Revr-100/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 100/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr.sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz Z., koju zastupaju A. Š. i M. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika Kliničke bolnice „Dubrava“ iz Zagreba, koga zastupa Z. Z.-B., odvjetnica u Z., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. studenog 2003. godine, br. Gžr 2779/03-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 2003. godine, br. Pr 166/01, u sjednici održanoj dana 29. ožujka 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika se prihvaća, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 18. studenog 2003. godine, br. Gžr 2779/03-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 2003. godine, br. Pr 166/01 i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje odluke Upravnog vijeća od 4. srpnja 1996. godine, br. 371-1/96 o imenovanju A. P. za glavnu sestru Klinike za unutarnje bolesti i nalaganje tuženiku da na to mjesto rasporedi tužiteljicu, - za raskid ugovora o radu od 13. rujna 1996. godine kojeg su sklopili tuženik i tužiteljica pod izmijenjenim uvjetima, za utvrđenje da tužiteljica ispunjava uvjete reizbora za radno mjesto glavne sestre Klinike za unutarnje bolesti i za nalaganje tuženiku da rasporedi tužiteljicu na poslove predviđene u Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji poslova u Katalogu poslova pod br. II5 i naknadi tužiteljici parnične troškove. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništava se odluka Upravnog vijeća od 4. srpnja 1996. godine, br. 371-1/96 o imenovanju A. P. za glavnu sestru Klinike za unutarnje bolesti i nalaže tuženiku da na to mjesto rasporedi tužiteljicu, - raskida se ugovor o radu od 13. rujna 1996. godine kojeg su sklopile stranke pod izmijenjenim uvjetima, te se utvrđuje da tužiteljica ispunjava uvjete reizbora na radno mjesto glavne sestre Klinike za unutarnje bolesti i nalaže tuženiku da tužiteljicu rasporedi na poslove predviđene u Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji poslova u Katalogu poslova pod br. II5 i naknadi joj parnične troškove u iznosu od 3.843,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

Tužiteljica na reviziju nije odgovorila, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da radno mjesto glavne medicinske sestre Klinike za unutarnje bolesti tuženika podliježe reizboru,

- da je tuženik u Večernjem listu objavio natječaj za izbor glavne medicinske sestre Klinike za unutarnje bolesti, da je kao uvjet naveden radni staž dvije godine i stručni ispit, a što nije u skladu s Katalogom poslova tuženika pod toč. II5 gdje je naveden radni staž pet godina, a kao uvjet nije naveden stručni ispit,

- da je ugovorom o radu što su ga stranke sklopile 1. travnja 1996. godine tužiteljici priznat uvjet iz Kataloga poslova pod br. II5 u odnosu na poslove glavne medicinske sestre, a u Katalogu za poslove glavne medicinske sestre nije naveden stručni ispit, pa da tuženik nije objavio natječaj u skladu s Katalogom poslova,

- da tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljice nije postupio u smislu čl. 145. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje u tekstu ZR) jer je ravnatelj tuženika samo usmeno kontaktirao sa sindikatom,

- da je tužiteljica imala položen ispit za čin, odnosno klasu, u skladu sa Zakonom u službi u oružanim snagama („Službeni list SFRJ“, broj 7/85, preuzet kao propis Republike Hrvatske, „Narodne novine“, broj 53/91),

- da je tuženik odlukom od 13. rujna 1996. godine otkazao ugovor o radu tužiteljice od 1. travnja 1996. godine s ponudom izmijene ugovora o radu za poslove više medicinske sestre za koje je uvjet položen stručni ispit, a tužiteljica je prigovorila otkazivanju ugovora o radu od 1. travnja 1996. godine, a potpisala je ponuđeni ugovor o radu od 13. rujna 1996. godine,

- da je nakon provedenog natječaja za izbor glavne medicinske sestra Klinike za unutarnje bolesti Upravno vijeće tuženika imenovalo A. P., a da se na isti natječaj javila tužiteljica i još jedna viša medicinska sestra,

- da je tužiteljica prema svom zahtjevu u privremenoj mirovini od 1. studenog 1998. godine.

Nalazeći da je tužbeni zahtjev osnovan, nižestupanjski sudovi su ga prihvatili, no prihvaćanjem istaknutih tužbenih zahtjeva materijalno pravo je pogrešno primijenjeno. Za istaknuti je da ZR a niti drugi propisi ne propisuju mogućnost pobijanja u radnom sporu odluke o izboru djelatnika u zdravstvenoj ustanovi nakon provedenog natječaja, niti ovlaštenje suda da rasporedi djelatnika na radno mjesto koje podliježe reizboru.

Prema odredbi čl. 11. Pravilnika o radnim odnosima tuženika sa zaposlenicima koji rade na reizbornim radnim mjestima, ako nakon isteka roka na koji su imenovani ne budu ponovno imenovani na reizborno radno mjesto, poslodavac je dužan ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a prema stručnoj spremi i sposobnosti zaposlenika.

U konkretnom slučaju tuženik je postupio u smislu navedene odredbe svog Pravilnika o radu ponudivši tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto više medicinske sestre koje odgovara njezinoj stručnoj spremi.

Okolnost što se tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljice od 1. travnja 1996. godine za poslove glavne medicinske sestre Klinike za unutarnje bolesti nije pismenim putem savjetovao sa sindikalnim povjerenikom nije odlučna za rješenje predmetnog spora, jer tužiteljica nije istaknula tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 1. travnja 1996. godine datom odlukom tuženika od 13. rujna 1996. godine. Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za poništenje odluke Upravnog vijeća tuženika od 4. srpnja 1996. godine, br. 371-1/96 o imenovanju A. P. za glavnu sestru Klinike za unutarnje bolesti, - za nalaganje tuženiku da na to radno mjesto rasporedi tužiteljicu, - za raskid ugovora o radu od 13. rujna 1996. godine sklopljen između stranaka, - za utvrđenje da tužiteljica ispunjava uvjete reizbora za radno mjesto glavne sestre navedene Klinike i za nalaganje tuženiku da tužiteljicu rasporedi na to radno mjesto. Sud nema ovlaštenje nakon provedenog natječajnog postupka za reizborno radno mjesto umjesto poslodavca odlučiti o tome koja osoba između prijavljenih kandidata se raspoređuje na reizborno radno mjesto.

Nije učinjena bitna povreda odredba parničnog postupka time što je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da je tuženik tužiteljici priznao stručni ispit, jer ta činjenica nije odlučna za rješenje predmetnog spora.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju prihvatiti kao osnovanu i preinačiti nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva (čl. 395. st. 1. ZPP).

S obzirom da je ovaj sud preinačio nižestupanjske presude odlučio je i o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, jer su stranke konačno djelomično uspjele u parnici (čl. 154. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 29. ožujka 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.