Legislator Case Law & Legislation
Rev-2980/1992-2 AI generated

Rev-2980/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2980/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice O.M. iz P., koju zastupa punomoćnik Š.D., odvjetnik iz P., protiv tužene DP "T. " P., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Požegi od 6. kolovoza 1992. pod posl. br. Gž 390/92, kojom je potvrdjeno rješenje Općinskog suda u Požegi od 25. svibnja 1992. pod posl. br. P 79/92, u sjednici održanoj dana 14. siječnja 1993.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-2980/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 53/91, u daljnjem tekstu: ZPP), prvostepeni sud je reviziju tužiteljice dostavio tuženiku i nadležnom javnom tužitelju.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2980/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice O.M. iz P., koju zastupa punomoćnik Š.D., odvjetnik iz P., protiv tužene DP "T. " P., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Požegi od 6. kolovoza 1992. pod posl. br. Gž 390/92, kojom je potvrdjeno rješenje Općinskog suda u Požegi od 25. svibnja 1992. pod posl. br. P 79/92, u sjednici održanoj dana 14. siječnja 1993.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice izjavljena protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Požegi od dana 6. kolovoza 1992. pod posl. br. Gž 390/92 odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem okružnog suda potvrdjeno je rješenje općinskog suda kojim je odbačena tužba tužiteljice O.M. kao nepravovremena, a kojom traži da se poništi odluka o prestanku radnog odnosa s danom 30. rujna 1992. direktora tuženog DP "T. " P. kao nezakonita uz obvezu tuženika da tužiteljicu vrati na njezino ranije radno mjesto, da joj prizna staž u neprekidnom trajanju od 30. rujna 1991. pa do ponovnog povratka na rad. Protiv ovog pravomoćnog rješenja okružnog suda reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 53/91, u daljnjem tekstu: ZPP), prvostepeni sud je reviziju tužiteljice dostavio tuženiku i nadležnom javnom tužitelju.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice, a Javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Rev 2980/92

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) a nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP, na koju povredu odredjeno ukazuje revident, iz razloga što je odluka koja se revizijom pobija jasna, razumljiva, moguće je ispitati jer sadrži razloge o svim činjenicama bitnim za presudjenje.

U ovoj fazi postupka spornim se ukazalo pitanje da li su ispunjene procesne pretpostavke traženja sudske zaštite (eventualno) povrijedjenog prava tužiteljice iz radnog odnosa kod tuženika DP "T. " iz P..

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja prihvatio utvrdjenje da je tužiteljica, nakon povratka iz Zagreba dana 18. II. 1992. zatekla kod svoje kuće pobijanu odluku direktora tuženika od 30. IX. 1991. Protiv ove odluke tužbom dana 28. II. 1992. pokrenula je spor za njeno poništenje kao nezakonite odluke.

Sud čija se odluka revizijom pobija smatra da je tužiteljica, koja je propustila podnijeti prigovor "organu upravljanja odnosno drugostepenoj komisiji" postupila suprotno Pravilniku o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tužene kao i suprotno odredbi iz čl. 66. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, te stoga da njenu tužbu valja odbaciti kao nepravovremenu.

Tužiteljica u svojoj reviziji pobija zauzeti stav sudova kao potpuno "nejasan, proturječan i neosnovan".

Istina je da se razrješenje spornog pitanja valja raspraviti suglasno odredbama Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Sl. list SFRJ" br. 60/89 i 42/90) koji zakon je preuzet temeljem odredbe iz čl. 1. t. 1. Zakona o preuzimanju Zakona iz oblasti radnih odnosa i zapošljavanja ("Narodne novine" br. 34/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOPRO). Odredbom iz čl. 66. st. 1. ZOPRO protiv odluke disciplinskog organa donesene u drugom stupnju, radnik može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom u roku od 15 dana od dana dostave drugostepene odluke.

Suglasno ovoj zakonskoj odredbi, Pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika tuženika DP "T. " P. odredbom iz čl. 29. upućuje radnika da u roku od 8 dana od dana primitka odluke protiv iste može uložiti prigovor radničkom savjetu.

Utvrdjeno je da tužiteljica prigovor protiv odluke direktora tuženika nije uložila, već se odmah radi zaštite svojih prava obratila redovnom sudu.

Medjutim, izričitom zakonskom odredbom (čl. 83. st. 2. ZOPRO) odredjeno je da zaštitu prava pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu prava pred nadležnim organom u organizaciji, osim prava na novčano potraživanje.

Dakle radnik koji ne zatraži zaštitu pred nadležnim organom u organizaciji ne može tu zaštitu tražiti ni pred redovnim sudom.

U konkretnom slučaju tužiteljica koja je zatražila takvu zaštitu odmah pred nadležnim sudom nije ispunila procesnu pretpostavku traženja zaštite sudskim putem. Iz tog razloga njenu tužbu je, ali iz razloga nedopuštenosti a nepravovremenosti kako su to učinili sudovi, valjalo odbaciti kako su to i učinili sudovi čija se odluka revizijom pobija.

Stog razloga i revizijski navodi kojima se ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava nisu ostvareni.

Kako iz izloženog proizlazi da nisu ostvareni ni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni oni na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 14. siječnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.