Rev-1971/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1971/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica mldb. M.P. iz K. br. …, koju zastupa majka Z.P. iz K. …, te tužiteljice Z.P., oboje zastupane po punomoćniku I.P. odvjetniku iz Z., protiv tuženice "C. " o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu od tužiteljice mldb. M.P. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 8. veljače 1994. godine, br. Gž-11290/93., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom od 17. rujna 1993. godine, br. P-250/91., u sjednici održanoj dana 27. ožujka 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice mldb. M.P. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Jastrebarskom od 17. rujna 1993. godine, br. P-250/91. suđeno je:

"Tuženi je dužan isplatiti prvo tužiteljici P. mldb. M. na ime naknade štete 33.000.000 HRD, a drugotuženici P.Z. 17.259.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom u smislu čl. 277. ZOO koje teku od 17. rujna 1993. godine pa do isplate, kao i naknaditi im parnične troškove u iznosu od 1.342.000 HRD, a sve to u roku od 15 dana."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 8. veljače 1994. godine, br. Gž-11290/93. suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskaog suda Jastrebarsko od 17. rujna 1993. godine, br. P-250/91., u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu štete I-tuženice preko iznosa od 17,500.000 HRD do iznosa od 19,500.000 HRD (za iznos od 2,000.000 HRD).

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu štete I-tuženice preko iznosa od 19,500.000 HRD do iznosa od 33,000.000 HRD (za iznos od 13,500.000 HRD), kao i u dijelu odluke o troškovima i sudi:

Odbija se I-tuženica sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 13,500.000 HRD, te sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 402.600 HRD.

III. Odbijaju se tužiteljice sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu." Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je djelomično prihvaćena žalba tuženice i pobijana presuda suda drugog stupnja u odnosu na tužiteljicu M.P. djelomično preinačena tako da je odbijen dio tužbenog zahtjeva te tužiteljice u iznosu preko 19.500 kn do 33.000 kn tj. za 13.500 kn kao i u pogledu odluke o parničnom trošku reviziju je izjavila tužiteljica M. mldb. P. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da sud reviziju prihvati i pobijani dio presude suda drugog stupnja preinači tako da u cijelosti potvrdi presudu suda prvog stupnja.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice M.P. sud prvog stupnja dostavio je aprimjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - daje ZPP), na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tužiteljice, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijani dio presude, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o onima apsolutno ili relativno bitnim povredama odredaba parničnog postupka, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na takve bitne povrede odredaba parničnog postupka u reviziji određeno i konkretno poziva.

Revidentica u ovoj pravnoj stvari posebno ne obrazlaže niti jednu od takvih bitnih povreda, konkretno je ne naznačuje, dakle, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije se ostvario.

Neosnovana je tvrdnja revidentice da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je tužiteljica M. mldb. P. u štetnom događaju - prometnoj nesreći 17. svibnja 1991. godine, koji je skrivio osiguranik tuženice J.K. zadobila tjelesne povrede i to: potres mozga, ogrebotine na licu lijevo i udar i podljev krvi lijevog koljena koje su po naravi teške tjelesne povrede,

- da je navedena tužiteljica zbog zadobivenih povreda trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju 7 dana, srednjeg intenziteta narednih 7 dana te manje fizičke boli s karakterom povremenosti koji traju do davanja nalaza i mišljenja,

- da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela strah jačeg intenziteta koji je trajao jedan dan, strah srednjeg intenziteta koji je trajo 2 - 3 dana, a iza toga da je pretrpjela strah sekundarne naravi u vidu straha od vožnje automobilom,

- da je kao posljedica zadobivenih povreda ostalo kod tužiteljice trajno smanjenje životnih aktivnosti u omjeru koji iznosi 10% (a koje se prema nalazu vještaka očituje u glavoboljama, smetnjama koncentracije i pamčenja, anksionosti te nesanicama),

- da je tužiteljica rođena 1974. godine, i u vrijeme štetnog događaja da je imala 17 godina života.

U ovoj fazi postupka nije sporna odgovornost tuženice za štetu već je sporna primjena materijalnog prava glede visine naknade nematerijalne štete.

Uzimajući u obzir sve odlučne okolnosti propisane u čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91. i 11/93. - dalje ZOO), za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete s osnova fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti ovaj je sud ocijenio da pravičnu novčanu naknadu štete tužiteljici s osnova fizičkih boli predstavlja iznos od 4.500 kn, s osnova straha 3.000 kn s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 12.000 kn.

Kada je sud drugog stupnja utvrdio naknadu štete s osnova fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti upravo u visini koju ocjenjuje ovaj revizijski sud pravičnom novčanom naknadu utvrđenom u skladu s čl. 200. ZOO tada je neosnovana tvrdnja revidentice da se pobijana presuda suda drugog stupnja temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Zbog navedenih je razloga primjenom čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 27. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.