Legislator Case Law & Legislation
Rev-675/1990-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on grave usage rights, ruling facts and law applied correctly.

Case Number Rev-675/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court's judgment confirming joint exclusive grave usage rights. The defendant argued for a factual error regarding the lack of an agreement granting exclusive rights, but the court found this constituted a challenge to established facts rather than a legal error. Consequently, the appeal was rejected because the lower courts correctly applied the law based on the proven inheritance of usage rights from the original founders.

Legislator headnote

AI generated

čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 390. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 12. Zakona o grobljima: An appeal based on alleged factual errors regarding the establishment of grave usage rights is inadmissible if the lower courts' findings are supported by evidence, as appeals cannot be filed solely on the basis of disputed facts.

Keywords

AI generated
grave usage rights joint inheritance civil appeal factual findings ZPP appeal rules property rights burial plot

Cited Legislation

AI generated
čl. 390. Zakona o parničnom postupku
U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Sl.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 12. Zakona o grobljima
Ovo iz razloga što su pravni prednici stranaka kao osnivača grobnice bili nosioci prava korištenja te grobnice time da je to pravo imovinsko pravo i može se nasljedjivati, a temeljem odredbe čl. 12. Zakona o grobljima ("Narodne novine SR Hrvatske" br.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 675/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz O., koju zastupa punomoćnik O. N., odvjetnik iz O., protiv tuženice D. D. iz O., koju zastupa punomoćnik R. dr. J., odvjetnik iz O., radi utvrdjenja prava korištenja groba, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 7. rujna 1989. br. Gž-2744/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Osijeku od 18. travnja 1989. br. P-363/89- 33, u sjednici održanoj dana 8. kolovoza 1990.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Osijeku od 7. rujna 1989. godine br. Gž-2744/89 odbijena je žalba tuženice i potvrdjena presuda Općinskog suda Osijek od 18. travnja 1989. godine br. P-363/89-33 kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrdjuje se da su S. P. i D. D. ravnopravni i isključivi korisnici grobnice na groblju u D. G. u O., drugo polje, te tužena stoga nema isključivo pravo raspolaganja ovom grobnicom pa je dužna to tužiteljici S. P. priznati, te joj je dužna naknaditi parnični trošak u iznosu od 364.600 dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda Osijek tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava time da predlaže da sud reviziju uvaži i preinači prvostepenu i drugostepenu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev ili da prvostepenu i drugostepenu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 27/90 - u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni je sud (pravovremenu, potpunu i dopuštenu) reviziju dostavio na odgovor tužiteljici i na izjašnjenje javnom tužiocu Hrvatske.

Tuženik nije odgovorio na reviziju a ni javni tužilac Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nalazi da nije ostvarena bitna povreda parničnog postupka i čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Prvostepeni je sud utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da su u grobnicu koja je predmet spora, a koja se nalazi na groblju u D. g. u O. sahranjeni baka i djed stranaka, roditelji tuženice, suprug tuženice i kćerka tužiteljice;

- da je tužiteljica duže vrijeme boravila u SR Njemačkoj radi liječenja i izdržavanja kazne te da se u O. vratila 1986. godine;

- da roditelji tužiteljice nisu sahranjeni u spornu grobnicu, ne zato što ne bi imali pravo na to, već zbog toga što su poslije rata otišli u Njemačku gdje su umrli i sahranjeni;

- da ne postoji sporazum izmedju prednika tuženice i prednika tužiteljice po kojem bi tuženica imala isključivo pravo korištenja sporne grobnice;

- da je tuženica pisala Upravi groblja da će ona održavati grob, te da se grobnica ima voditi samo na nju jer nije znala da će se tužiteljica vratiti iz Njemačke;

- da su osnivači grobnice K. J. i K. čiji sunasljednici preko svojih pravnih prednika i stranke.

Revizijski navodi u pretežnom dijelu sadrže navodjenje sadržaja provedenih dokaza, kao i njihovu ocjenu od strane revidenta, čime revident nastoji dokazati da su nižestepeni sudovi pogrešno utvrdili da ne postoji sporazum prednika stranaka da tuženici pripadne isključivo pravo korištenja sporne grobnice. Takovi revizijski navodi ukazuju na pogrešno utvrdjeno činjenično stanje. Kako se prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja to navodi revizije koji se odnose na činjenična utvrdjenja nisu mogli biti predmet raspravljanja i ocjene ovog suda.

Na temelju izloženog, po nižestepenim sudovima utvrdjenog činjeničnog stanja, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada su nižestepeni sudovi ocijenili da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Ovo iz razloga što su pravni prednici stranaka kao osnivača grobnice bili nosioci prava korištenja te grobnice time da je to pravo imovinsko pravo i može se nasljedjivati, a temeljem odredbe čl. 12. Zakona o grobljima ("Narodne novine SR Hrvatske" br. 32/65), može se ustupati samo besplatno i pismenom obliku.

U ovom slučaju nije, prema utvrdjenju nižestepenih sudova, postojao sporazum izmedju nasljednika (pravnih prednika stranaka) o prijenosu prava korištenja grobnice isključivo na tuženicu odnosno njenog pravnog prednika.

Zbog navedenog stranke su kao pravni slijednici osnivača grobnice (preko svojih pravnih prednika) stekle pravo sunosioca prava korištenja na spornoj grobnici.

Pritom na revizijski navod o plaćanju grobne pristojbe upravi groblja od strane tuženice valja istaći da samo plaćanje grobnih pristojbi ne može predstavljati osnov za gubitak stečenog prava korištenja grobnice na strani tužiteljice niti predstavlja osnov za stjecanje isključivog prava korištenja na spornoj grobnici od strane tuženice.

Pravo ukopa u grobnicu predstavlja tek jedno od ovlaštenja sadržano u pravu korištenja grobnice, time da obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, u ovom postupku nije raspravljano o tome koji od više sunosioca prava korištenja grobnice ima pravo ukopa na preostalo slobodno mjesto u grobnici.

Kako iz izloženog proizlazi da nije ostvaren razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, kao ni razlog na koji sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tuženice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 8. kolovoza 1990.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela, v.r.