Kzp-34/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzp 34/09-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu tog suda mr. sc. Branku Brkiću, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagatelja S. B., R. B., A. B. i M. B., svi iz Z., koje sve zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 23. studenoga 2009.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev predlagatelja S. B., R. B., A. B. i M. B. odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Predlagatelji S. B., R. B., A. B. i M. B. su 8. srpnja 2009. putem punomoćnika I. Š. i B. V., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Z., na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05., 16/07. i 113/08. – dalje u tekstu: ZS), podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da im je povrijeđeno pravo iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01. – pročišćeni tekst i 55/01. – ispravak – dalje u tekstu: Ustav) na suđenje u razumnom roku, kao i pravo iz članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. – dalje u tekstu: Konvencija) koja je inkorporirana u naš unutarnji pravni sustav.

Zahtjev se odnosi na kazneni postupak koji se vodi pred Županijskim sudom u Zadru pod brojem K-52/06, nakon dopuštene obnove u kaznenom postupku tog suda koji je vođen pod poslovnim brojem K-10/00 i to u odnosu na optuženog I. M., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 90. u svezi s člankom 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97. i 27/98. – dalje u tekstu: KZ). Budući da se postupak pokrenut još 2000., njegovo ukupno trajanje je devet godina, a postupak još nije završen. Stoga predlagatelji smatraju da im je postupanjem Županijskog suda u Zadru povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Slijedom toga predlažu da se ovaj zahtjev usvoji na način da se Županijskom sudu u Zadru odredi da je dužan donijeti odluku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem K-52/06 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, a njima odredi primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavak 1. Ustava u iznosu 45.000,00 kuna svakom.

Postupajući u povodu zahtjeva predlagatelja, a s ciljem utvrđivanja njegove osnovanosti, zatraženo je očitovanje Županijskog suda u Zadru na navode zahtjeva. Navedeni je sud svoje očitovanje dostavio 4. studenoga 2009., budući da se je spis predmeta nalazio na vještačenju u Neuropsihijatrijskoj bolnici P., Zavodu za forenzičku psihijatriju, radi vještačenja optuženog I. M.. Nakon toga su zahtjev predlagatelja i izviješće Županijskog suda u Zadru dostavljeni Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na očitovanje koje se, do dana donošenja ovog rješenja, nije očitovalo o osnovanosti zahtjeva predlagatelja.

Na temelju pribavljenog izvješća, imajući na umu činjenice relevantne za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku koje je zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je Županijsko državno odvjetništvo u Zadru pod brojem DO-K-54/99 i DO-KS-10/99 dana 26. listopada 1999. dostavilo Županijskom sudu u Zadru istražni zahtjev protiv okrivljenih S. Š., I. M. i I. Š., zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz članka 90. u svezi s člankom 33. KZ-a na štetu jednog od predlagatelja i to S. B..

Nakon provedene istrage, Županijski sud u Zadru je 8. ožujka 2000. primio optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, podignutu protiv okrivljenih S. Š., I. M. i I. Š., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 90. u svezi s člankom 33. KZ-a za koje se kazneno djelo terete svi okrivljenici te zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 335. stavak 1. KZ-a za koje se tereti samo okrivljeni I. M.. U tijeku postupka nakon podignute optužnice predlagatelji S. B., R. B., A. B. i M.

B. su 9. listopada 2000. putem punomoćnika I. Š., odvjetnika iz Z., dostavili u spis predmeta primjerak tužbe radi naknade štete kao odštetni zahtjev sa specifikacijom. Nakon provedene glavne rasprave, Županijski sud u Zadru je 7. ožujka 2003. donio osuđujuću presudu protiv svih optuženika te je oštećenog S. B. (ovdje predlagatelja) na temelju članka 132. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP) s imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti uputio u parnicu.

Protiv ove presude optuženici su podnijeli žalbe te je Županijski sud u Zadru 21. rujna 2004. primio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. lipnja 2004. broj I Kž 505/03, kojom su odbijene žalbe optuženih S. Š., I. M. i I. Š. kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja. Sukladno spisu priloženoj dostavnici, punomoćnik predlagatelja ovu je presudu primio 22. rujna 2004. Dana 21. listopada 2004. kod Županijskog suda u Zadru primljen je zahtjev za obnovu postupka s prilozima podnesen od strane osuđenog I. M. putem branitelja mr. sc.

M. M., odvjetnika iz Z.. U tijeku postupka u povodu zahtjeva za obnovu, Županijski sud u Zadru najprije je rješenjem odbacio zahtjev za obnovu. No, ovo je rješenje ukinuto. Novim rješenjem, koje je također ukinuto, dopuštena je obnova, da bi u konačnici Županijski sud u Zadru 13. ožujka 2006. pod poslovnim brojem Kv-278/05 donio rješenje kojim se dopušta obnova postupka u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. M. koji se vodio pod brojem tog suda K-10/00. Protiv tog je rješenja državni odvjetnik podnio žalbu te je 26. srpnja 2006. primljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. lipnja 2006. broj I Kž-248/06 kojim je rješenjem odbijena kao neosnovana žalba državnog odvjetnika podnesena protiv rješenja kojim je dopuštena obnova.

