Life insurance claim dismissed because disability resulted from delayed treatment, not the accident itself.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal overturned the first-instance judgment, dismissing the plaintiff's claim for life insurance benefits. The plaintiff argued that a fracture sustained in 2006 caused permanent disability, but the defendant contended the injury resulted from inadequate medical treatment rather than the accident. The court agreed with the defendant, ruling that the disability was a consequence of the plaintiff's failure to seek timely care, which falls outside the scope of the insurance contract's definition of an accident.
Legislator headnote
AI generatedArticle 5 of the General Terms and Conditions; Article 922 paragraph 2 of the Obligations Act: The court held that a disability resulting from the insured's failure to seek timely medical treatment is not a covered accident under life insurance policies.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-3655/2016-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Verice Franić sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanča kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja L. P. pok. I. iz S., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetnici u S., protiv tuženika T. O. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj Pn-121/16 od 27. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2018.,
p r e s u d i o j e
Uvažava se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj Pn-121/16 od 27. rujna 2016. i sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 25.000,00 EUR-a protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14%, te od 1. srpnja 2011. pa do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5%
II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 62.962,50 kuna."
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 25.950,00 kuna.
III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kuna.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 25.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja, uvećano za zatezne kamate od 27. listopada 2008. do isplate (točka I. izreke).
Odlukom o trošku obvezan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 62.962,50 (točka II. izreke).
Protiv ove presude žalio se je tuženik, pobijajući je iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14. - odluka USRH dalje ZPP), predlažući njeno preinačenje, podredno ukidanje. Zatražen je trošak žalbenog postupka.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba je osnovana.
Predmetni tužbeni zahtjev temelji se na ugovoru o životnom osiguranju, kojim je dodatno obuhvaćeno i dopunsko osiguranje u slučaju nezgode s posljedicama invalidnosti.
Naime, tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji da je tužitelj I. P. dana 28. ožujka 2006. doživio tjelesne ozlijede u vidu prijeloma spolovila, ta ozljeda da je ostavila posljedice koje se mogu kvalificirati glede posljedica prema Tablicama invaliditeta pod točkom 78a.
Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je u konkretnoj pravnoj stvari nastupio osigurani slučaj, odnosno da su se ispunile okolnosti za isplatu svote osiguranja razmjerno postotku invaliditeta od 50% nastalog predniku tužitelja.
Prilikom ispitivanja pobijane prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio u okviru žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a) i onih istaknutih u žalbi, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
Međutim, osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja na utvrđene činjenice pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je stoga ostvareno postojanje žalbenog razloga iz odredbe članka 356. ZPP-a.
Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno:
-da po polici osiguranja broj 4402436 sklopljenoj između T. D. C. d.o.o. i tuženika, prednik tužitelja je osiguran od rizika invaliditeta na osigurani iznos od 50.000,00 EUR-a;
-da je tijekom postupka I. P. preminuo, te je njegov nasljednik L. P. (proglašen rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika A. Š. iz S., broj O-3417/11, od 4. siječnja 2012.) preuzeo postupak;
-da je prednik tužitelja zaključio s tuženikom policu životnog osiguranja za razdoblje od ožujka 2005. do 1. ožujka 2025., na osiguranu svotu za slučaj doživljenja u visini od 8.391,61 EUR, te dopunsko osiguranje za slučaj trajnog invaliditeta na iznos od 50.000,00 EUR-a;
-da je punomoćnik tužitelja podnio tuženiku zahtjev za isplatu po predmetnoj polici životnog osiguranja dopisom od 25. rujna 2008.;
-da je tuženik otklonio zahtjev za isplatom osigurnine temeljem predmetne police, jer da se u ovom slučaju ne radi o ozljedi tj. nesretnom slučaju, već o oboljenju;
-da se prema članku 5. Općih uvjeta nesretnim slučajem smatra; svaki iznenadni, nepredviđeni i od volje osiguranika neovisan događaj, koji djeluje uglavnom izvana i naglo na tijelo osiguranika, ima za posljedicu njegovu smrt, trajni invaliditet, prolaznu nesposobnost za rad, smještaj ili liječenje u bolnici, u tom smislu, smatraju se naročito; gaženje, sudar, udarac kakvim predmetom ili o kakav predmet, pad, pokliznuće;
-da je prema članku 12. Općih uvjeta osiguranik koji je zbog nesretnog slučaja ozlijeđen dužan po mogućnosti odmah otići liječniku, odnosno pozvati liječnika zbog pregleda i pomoći, odmah poduzeti sve potrebno za ozdravljenje, te se o načinu liječenja vladati po liječničkim uputama i savjetima.
