IV Kž-59/2005-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-59/05-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičene N. K., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi oštećenice kao tužiteljice I. J., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 13. srpnja 2005. godine, broj Kv- 204/05 (Kio-36/05) u sjednici održanoj dana 11. travnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenice kao tužiteljice I. J..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem vijeće Županijskog suda u Puli, odbilo je istražni zahtjev oštećenice kao tužiteljice I. J. od 01. travnja 2005. godine, protiv osumnjičene N. K., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona i čl. 313. toč. 2. Kaznenog zakona.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela oštećenica kao tužiteljica I. J., ne navodeći izričito žalbene razloge, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, te prijedlog da se žalba prihvati i odredi provođenje istrage. Dana 14. veljače 2006. godine podnesena je zbog istih žalbenih razloga dopuna žalbe s brojnim prilozima, te dana 29. ožujka 2006. godine dopis koji je po svom sadržaju dopuna žalbe i pritužba na postupanje Ministarstva pravosuđa i Općinskog državnog odvjetništva u Puli.

Žalba oštećenice kao tužiteljice nije osnovana.

Ovaj sud, kao drugostupanjski je razmotrio spis Županijskog suda u Puli broj Kio- 36/05, spis Općinskog državnog odvjetništva u Puli broj KR-DO-359/04, spis Županijskog državnog odvjetništva u Puli broj K-DO-24/05, te je zaključio da je pobijanim rješenjem pravilno odbijen istražni zahtjev za navedena kaznena djela protiv osumnjičene N. K..

IV Kž 59/05-4

Oštećenica kao tužiteljica u istražnom zahtjevu navodi da je osumnjičena N. K. počinila kazneno djelo posebnog slučaja krivotvorenja isprave iz čl. 313. toč. 2. Kaznenog zakona na način da je dana 02. travnja 1998. godine na prijedlog ili nagovor R. P. napisala izjavu broj OV-1455/98 istim elektroničkim sredstvom kao i ugovor o zajmu, te je tu izjavu podmetnula na potpis oštećenicima D. i I. J. u svom javnobilježničkom uredu, a da ju isti nisu niti sastavili, niti napisali, niti odnijeli na ovjeru na dan potpisivanja ugovora o zajmu, odnosno dana 10. travnja 1998. godine. Dakle, osumnjičena se tereti da je dana 02. travnja 1998. godine počinila kazneno djelo posebnog slučaja krivotvorenja isprave iz čl. 313. toč. 2. u vezi čl. 311. st. 1. Kaznenog zakona. S obzirom da je za inkriminirano djelo zapriječena kazna zatvora do tri godine, temeljem čl. 20. st. 6. u vezi čl. 19. st. 1. al. 5. Kaznenog zakona, protekom šest godina od dana počinjenja nastupa apsolutna zastara, što znači da je dana 02. travnja 2004. godine je nastupila apsolutna zastara za ovo kazneno djelo. Osim toga, nastupila je i relativna zastara s obzirom da je istražni zahtjev kao prva postupovna radnja podnesen nakon dana 02. travnja 2001. godine.

Budući da u ovom slučaju postoje navedene zapreke za kazneni progon, nije relevantno pitanje osnovanosti sumnje u odnosu na ovo kazneno djelo. Međutim, s obzirom da je iz sadržaja istražnog zahtjeva i žalbi, koje je osobno podnijela oštećenica, vidljivo da ista nije vična pravu i da smatra da joj dosadašnjim postupanjem državnih tijela nanesena šteta time što nije pokrenut kazneni postupak protiv osumnjičene, ipak se ovim putem napominje da ne postoji niti osnovana sumnja da je počinjeno inkriminirano djelo. Naime, sporna isprava, za koju oštećenica tvrdi da je krivotvorena i da su je oštećenici potpisali ne znajući njezin sadržaj, je izjava kojom oštećenici potvrđuju da su primili iznos od 265.040,00 CHF te se obvezuju da će s R. P. sklopiti ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine. S obzirom da je navedeni ugovor o zajmu, koji po svom sadržaju prati ovu izjavu, zaista i sklopljen između oštećenika i R. P., koju činjenicu oštećenici ne osporavaju (već osporavaju pitanje zakonitosti tog ugovora), ne postoji niti osnovana sumnja da je sporna izjava krivotvorena. Na isti zaključak upućuje i okolnost da su oštećenici u dva navrata, dana 05. i 09. listopada 2001. godine uputili R. P. pisane molbe kojima traže odgodu roka za isplatu dugovanog iznosa temeljem ugovora o zajmu. Stoga ne proizlazi da bi navedena isprava bila krivotvorena jer se iz daljnjeg ponašanja oštećenika zaključuje da su oni navedenu ispravu potpisali znajući njezin sadržaj.

