Legislator Case Law & Legislation
I Kž-537/1998-6 AI generated

Criminal appeal dismissed because defendant's request for retrial lacked new facts or evidence under Article 405 of the Criminal Procedure Act.

Case Number I Kž-537/1998-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the County Court's rejection of his request to reopen a concluded criminal proceeding. The defendant argued that new witness testimony would prove he did not commit the crime, but the court found these claims merely repeated his previous defense without introducing new facts or evidence. Consequently, the court ruled that the request did not meet the statutory requirements for reopening a final judgment under Article 405 of the Criminal Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP; For a final criminal proceeding to be reopened, the applicant must propose new facts and evidence that reasonably cast doubt on the original judgment's findings, not merely repeat prior defenses.

Keywords

AI generated
reopening criminal proceedings new facts requirement new evidence standard final judgment finality criminal appeal dismissal Criminal Procedure Act defendant's defense repetition

Cited Legislation

AI generated
čl. 409. st. 1. ZKP/97
Pobijanim rješenjem na temelju čl. 409. st. 1. ZKP/97 Županijski sud u Puli odbacio je zahtjev os.
čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP
i E.U., u suštini ne predstavljaju nove činjenice ili nove dokaze u smislu čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP, na koji se poziva osuđenik, a koji bi sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče oslobađanje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu.
čl. 398. st. 3. ZKP
Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP o žalbi osuđenika odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-537/1998-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Rašo Marka, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. N. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 18. kolovoza 1998. K-15/93 (Kv-290/98), u sjednici održanoj 26. listopada 1999., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pantlik Mladena,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba os. R.N.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem na temelju čl. 409. st. 1. ZKP/97 Županijski sud u Puli odbacio je zahtjev os. R.N. za obnovu kaznenog postupka završenog pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. travnja 1998. Kž-670/96, kojom je u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni preinačena presuda Županijskog suda u Puli od 20. prosinca 1993. K-15/93, a kojom je os. R.N. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 3. Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv tog rješenja osuđenik je putem branitelja mr. Tomislava Sabljara, odvjetnika iz Rijeke, podnio žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nakon svestranog razmatranja zahtjeva osuđenika i spisa prijašnjeg postupka, prvostupanjski je sud, protivno žalbenim navodima, s pravom zaključio da tvrdnje iznesene u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, tj. da osuđenik nije počinio kazneno djelo zbog kojeg je proglašen krivim i osuđen, a što bi se dokazalo izjavom svjedoka G.G., čiju izjavu bi potkrijepili kao svjedoci G.G., N.G., M.S., F.G. i E.U., u suštini ne predstavljaju nove činjenice ili nove dokaze u smislu čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP, na koji se poziva osuđenik, a koji bi sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče oslobađanje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu.

Naime, osuđenik je i u ranijem postupku poricao počinjenje djela, pa tvrdnje iznesene u zahtjevu za obnovom kaznenog postupka predstavljaju, u stvari, ponavljanje njegove obrane, koju je prvostupanjski sud tijekom postupka svestrano analizirao i ispitao, dovodeći je u svezu sa drugim izvedenim dokazima, te s pravom takvu obranu otklonio kao neosnovanu. Takvu ocjenu rezultata dokaznog postupka i optuženikove obrane prihvatio je u cijelosti i drugostupanjski sud, posebno istaknuvši da iznos od 7,522.206 tadašnjih HRD predstavlja u knjigovodstvu knjiženu ukupnu realizaciju za mjesec kolovoz 1992. godine samo zato što se iznos pribavljene imovinske koristi ni vještačenjem nije mogao utvrditi iz razloga što su knjiženja vršena na temelju jedino postojeće dokumentacije koja s obzirom na utvrđeni način izvršenja djela, zapravo predstavlja novu dokumentaciju u kojoj su prikazani i knjiženi 50% umanjeni iznosi dnevnih obračuna od stvarno ostvarenih, a koju razliku od daljnjih 50% dnevnih prihoda je optuženik za sebe pribavio. Uz ovakvo stanje stvari, posve je ishitrena tvrdnja u zahtjevu za obnovom kaznenog postupka, ponovljena i u žalbi protiv pobijanog rješenja, kako bi iskaz svjedoka G.G. iz Š. objektivno bio prikladan da prouzroči oslobođenje os. R.N. na temelju zapažanja tog svjedoka tijekom mjeseca kolovoza 1992. godine i činjenice da taj svjedok smatra kako njegovo društvo nije oštećeno, iako se dobit dijelila u omjeru 50%:50% između društva G. i J.

Za obnovu pravomoćno završenog kaznenog postupka, naime, nije dovoljno da osuđenik samo iznese neki dokaz odnosno protudokaz u odnosu na dokaze koje je u prijašnjem postupku izveo sud, već predlaganjem novih činjenica i dokaza mora učiniti barem u razumnoj mjeri izvjesnim da su činjenična utvrđenja u pravomoćnoj presudi ozbiljno dovedena u sumnju.

Kako u konkretnom slučaju osuđenik prijedlozima u svom zahtjevu nije ponudio nove dokaze takvog kvaliteta, s pravom je prvostupanjski sud našao da činjenice i dokazi na koje se u svom zahtjevu poziva osuđenik, očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova kaznenog postupka završenog pravomoćnom presudom.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP o žalbi osuđenika odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. listopada 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Rašo Marko v.r.

Potrebica Ante v.r.