U daljnjem tijeku postupka Županijski sud u Zadru je 15. rujna 2006., sada u predmetu poslovnog broja K-52/06, donio nalog o provođenju novog kontrolnog psihijatrijskog vještačenja optuženog I. M., koje je vještačenje povjereno vještakinji prof. dr. V. F. Š. te je 12. prosinca 2006. primljen pisani nalaz i mišljenje ove vještakinje, a koji je nalaz i mišljenje imenovana vještakinja sačinila 16. studenog 2006. Županijski sud u Zadru je 31. siječnja 2007. podneskom zatražio od vještaka prof. emerit dr. sc. B. U. i dr. D. S. očitovanje u povodu nalaza i mišljenja vještakinje prof. dr. sc.

V. F. Š. te je 14. veljače 2007. primio pisano očitovanje vještaka dr. D. S., a 2. travnja 2007. i pisano očitovanje vještaka prof. emerit dr. sc. B. U.. Dana 2. travnja 2007. donesen je nalog za provođenje novog kontrolnog psihijatrijskog vještačenja optuženog I. M. koje je vještačenje povjereno vještaku psihijatru prof. dr. sc. Đ. L.. Nalaz i mišljenje ovog vještaka primljeno je 18. travnja 2007. Nalogom od 22. kolovoza 2008. određena je glavna rasprava za 6. listopada 2008. koja je i održana, ali nisu pristupili svi pozvani vještaci.

Stoga je nalogom od 15. siječnja 2009. određena glavna rasprava za 20. ožujka 2009. Dana 4. veljače 2009. zatraženo je od predsjednika suda da optuženom I. M. postavi branitelja po službenoj dužnosti, jer je optuženik otkazao punomoć dosadašnjoj izabranoj braniteljici. Glavna rasprava 20. ožujka 2009. održana je te su na istoj ispitani svi spomenuti vještaci. Ujedno je odlučeno da će se provesti novo timsko vještačenje na okolnosti ubrojivosti optuženog I. M. u Psihijatrijskoj bolnici P., zbog čega je rasprava odgođena na neodređeno vrijeme.

Nakon provedenog vještačenja, nova je glavna rasprava u postupku određena za 7. rujna 2009. Zbog protoka vremena glavna je rasprava počela iznova. Pročitani su svi do tada provedeni dokazi te je na toj glavnoj raspravi donesena i oslobađajuća presuda. Tom je presudom na temelju članka 132. stavak 3. ZKP-a oštećeni S. B. (jedan od predlagatelja) upućen postavljeni imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici. Presuda je otpremljena strankama 22. listopada 2009. te je u trenutku dostavljanja izvješća Županijskog suda u Zadru u tijeku rok za podnošenje žalbe protiv presude.

Zahtjev predlagatelja S. B., R. B., A. B. i M. B. nije osnovan. Odredbom članka 27. stavak 1. ZS-a propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Iz navedenog proizlazi da se zaštita prava na suđenje u razumnom roku može ostvariti samo u postupku koji je u tijeku pred nadležnim sudom i u kojem se meritorno odlučuje o predlagateljevu pravu ili obvezi građanskopravne prirode ili sumnji ili optužbi protiv njega za kažnjivo djelo, jer samo u toj situaciji pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku može biti povrijeđeno.

Budući da iz podataka u spisu proizlazi da je kazneni postupak nakon dopuštene obnove u trenutku zaprimanja zahtjeva iz članka 27. stavak 1. ZS-a bio u tijeku, to je ispunjena jedna od pretpostavki za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U odnosu na predlagatelja S. B. iz podataka koji su priloženi spisu proizlazi da on u predmetnom kaznenom postupku ima svojstvo oštećenika, s obzirom na to da je kazneno djelo iz članka 90. u svezi s člankom 33. KZ-a počinjeno na njegovu štetu. Zbog toga je bilo potrebno utvrditi odlučuje li se u tijeku kaznenog postupka i o nekom njegovom pravu ili obvezi građanskopravne prirode, a ne samo o optužbi protiv optuženika zbog terećenog kaznenog djela. Budući da je predlagatelj S. B. podneskom od 9. listopada 2000. postavio imovinskopravni zahtjev prema svoj trojici optuženika, to je utvrđeno da je, sukladno članku 27. stavak 1. ZS-a, stekao aktivnu legitimaciju za podnošenju zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, jer se u tijeku postupka odlučivalo o njegovom pravu građanskopravne prirode.

