Rev-1488/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Ljubice Munić, mr.sc. Olge Jelčić i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1/ M. J. iz S. D. i 2/ Z. V. pok. P. iz S. D., oboje zastupani po punomoćniku V. Lj., odvjetniku iz S., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. Š., zastupan po punomoćniku J. K., odvjetniku iz S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 12. travnja 2001. godine, br. Gž 3545/00, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Trogiru od 24. veljače 2000. godine, br. P 482/97, u sjednici održanoj 27. studenog 2003. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1488/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda donijeta je 12. travnja 2001. godine, dakle, nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora prema izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1488/01-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Ljubice Munić, mr.sc. Olge Jelčić i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1/ M. J. iz S. D. i 2/ Z. V. pok. P. iz S. D., oboje zastupani po punomoćniku V. Lj., odvjetniku iz S., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. Š., zastupan po punomoćniku J. K., odvjetniku iz S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 12. travnja 2001. godine, br. Gž 3545/00, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Trogiru od 24. veljače 2000. godine, br. P 482/97, u sjednici održanoj 27. studenog 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, a djelomično prihvaćena kao osnovana žalba tužitelja, te djelomično preinačena prvostupanjska presuda, tako da je tuženik, iz osnova naknade štete, obvezan isplatiti:
- na ime duševne boli zbog smrti bliskog srodnika tužiteljici ad 1/ svotu od 60.000,00 kn, a tužitelju ad 2/ svotu od 50.000,00 kn (I),
- na ime naknade materijalne štete (troškovi groba i nadgrobnog spomenika) tužiteljici ad 1/ svotu od 35.000,00 kn sa zateznom zakonskom kamatom od 24. veljače 2000. godine do isplate, više iznos od 1.931,00 kn na ime pogrebnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počam od 22. svibnja 1997. godine do isplate (II), a tuženiku ad 2/ na ime žalbene odjeće iznos od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24. veljače 2000. godine do isplate.
Istom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja, i to svaki od tužitelja za po 10.000,00 kn na ime duševnih bolova, a tužitelj ad 2/ napose na ime naknade materijalne štete za iznos od 2.500,00 kn.
Tuženik je obvezan tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 24.666,60 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, tuženik je pravovremeno izjavio reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude odbijen, podredno da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.
Revizija nije dopuštena.
Tužitelji su prema tuženiku dana 22. rujna 1997. godine podnijeli tužbu radi naknade štete nastale zbog smrti bliskog srodnika, nastradalog u prometnoj nesreći, koju je uzrokovao osiguranik tuženika.
U smislu odredbe čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99, dalje: ZIDZPP), koji je stupio na snagu 6. studenog 1999. godine i kojim je izmijenjena odredba čl. 382. st. 2. ZPP u odnosu na vrijednost predmeta spora, u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na tražbinu u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi svotu od 100.000,00 kn. Pravomoćnom drugostupanjskom presudom, koja se revizijom pobija, tuženik je obvezan tužiteljici ad 1/ ukupno isplatiti svotu od 96.931,00 kn, a tuženiku ad 2/ svotu od 52.500,00 kn, iz čega slijedi da pobijani dio presude ne prelazi svotu od 100.000,00 kn. U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZIDZPP u reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donijeta nakon stupanja na snagu ZIDZPP odlučuje se po izmijenjenom čl. 382. ZPP.
U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda donijeta je 12. travnja 2001. godine, dakle, nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora prema izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP.
Budući da iz izloženog slijedi da revizija nije dopuštena, to je riješeno kao u izreci (čl. 392. ZPP).
U Zagrebu, 27. studenog 2003. godine
Predsjednica vijeća:
Miroslava Vekić, v.r.