedeni dio zgrade.

Tužiteljici, koja ima stanarsko pravo na jednom od stanova, koji su kao posebni dio zgrade predmet spornog ugovora, protivno tvrdnji tuženika u reviziji da je predmet ugovora bio suvlasnički dio zgrade, pripada pravo preče kupnje u smislu prije spomenute zakonske odredbe na navedenom posebnom dijelu zgrade, kao cjelini.

Kako je ona postupila po odredbi čl. 35. st. 4. spomenutog zakona tj. položila u depozit kod suda iznos cijene, to su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim.

Spomenuto pravo tužiteljice zasnovano je zakonom u njezinu korist, a odredba čl. 28. Zakona o obveznim odnosima, koja predvidja načine na koje se može izjaviti volja za sklapanje ugovora ni u čemu ne derogira prije spomenute odredbe Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada, kao što su pravilno zauzeli stajalište o tome sudovi nižeg stupnja.

0 prigovoru tuženika da tužiteljica nije u cijelosti postupila po odredbi čl. 35. st. 4. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada, već su raspravili ti sudovi, te ga kao neosnovan odbili navodeći za to valjane razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud, a tuženike na njih upućuje.

Kao što je ranije navedeno sud prvog stupnja je utvrdio da je stvarno predmet prodaje bio posebni dio zgrade, a ne suvlasnički dio, pa činjenica, što je tužiteljica formalno tražila a sudovi tako i odlučili da joj tuženici izdaju tabularnu ispravu za upis suvlasničkog dijela zgrade, nema utjecaja na pravilnost te odluke, jer je to očito učinjeno samo zbog upisa u zemljišne knjige.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo.

U postupku pred tim sudovima nije došlo ni do bitne povrede odredaba parničnog postupka predvidjene u čl. 354. st.

2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP, jer sudac suda drugog stupnja I. G. koji je sudjelovao u donošenju odluke nije u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda odnosno drugog organa kao što predvidja odredba čl. 71. toč. 5. spomenutog zakona.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona p parničnom postupku "Narodne novine" br.

53/91 od 8. listopada 1991. godine preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 14. siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.