No, u konkretnoj situaciji pravno relevantno razdoblje ne započinje danom postavljanja imovinskopravnog zahtjeva, već danom kada je pravomoćno dopuštena obnova kaznenog postupka, odnosno 28. lipnja 2006. Naime, u predmetnom je postupku pravomoćno odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu oštećenog S. B., odnosno predlagatelja u ovom postupku, jer je prvostupanjska presuda kojom je on sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućen u parnicu potvrđena. U odnosu na jednog od optuženika iz te pravomoćne presude dopuštena je obnova kaznenog postupka. Stoga, a budući da je tek pravomoćnošću rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog postupka u odnosu na jednog od optuženika dotadašnja pravomoćna presuda u materijalnom smislu ugrožena jer prestaje proizvoditi pravne učinke, pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku obnove kaznenog postupka, osoba koja ima pravo tražiti tu zaštitu, stječe trenutkom pravomoćnosti rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog postupka. S obzirom na to da u trenutku donošenja rješenja u povodu predlagateljeva zahtjeva o njegovom imovinskopravnom zahtjevu u predmetnom postupku obnove kaznenog postupka još uvijek nije pravomoćno odlučeno, kao kraj pravno relevantnog razdoblja valja uzeti datum donošenja rješenja povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, odnosno 23. studenoga 2009. Stoga pravno relevantno razdoblje traje tri godine, pet mjeseci i 25 dana. Duljini ovog razdoblja predlagatelj nije ni na koji način doprinio.

U tijeku tog razdoblja provedena su dva kontrolna psihijatrijska vještačenja optuženog I. M. po dva različita vještaka, povodom jednog od spomenutih vještačenja zatraženo je očitovanje dvaju vještaka, ispitani su svi vještaci koji su provodili kontrolna vještačenja, provedeno je timsko vještačenja putem forenzičkog tima Neuropsihijatrijske bolnice dr. I. B., održane su tri glavne rasprave te je donesena nepravomoćna oslobađajuća presuda kojom je odlučeno i o imovinskopravnom zahtjevu predlagatelja S. B. (upućen isti ostvarivati u parnici). Stoga, s obzirom na izloženo postupanje Županijskog suda u Zadru u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem K-52/06, složenost provedenih vještačenja, činjenicu da za sada nije utvrđen predlagateljev doprinos trajanju pravno relevantnog razdoblja, kao i važnost za predlagatelja da se u što kraćem roku odluči o njegovom pravu građanskopravne prirode, ovaj sud nalazi da u konkretnoj situaciji pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku nije povrijeđeno. Sud je u prihvatljivim rokovima poduzimao radnje sukladno zakonu kada su za to postojale pretpostavke, poštujući time u potpunosti pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku. U postupku nema većih zastoja prouzročenih neažurnim radom suda, zbog čega ovaj sud zaključuje da je Županijski sud u Zadru u tijeku pravno relevantnog razdoblja poštovao načela učinkovitosti i ekonomičnosti kaznenog postupka te je proveo postupak bez odugovlačenja.

U odnosu na predlagatelje R. B., A. B. i M. B., utvrđeno je da ne ispunjavaju pretpostavke iz članka 27. stavak 1. ZS-a za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zbog čega je i njihov zahtjev trebalo odbiti. Iako su i ovi predlagatelji u tijeku predmetnog kaznenog postupka postavili imovinskopravni zahtjev za naknadu štete (dostavljena preslika tužbe upućena Općinskom sudu u Zadru radi naknade štete – listovi 220- 222 spisa predmeta Županijskog suda u Zadru broj K-52/06), o njihovom se imovinskopravnom zahtjevu u tijeku postupka nije odlučivalo, jer ovi predlagatelji u smislu odredaba ZKP-a nemaju svojstvo oštećenika u tom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 170. stavak 1. točka 5. ZKP-a, oštećenik je osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo kaznenim djelom povrijeđeno ili ugroženo. Predmetnim kaznenim djelom ugroženo je osobno pravo predlagatelja S. B., odnosno ugrožen je njegov život (kazneno djelo pokušaja ubojstva na njegovu štetu). No, samim time nije ujedno povrijeđeno, a niti ugroženo, kakvo osobno ili imovinsko pravo, bilo supruge predlagatelja S. B. (predlagateljica R. B.), bilo njegovih sinova (predlagatelji A. B. i M. B.).

Budući da se u tijeku kaznenog postupka koji se pred Županijskim sudom u Zadru vodi pod brojem K-52/06 nije odlučivalo ni o kakvom pravu ili obvezi građanskopravne prirode predlagatelja R. B., A. B. i M. B., to ovi predlagatelji nisu niti ovlašteni podnijeti u odnosu na taj postupak zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Slijedom navedenog, valjalo je zahtjev predlagatelja S. B., R. B., A. B. i M. B. odbiti i na temelju članka 27. stavak 1. ZS-a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 23. studenoga 2009.

Zapisničar:

Sudac:

Martina Slunjski, v. r.

mr. sc. Branko Brkić, v.r.