Nadalje, u istražnom zahtjevu se navodi da je N. K. počinila i kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona na način da je dana 10. travnja 1998. godine solemnizirala ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine od 08. travnja 1998. godine broj OV-159/98, zaključen između vjerovnika R. P. i dužnika D. J. i sudužnika I. J., a koji ugovor sadrži neistinite podatke o visini novčanog iznosa, kao i da se u istome nalaze brojne nepravilnosti, odnosno da su pojedini uglavci ugovora o zajmu suprotni Zakonu o obveznim odnosima i da ne odgovaraju stvarnom stanju. Dalje se navodi da je dana 28. studenog 2001. godine na izričit zahtjev R. P. osumnjičena sastavila ovršnu ispravu – Zapisnik o posvjedočenju s potvrdom, koji nije u skladu s Ovršnim zakonom i kojim je omogućila vjerovniku da svoja prava iz Ugovora pretvori u vlasnička prava i da je tako ostvarena radnja lihvarskog stjecanja imovine. Iste ove tvrdnje ponavljaju se u žalbi zajedno s pritužbama na rad brojnih državnih tijela kojima se oštećenica do sada obraćala.

IV Kž 59/05-4

Pravilno je prvostupanjski sud i u odnosu na ovo djelo odbio istražni zahtjev oštećenice iz razloga što ne postoji osnovana sumnja da je isto počinjeno. Svoj zaključak u tom smislu prvostupanjski sud temelji na pravilnoj analizi i ocjeni podataka i dokaza prikupljenih u spisu. Stanje stvari je u potpunosti izloženo i ocijenjeno u obrazloženju pobijanog rješenja, pa se žaliteljica upućuje na njega, jer je suvišno detaljno ga ponavljati u ovom rješenju. Još samo treba dodati da su D. i I. J. u dva navrata 2001. godine, kako je već gore spomenuto, tražili odgodu roka za plaćanje zajma, te da iz sadržaja ovih molbi oštećenika ne proizlazi da oni dovode u pitanje istinitost sadržaja ili zakonitost spornog ugovora o zajmu, pa bi sigurno već tada oštećenici reagirali u tom pravcu, a ne bi samo namjeravali prolongirati svoju obvezu povrata dugovanog iznosa.

Treba dodati i to da je u spornom ugovoru o zajmu od 08. travnja 1998. godine u čl. 2. navedeno da zajmoprimac primio ukupan iznos od 265.040,00 CHF, a u čl. 1. je pak navedeno da je u ugovorenom iznosu od 265.040,00 CHF obračunata i pripadajuća kamata, koje dvije odredbe su međusobno proturječne i nejasne. Međutim, sukladno čl. 58. zakona o javnom bilježništvu osumnjičena kao javna bilježnica je bila dužna upozoriti stranke na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, koje bi mogle dati povoda sporovima, ili koje ne bi bile pravno valjane ili bi se mogle pobijati, ili ne bi imale namjeravani učinak, ili bi se opravdano moglo smatrati da im je svrha da se koja od stranaka ošteti. Takvo upozorenje nije uneseno u ugovor, pa je očito da je osumnjičena propustila to učiniti. Međutim, u takvom propustu javne bilježnice nije sadržano inkriminirano kazneno djelo. Nadalje, osim dužnosti upozorenja stranaka, javni bilježnici ne odgovaraju za ovakve nejasne i proturječne odredbe u ispravama. Naime, stranke su ovakav ugovor potpisale čime se pretpostavlja da isti sadržava njihovu volju.

Slijedom iznesenog na temelju čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. travnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Ana Garačić, v.r.