Tijekom postupka prvostupanjski je sud iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke zaključio da je invaliditet prednika tužitelja posljedica ozljede spolovila nakon spolnog akta, odnosno da je posljedica nezgode-traume od 28. ožujka 2006., te da je isti zatražio pomoć liječnika dana 29. ožujka 2006., koji zaključak je doveden u pitanje žalbenim navodima tuženika.
U ovom žalbenom stadiju postupka i dalje ostaje sporno pitanje nesretnog slučaja kojeg je doživio osiguranik, te u vezi s time i pitanje trajnog invaliditeta.
U iznesenim okolnostima ovaj drugostupanjski sud mišljenja je, a kako to smatra i tuženik, da se u ovom slučaju ne radi o ozljedi tj. nesretnom slučaju (prednika tužitelja), u smislu članka 5. Općih uvjeta, već je sporni invaliditet posljedica njegovog neliječenja.
Naime, u pravu je tuženik kada u žalbi ustraje u tvrdnji da invaliditet tužitelja nije posljedica nesretnog slučaja, te da bi osiguranik tuženika u nepoduzimanju svega potrebnog u smislu pravodobnog liječenja direktno utjecao na nastanak invaliditeta, pa neliječenje u smislu člana 5. Općih uvjeta ne predstavlja nesretni osigurani slučaj, a niti je prednik tužitelja postupio u skladu s Ugovorenim Općom uvjetima, odredbi članka 12.
S tim u vezi upućuje se i na odredbu članka 922. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) koja određuje da rizik koji je obuhvaćen osiguranjem mora biti budući, neizvjestan te nezavisan od isključive volje osiguranika.
U izloženim okolnostima, proizlazi, da je tuženik pravilno otklonio zahtjev za isplatu osigurnine.
Imajući u vidu naprijed navedene razloge ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, pogrešno primijenjeno materijalno pravo, citiranih odredbi.
Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u navedenim odredbama, tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan pozivom na članak 373. točka 3. ZPP.
Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu je tužitelj dužna naknaditi sve parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje prvostupanjskog postupka (članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a), dok s druge strane tužitelj nema pravo na naknadu parničnih troškova. Tuženiku zastupanom po odvjetniku su priznati troškovi prvostupanjskog postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 – dalje: Tarife), po Tbr. 7. točka 1. za zastupanje na ročištima 11. travnja 2014., 6. svibnja 2016., 1. lipnja 2016., 14. srpnja 2016. i 31. kolovoza 2016. po 2.500,00 kuna, za sastav podneska od 8. svibnja 2014., 2.500,00 kuna te trošak za PDV po Tbr. 42. što ukupno iznos od 18.750,00 kuna, kojem trošku je dodan trošak vještačenja u iznosu od 7.200,00 kuna, što ukupno iznosi 25.950,00 kuna, daljnji trošak mu nije priznat jer isti nije bio nužan odnosno nije određeno postavljen shodno odredbi članka 155. ZPP-a i odredbi članka 164. stavak 2. ZPP-a.
Također, tužitelj je dužan naknaditi tuženiku i zatraženi trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 3.125,00 kuna po Tbr. 10., s troškom PDV-a u iznosu od 781,25 kuna, odnosno ukupno 3.906,25 kuna, jer je tuženik u cijelosti uspio sa svojom žalbom.
Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe jer isti nije određeno postavljen.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 26. rujna 2018.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražan Penjak, v. r.