Rev-3243/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3243/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Stanka Jesenkovića, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.K. iz V., koga zastupa D.P., odvjetnik u O., protiv tuženika JVP Hrvatska vodoprivreda, Organizacijska jedinica Osijek, koju zastupa S.Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 27. siječnja 1994. br. Gž-63/94- 2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 25. listopada 1993. br. Pr-11/91-15, u sjednici održanoj dana 20. prosinca 1994.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je pravomoćnom presudom poništena odluka disciplinske komisije i zbora radnika tuženika kojim je tužitelju izrečena mjera prestanka radnog odnosa, te da je ovaj obvezan tužitelja vratiti na rad i rasporediti na poslove u skladu s njegovom stručnom spremom kao i naknaditi mu štetu zbog izgubljene plaće.

Tužitelj u ovoj parnici traži od tuženika naknadu štete zbog manje primljene plaće u vrijeme kada zbog donošenja prije spomenute odluke o prestanku radnog odnosa, koja je utvrđena nezakonitom, nije radio kod tuženika zbog toga što nije napredovao u službi u tom razdoblju iako je u međuvremenu položio stručni ispit, te zbog nedobivanja stambenog kredita.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj, u razdoblju kada iz prije navedenog razloga nije radio kod tuženika, bio zaposlen kod drugih poslodavaca, te da je primio ukupno veći osobni dohodak nego što bi ga primio kod tuženika.

Također je taj sud utvrdio da bilo kojim normativnim aktom tuženika nije predviđeno napredovanje radnika u službi iz razloga koje navodi tužitelj.

Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi nižega stupnja su pravilno zaključili da tužitelj nije dokazao postojanje štete temeljem navedenih dvaju pravnih osnova.

Kako tužitelj u dosadašnjem sporu nije dokazao u smislu odredbe čl. 88. Zakona o stambenim odnosima da je odobravanjem stambenog kredita kod tuženika povrijeđeno njegovo pravo, to su sudovi nižega stupnja također pravilno zaključili da tužitelj nije uspio dokazati postojanje ni ove štete.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o obveznim odnosima).

Kako pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako predviđa odredba čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP, na koju ukazuje tužitelj u reviziji, a da pri tom ne iznosi konkretne nedostatke, te kako je protivno njegovoj tvrdnji u reviziji, sud drugog stupnja ocijenio navode njegove žalbe protiv presude suda prvoga stupnja, koji su od odlučnog značaja u skladu s odredbom čl. 375. ZPP, to je reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 20. prosinca 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.