II Kž-49/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 49/09-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. C. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 3. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženih J. C., M. C., M. T. i S. M. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 13. siječnja 2009. broj Kv-25/09 (K- us-26/07) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. veljače 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalbe optuženog J. C., optuženog M. C., optuženog M. T. i optuženog S. M. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv sedamnaestero optuženika, zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 – dalje u tekstu: KZ), kaznenog djela protiv javnog reda, udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 2. KZ-a, kaznenih djela protiv pravosuđa, sprječavanja dokazivanja iz članka 304. stavak 1. KZ-a te kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz članka 279. stavak 3. KZ-a, produljen je pritvor protiv optuženih J. C., M. C., D. C., N. P., M. T., S. M. i L. B. iz osnova propisanih u članku 102. stavak 1. točke 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), a protiv optuženog J. C. i iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a.

Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli optuženi J. C. putem branitelja J. F., odvjetnika iz S., optuženi M. C. putem branitelja V. L. i Ž. V., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz S., optuženi M. T. putem branitelja T. V., odvjetnika iz S. te optuženi S. M. osobno i putem branitelja D. P., odvjetnika iz S.. Žalbama se predlaže ukidanje pritvora

II Kž 49/09-4

protiv ovih optuženika, s time da optuženi M. C., M. T. i S. M. predlažu da im se mjera pritvora zamjeni nekom od mjera opreza iz članka 90. ZKP-a.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv optuženih J. C., M. C., M. T. i S. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova u članku 102. stavak 1. točke 3. i 4. ZKP-a, a protiv optuženog J. C. i iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a.

Navedenim se optuženicima pravomoćnom optužnicom stavlja na teret da su počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 3. KZ-a, dok se optuženi J. C. i M. C. terete još i za počinjenje kaznenih djela prikrivanja protuzakonito prikrivenog novca iz članka 279. stavak 3. KZ-a, a optuženi J. C. i za kazneno djelo udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 2. KZ- a te kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz članka 304. stavak 1. KZ-a, iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da su ovi optuženici počinili djela koja su im stavljena na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

One okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženih J. C., M. C., M. T. i S. M., i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, proizlaze iz činjenice da je navedenim optuženicima predmetnom optužnicom pod točkom 1. stavljeno na teret da je optuženi J. C. od početka 2003. do sredine studenoga 2006. na širem području D. i K. ustrojio zločinačku organizaciju u koju je uključio i međusobno povezao ukupno 16 osoba, među kojima su se nalazili i optuženi M. C., M. T. i S. M. (od kojih su svi osim M. C. konzumenti opojnih droga), a sve s nakanom kupovine, spremanja, prevoženja i prodaje opojne droge heroin, radi pribavljanja velike materijalne koristi. U okviru organizacije optuženi J. C. navedenu je opojnu drogu nabavljao iz Srbije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore te potom zajedno sa suoptuženicima M. C., D. C. i N. P., po prethodno postignutom dogovoru putem mobitela s pripadnicima organizacije, predavali im opojnu drogu pomiješanu s punilima i razdijeljenu na pakiranja u količini 20-100 grama svaki drugi, treći dan, koju su drogu potom optuženi M. T., S. M. i ostali suoptuženici isporučivali za potrebe narkomanskih ovisnika na otoku K. najmanje 32 grama opojne droge heroin dnevno. Uz to, optuženima J. C. i M. C. pod točkom 2. optužnice stavlja se na teret i počinjenje kaznenih djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz članka 279. stavak 3. KZ-a, a optuženom J. C. pod točkom 1. počinjenje kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 2. KZ-a te pod točkama 3., 4. i 5. počinjenje kaznenih djela sprječavanja dokazivanja iz članka 304. stavak 1. KZ-a. Osim toga, prema podacima u spisu optuženi J. C., M. T. i S. M. već su ranije više puta osuđivani zbog istovrsnih kaznenih djela zlouporabe opojnih droge, s time da je optuženi J. C. osuđivan još i zbog kaznenih djela nasilničkog ponašanja i prijetnje, a optuženi S. M. i zbog kaznenih djela protiv imovine. Navedeno ukazuje da njihov raniji život nije bio usklađen sa zakonima te da ih dosadašnja osuđivanost nije poučila o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi i da su optuženi M. T. i S. M. konzumenti opojne droge, s time da je optuženi S. M. i ovisnik.

