Rev-2229/2018-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2229/2018-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. G. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. j.t.d. Z., protiv tuženika M. P. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R- 551/2017 od 23. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-406/15-30 od 25. studenoga 2016., u sjednici održanoj 9. srpnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-406/15-30 od 25. studenoga 2016. je suđeno:

„I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tuženika M. P. d.d. sa sjedištem u Z., ..., OIB: ..., kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu tužitelju, te Odluka tuženika kojom odgovara na Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 22.01.2015.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove koje je obavljao prije donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, u roku 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana.“

Presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-551/2017 od 23. svibnja 2018. suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-406/2015 od 25. studenog 2016. u točkama I i II izreke i usvajajućem dijelu točke III izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u točki III izreke u dijelu kojim je odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 625,00 kn i sudi:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn u roku od 8 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.“

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu pod toč. I. i II. izreke, tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj u cijelosti poriče navode revizije. Predlaže tuženikovu reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju tužitelju.

Revizija nije osnovana.

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju te odluke tuženika kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja, kao i zahtjev za vraćanjem tužitelja na rad kod tuženika.

Nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev utvrđujući da tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, - dalje: ZR), zbog čega odluka o otkazu koji je tuženik dao tužitelju nije dopuštena.

Pobijana presuda, suprotno navodima revizije, sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji kao takvi ne proturječe sadržaju isprava koje prileže spisu, posebice ugovora o radu zaključenog između Lj. R. i tuženika, odnosno cjelovitim iskazima saslušanih svjedoka u pogledu poslova koje je kod tuženika obavljao Lj. R. Drugostupanjski je sud iznio jasne i neproturječne navode o tome zašto prihvaća ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i to iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja te na njima utemeljeno utvrđenje da kod tuženika nije prestala potreba za obavljanjem poslova vratara koje je obavljao tužitelj te da se ti poslovi i nadalje faktično obavljaju kod tuženika te da ih obavlja upravo radnik tuženika Lj. R., pri čemu nije samo po sebi odlučno za poslove kojeg radnog mjesta taj radnik ima zaključen pisani ugovor o radu. Prema tome, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se ukazuje revizijom. Naime, prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Po ocjeni ovoga suda pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje, jer se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe očitovao o svim žalbenim navodima koji su relevantni za odluku o predmetu spora i primijenjenom materijalnom pravu u odnosu na izraženo shvaćanje o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu pa pobijana presudu nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati.

Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pa nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

Tuženik zapravo navodima revizije tumači izvedene dokaze (posebice ugovor o radu zaključen s Lj. R. te iskaze svjedoka) na način kako mu to odgovara te prigovora opsegu provedenog dokazivanja i time osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa, s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, to navedeni revizijski prigovori nemaju utjecaja na ocjenu pravilnosti nižestupanjskih odluka.

I materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, - dalje: ZR) u vezi s čl. 135. st. 3. ZR prilikom donošenja pobijane presude pravilno je primijenjeno.

Odluku sudova nižeg stupnja tužitelj revizijskim navodima nije doveo u sumnju. Stoga ovaj sud u svemu prihvaća razloge drugostupanjskog suda iznesene u obrazloženju presude, zbog čega se u tom dijelu umjesto posebnog obrazloženja revizijski sud poziva na te razloge, a koji će, u skladu s odredbom iz čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, biti objavljeni na internetskim stranicama suda.

Zbog navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Zagreb, 9. srpnja 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.