Rev-583/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Branka Hrvatina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. F. iz O. i Ž. F. iz O., zastupanih po M. P., odvjetniku u O., protiv tuženika R. t. d.o.o. V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Virovitici od 22. siječnja 2004. br. Gž – 1149/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini od 16. rujna 2003. broj P–249/03, u sjednici održanoj 24. svibnja 2005. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-583/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Primjerak pravovremene i potpune revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnim strankama na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 583/04-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Branka Hrvatina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. F. iz O. i Ž. F. iz O., zastupanih po M. P., odvjetniku u O., protiv tuženika R. t. d.o.o. V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Virovitici od 22. siječnja 2004. br. Gž – 1149/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini od 16. rujna 2003. broj P–249/03, u sjednici održanoj 24. svibnja 2005. godine,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slatini od 16. rujna 2003. broj P- 249/03 obvezan je tuženik R. t. d.o.o. V., isplatiti tužiteljici N. F. iznos od 2.546,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2001. do isplate, te tužitelju Ž. F. iznos od 32.206,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. srpnja 2000. do isplate. Tuženik je također obvezan naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 13.380,75 kn.
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Virovitici od 22. siječnja 2004. broj Gž –1149/03 navedena presuda je potvrđena.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ukidanje nižestupanjskih presuda vraćanjem predmeta nadležnom sudu na ponovno suđenje.
Primjerak pravovremene i potpune revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnim strankama na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.
Revizija tuženika nije dopuštena.
Prema odredbi članka 382. st. 1. točka 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 112/99) za dopuštenost revizije u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenju kakve druge činidbe, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, ukoliko prelazi iznos od 100.000,00 kuna.
Tužitelji tužbenim zahtjevom, kojeg su sudovi prihvatili, zahtijevaju od tuženika isplatu iznosa od 2.546,00 kn za I. tužiteljicu i iznosa od 32.306,62 kn. za II. tužitelja, uz isplatu zakonske zatezne kamate na navedene iznose, tekuće od 5. travnja 2001. do isplate za I. tužiteljicu i od 03. 07. 2000. za II-tužitelja.
Prema tome, vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za dopuštenost revizije je za I. tužiteljicu 2.546,00 kuna, a za II. tužitelja 32.206,62 kn.
Kako, prema iznijetom, vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za dopuštenost revizije, ne prelazi zakonom propisan iznos od 100.000,00 kuna, te kako su obje nižestupanjske presude u ovoj pravnoj stvari donijete nakon 6. studenog 1999., kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a, to primjenom odredbe članka 10. st. 3. istog Zakona, revizija u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.
Na tako utvrđenu nedopustivost revizije nema utjecaja tvrdnja tuženika da je drugostupanjski sud trebao iznimno dopustiti reviziju temeljem odredbe članka 382. st. 2. ZPP-a, pa kako to nije učinio, podnosi reviziju jer smatra da je dopuštena.
Naime, odredbom članka 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("NN" – 117/03) propisano je da će se odredbe članka 219. istog Zakona, kojima je izmijenjen članak 382. ZPP-a glede dopuštenosti izvanredne revizije, primjenjivati samo na postupke u kojima je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu ovoga Zakona. Kako je Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a, prema odredbi članka 287. istog Zakona, stupio na snagu 1. prosinca 2003., a glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena 16. rujna 2003, dakle prije stupanja na snagu toga Zakona, to drugostupanjski sud nije ni mogao u ovom predmetu dopustiti izvanrednu reviziju. Osim toga, izvanredna revizija je - prema odredbi članka 382. st. 2. ZPP-a - dopuštena isključivo onda kad je drugostupanjski sud u svojoj odluci dopusti, dakle ne i onda kad je drugostupanjski sud nije dopustio, kako pogrešno smatra revident.
Stoga revizija tuženika nije dopuštena, pa ju je primjenom odredbe članka 392. ZPP-a valjalo odbaciti.
U Zagrebu, 24. svibnja 2005. godine
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v. r.