Stoga, dugotrajnost bavljenja ovakvom kriminalnom djelatnošću kod svih optuženika, te brojnost kaznenih djela koja im se predmetnom optužnicom stavlja na teret u odnosu na

II Kž 49/09-4

optužene J. C. i M. C., što sve ukazuje na upornost u njihovom kriminalnom ponašanju, organiziranost u inkriminiranom djelovanju te visok stupanj kriminalne volje, činjenica da su optuženi M. T. i S. M. konzumenti opojne droge, odnosno da je kod optuženog S. M. utvrđena i ovisnost o opojnim drogama, kao i ranija osuđivanost kod optuženih J. C., M. T. i S. M., i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti optuženog M. C., predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženi J. C., M. C., M. T. i S. M. boravkom na slobodi nastavili s činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Zbog toga je osnovano protiv njih produljen pritvor na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, a u svrhu preveniranja iteracijske opasnosti, što se ne bi moglo ostvariti niti jednom od mjera opreza iz članka 90. ZKP-a, kako to u svojim žalbama predlažu optuženi M. C., M. T. i S. M..

Opravdano je i zakonito produljen pritvor protiv navedenih optuženika i na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a, imajući na umu da je prema činjeničnom opisu djela predmet inkriminacije znatna količina opojne droge heroin. Naime, ova količina opojne droge, od koje se količine može pripraviti velik broj pojedinačnih doza i na taj način ugroziti zdravlje velikog broja ljudi, poglavito mladeži, uz međunarodni karakter, uvelike nadmašuje uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva djela. Time su u cijelosti ostvarene posebno teške okolnosti djela iz pritvorske osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a.

Okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženi J. C. puštanjem na slobodu mogao pobjeći, i ovaj sud drugog stupnja nalazi u činjenici da iz podataka u spisu proizlazi da je ovaj optuženik bio u bijegu i skrivao se, a time bio i nedostupan sudu, zbog čega je protiv njega bio određen pritvor te raspisana tjeralica na temelju koje je i uhićen. Imajući na umu ove okolnosti, zajedno s činjenicom da se optuženi J. C. tereti za počinjenje teškog kaznenog djela, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da sve to upućuje na opasnost od bijega kod navedenog optuženika, zbog čega je primjena mjere pritvora protiv njega na temelju članka 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a i nadalje nužna.

Žalbeni navodi svih optuženika koji upiru na nepostojanje dokaza za počinjenje kaznenih djela koje im se stavljaju na teret te pozivanje na članak 101. stavak 3. ZKP-a, odnosno razmjer, ne dovode u sumnju osnovanost pobijane odluke. Naime, prilikom odlučivanja o žalbi na odluku o pritvoru, sud drugog stupnja nema ovlaštenja za preispitivanje činjeničnog stanja u predmetnom postupku te kaznene odgovornosti optuženika, već je kao pretpostavka za pritvor dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz pravomoćne optužnice i podataka u spisu. Niti načelo razmjernosti dosadašnjim boravkom u pritvoru optuženih J. C. i M. C. u trajanju približno dvije godine i jedan mjesec, optuženog M. T. u trajanju nepunih dvije godine i tri mjeseca te optuženog S. M. u trajanju nepune dvije godine nije ugroženo. Naime, pri ocjeni ovog načela, osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjer između konkretne težine kaznenih djela za koje se optuženici tereti, kazne koja se može očekivati te potrebe određivanja i trajanja pritvora.

Neosnovani su i navodi u žalbi optuženih J. C. i M. T. da nisu ovisnici te optuženog S. M. da zbog boravka u pritvoru nije više u doticaju s opojnim drogama. Naime, ovisnost o opojnim drogama, odnosno činjenica da su neki od optuženika samo konzumenti, nisu jedini odlučujući poticaj ka činjenju ovakvih kaznenih djela utvrđeni kod optuženika kod kojih je utvrđeno da su konzumenti, odnosno ovisnici, zbog čega ne dovode u pitanje značaj svih

II Kž 49/09-4

ostalih navedenih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost pa stoga ne dovode u pitanje niti pravilnost pobijane odluke.

Što se tiče žalbenih navoda optuženog J. C. u odnosu na opasnost od bijega, ističe se da se na listu 373 spisa nalazi nalog za raspisivanje tjeralice od 6. prosinca 2006., a nakon što je protiv optuženog J. C. rješenjem od 24. studenoga 2006. broj Kio-us-22/06 određen pritvor. Nadalje, na listu 544 spisa nalazi se obavijest o raspisanoj tjeralici od 11. prosinca 2006., na temelju koje je ovaj optuženik 17. siječnja 2007. uhićen. Stoga su žalbeni navodi da za optuženim J. C. u predmetnom postupku nikada nije bila raspisana tjeralica netočni.

Sudu prvog stupnja se napominje da se nakon podizanja optužnice, a do izricanja nepravomoćne presude, sukladno odredbi članka 107. stavak 2. ZKP-a, pritvor produljuje svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o pritvoru, a ne od dana donošenja prethodnog rješenja. No, s obzirom na to da ova povreda odredaba Zakona o kaznenom postupku nije na štetu, već u korist optuženika, nije bilo razloga ni mogućnosti za intervenciju u pobijano rješenje od strane suda drugog stupnja.

Slijedom navedenog, a budući da žalbama optuženih J. C., M. C., M. T. i S. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 13. veljače 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Ranko Marijan, v.r.