Revr-1009/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1009/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. O. iz S., zastupane po punomoćnici I. J., odvjetnici iz S., protiv tuženice Specijalističke psihijatrijske ordinacije J.-K. V., dr. med. spec. psihijatrice iz S., zastupane po punomoćniku A. T. M., odvjetniku iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-439/11-2 od 27. listopada 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-230/08 od 13. listopada 2010., u sjednici održanoj 31. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

II. Tužiteljici ne dosuđuje se naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

- u stavku I. izreke, tuženici naloženo isplatiti tužiteljici 23.619,02 kune bruto „na ime razlike plaće za razdoblje od 1. ožujka 2000. do 30. prosinca 2002.“, sve s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na svaki pojedinačni mjesečni iznos od njegova dospijeća do isplate,

- u stavku II. izreke, tuženici naloženo isplatiti tužiteljici na ime naknade parničnog troška 25.030,50 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava - a „ujedno“ i „zbog toga što odluka o sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“. Predlaže da se ta presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužiteljica je odgovorila na reviziju i predložila da se revizija tuženice odbaci kao nedopuštena, podredno odbije kao neosnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 27. listopada 2011., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. ZID ZPP-a/11 i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 25/13) na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

Predmet spora je tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženice platiti tužiteljici 23.619,02 kune s pripadajućim zateznim kamatama.

Obzirom na naznačeni tužbeni zahtjev - koji se odnosi na novčanu svotu, vrijednost mjerodavna za ocjenu dopuštenosti revizije određuje se u smislu odredaba čl. 35. st. 1. i 2. te čl. 40. st. 1. i 2. ZPP-a: kao vrijednost predmeta spora uzima se ta svota.

Sukladno tome, podnesena revizija ne udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za dopuštenost redovne revizije po vrijednosnom kriteriju - obzirom da niti vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kn.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz toga st. 2. stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Drugostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio.

Tuženica je reviziju podnijela i pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a: tvrdnjom da je podnosi obzirom da odluka o sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Međutim, samo time što je tako odredila razloge revizije te konstatirala da je podnosi zbog (kako tvrdi) „materijalnopravnog pitanja“, revidentica nije i postupila prema navedenim odredbama.

Podnesenu reviziju valja razmotriti u svijetlu shvaćanja:

- da navedene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno naznačenog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose - s izloženim razlozima zbog kojih revident smatra da je to (pravno) pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda ili sudskom praksom (iz donesenih i konkretiziranih sudskih odluka) - ili je nejasno i takvo da ga treba još i tumačiti, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“ ili se očekuje neujednačena i nejasna praksa) revizijski sud imao razloga i mogao ujednačavati primjenu zakona i time ispuniti svrhu izvanredne revizije („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“),

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidenta ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenutih razloga zbog kojih bi „trebalo ujednačavati primjenu prava“ ili promijeniti postojeću sudsku praksu, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se to pitanje i ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta - i moguće čak i pogoduje jednoj stranci.

U konkretnom slučaju, revizija revidentice u suštini svodi se samo na isticanje razloga (obrazloženja) njezinog shvaćanja da je u okolnostima konkretnog slučaja pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo - jer (da) osporena presuda ne sadrži sve razloge koje bi (kako ona drži) trebala sadržavati, odnosno samo na izlaganje razloga njezinog shvaćanja da je tužbeni zahtjev valjalo (iz utvrđenih činjenica - te dokaza koje sud prvog stupnja nije izveo i ocijenio) ocijeniti neosnovanim i odbiti.

Ta revizija, takva, ne sadrži ono bitno za dopuštenost izvanredne revizije: određeno postavljeno pravno pitanje koje bi bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - ali i na koje bi se mogao dati odgovor koji bi bio određen i u istaknutom smislu važan.

Polazeći od prethodno navedenog, a budući:

- da se izvanredna revizija ne može s uspjehom podnijeti samo uz konstataciju da postoji pitanje: mora se raditi o određeno formuliranom pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u konkretnom sporu (pobijana odluka mora biti posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje) - a koje bi ujedno bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali i takvo da bi revizijski sud na njega mogao dati određeni odgovor - koji ne bi ovisio od činjeničnih okolnosti svakog slučaja pojedinačno,

- da podnesena revizija ne sadrži niti jedno određeno (takvo) formulirano pravno pitanje zbog kojeg se podnosi,

- da isticanje činjeničnih i pravnih shvaćanja - primjenu kojih revidentica sugerira, s tvrdnjom da ovdje postoji pitanje - ali koje ne naznačuje (tako da se revizija u suštini svodi samo na izraze nezadovoljstva revidentice obrazloženjem osporene odluke u okolnostima konkretnog slučaja), ne može nadomjestiti pitanje (određeno formulirano i važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni) potrebno za izvanrednu reviziju - postojanje kojeg pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a,

valja prihvatiti da revizija revidentice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost: revizijski sud ne nalazi da bi u svezi s navodima iz revizije imao ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu i ostvarivati svrhu izvanredne revizije („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“).

Stoga je reviziju tuženice valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a).

Tužiteljici nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer ovaj nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 31. svibnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.