Legislator Case Law & Legislation
P-3116/2023-22 AI generated

Court declared currency clause void and ordered bank to pay consumer debt plus statutory interest.

Case Number P-3116/2023-22
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The court declared the currency clause in the loan agreement void and ordered the bank to pay the consumer the outstanding principal plus statutory interest. The plaintiff argued that the clause violated consumer protection laws, while the bank contended the contract was valid. The court ruled in favor of the consumer, establishing that such clauses are invalid under Croatian law.

Legislator headnote

AI generated

čl. 1. Zakona o zaštiti potrošača; čl. 1. Zakona o obveznim odnosima: A currency clause in a consumer loan contract is void if it exposes the consumer to disproportionate financial risk, rendering the entire debt subject to statutory interest rates.

Keywords

AI generated
currency clause validity consumer loan protection statutory interest rates void contract terms financial imbalance

Cited Legislation

AI generated
čl. 1. Zakona o zaštiti potrošača
čl. 1. Zakona o obveznim odnosima
čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima
čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a
čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a
Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te čl.
čl. 151. st. 3. ZPP-a
ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Cited Case Law

AI generated
odluke Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1341/2022 od 13.12.2022.
VSRH br. Rev-1014/2018 od 20.10.2021.
Gž- 1341/2022 od 13.12.2022., VSRH br. Rev-1014/2018 od 20.10.2021.).
AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 54-P-3116/2023-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Lani Humljak Gugić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeiseinbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o je

I Utvrđuje se odredba čl. 1. Ugovora o kreditu br. 158-50-3375132 od 30. ožujka 2006. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ništetnom.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.012,62 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi na iznos od:

1,50 Eur počev od 31.5.2006. godine do isplate

0,13 Eur počev od 30.06.2006. godine do isplate

0,19 Eur počev od 31.8.2006. godine do isplate

0,43 Eur počev od 30.9.2006. godine do isplate

15.13 Eur počev od 31.10.2008. godine do isplate

19,99 Eur počev od 31.12.2008. godine do isplate

23,48 Eur počev od 31.1.2009. godine do isplate

25,06 Eur počev od 28.2.2009. godine do isplate

21,13 Eur počev od 31.03.2009. godine do isplate

21,98 Eur počev od 30.04.2009. godine do isplate

15,18 Eur počev od 31.05.2009. godine do isplate

10,18 Eur počev od 30.6.2009. godine do isplate

11,51 Eur počev od 31.7.2009. godine do isplate

14,15 Eur počev od 31.8.2009. godine do isplate

13,92 Eur počev od 30.9.2009. godine do isplate

11,25 Eur počev od 31.10.2009. godine do isplate

16,26 Eur počev od 30.11.2009. godine do isplate

20,27 Eur počev od 31.12.2009. godine do isplate

25,97 Eur počev od 31.01.2010. godine do isplate

24,66 Eur počev od 28.2.2010. godine do isplate

32,40 Eur počev od 31.03.2010. godine do isplate

30,94 Eur počev od 30.04.2010. godine do isplate

33,80 Eur počev od 31.05.2010. godine do isplate

58,58 Eur počev od 30.06.2010. godine do isplate

53,48 Eur počev od 31.07.2010. godine do isplate

69,06 Eur počev od 31.08.2010. godine do isplate

63,67 Eur počev od 30.09.2010. godine do isplate

55,01 Eur počev od 31.10.2010. godine do isplate

73,29 Eur počev od 30.11.2010. godine do isplate

96,53 Eur počev od 31.12.2010. godine do isplate

80,07 Eur počev od 31.01.2011. godine do isplate

85,84 Eur počev od 28.02.2011. godine do isplate

78,50 Eur počev od 31.03.2011. godine do isplate

79,82 Eur počev od 30.04.2011. godine do isplate

110,98 Eur počev od 31.05.2011. godine do isplate

114,02 Eur počev od 30.06.2011. godine do isplate

139,72 Eur počev od 31.07.2011. godine do isplate

126,38 Eur počev od 31.08.2011. godine do isplate

111,78 Eur počev od 30.09.2011. godine do isplate

109,54 Eur počev od 31.10.2011. godine do isplate

108,42 Eur počev od 30.11.2011. godine do isplate

115,34 Eur počev od 31.12.2011. godine do isplate

121,38 Eur počev od 31.01.2012. godine do isplate

122,19 Eur počev od 29.02.2012. godine do isplate

118,01 Eur počev od 31.03.2012. godine do isplate

120,83 Eur počev od 30.04.2012. godine do isplate

122,76 Eur počev od 31.05.2012. godine do isplate

119,52 Eur počev od 30.06.2012. godine do isplate

120,37 Eur počev od 31.07.2012. godine do isplate

117,94 Eur počev od 31.08.2012. godine do isplate

112,68 Eur počev od 30.09.2012. godine do isplate

118,28 Eur počev od 31.10.2012. godine do isplate

120,97 Eur počev od 30.11.2012. godine do isplate

119,09 Eur počev od 31.12.2012. godine do isplate

108,52 Eur počev od 31.01.2013. godine do isplate

117,50 Eur počev od 28.02.2013. godine do isplate

118,28 Eur počev od 31.03.2013. godine do isplate

1.114,76 Eur počev od 30.04.2013. godine do isplate

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.923,71 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 4.012,62 eur do utuženih 7.844,21 eur (za iznos od 3.831,59 eur), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 30.3.2006. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 37.282,00 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca. Kredit je ponuđen tužitelju kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužitelj nije bio upozoren na rizike koji postoje u odnosu na njega kao potrošača i nije mu objašnjena vjerojatnost očekivanog rasta valute. Stoga tužitelj s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela odredbe ugovora o kreditu, te isplatu razlike preplaćenog iznosa od 4.012,62 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 30.3.2006. (list 5-8 spisa), otplatni plan (list 9-12 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 13-18 spisa), zahtjev za kredit od 30.4.2006. (list 30 spisa) i Promotivne uvjete tuženika za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 24.3.2006. do 30.6.2006. (list 31-33 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/9, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit s valutnom klauzulom u iznosu od 37.282,00 CHF, kao i da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu od 30.3.2006. (list 5-8 spisa) razvidno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju novog vozila u iznosu od 37.282,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, na rok od 84 mjeseca i kamatnu stopu od 5,20 % godišnje, promjenjiva.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je kredit podignuo radi kupovine osobnog vozila marke OPEL VIVARA, da je vozilo i kupio, a kredit u međuvremenu otplatio. Rate kredita otplaćivao je on osobno. Vozilo je koristio isključivo za svoje osobne potrebe, za nikakav obrt. Ugovor o kreditu je pročitao, sjeća se da je ugovor bio unaprijed pripremljen, tipski, te on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Njemu je bio poznat pojam valutne klauzule, no nije pretpostavljao da bi mu rata kredita mogla toliko narasti, a što se i dogodilo. Kredit je podignuo u RBA banci, jer je ova banka nudila povoljne kredite, poglavito u valuti CHF. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, kao logičan i životan.

9. Također, nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

11. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa službenika banke, javnih bilježnika i sl.

12. Kako je dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, a tužitelj je u konkretnom slučaju bio potrošač, tuženik je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka). Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 28. travnja 2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

13. Stoga je pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

14. Radi utvrđenja pozitivne razlike u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita, prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 19.3.2025. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi, odnosno tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka.

15. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 37.282,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, rok otplate od 84 mjeseca, kamate od 5,20 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a plaćanje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu počevši od 31.5.2006.

16. Mišljenje je vještaka da ukupni iznos preplata (pozitivnih razlika) uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita do kraja otplate iznosi 4.012,62 eur.

17. U ovom postupku je sporno da li sud po službenoj dužnosti treba uzeti u obzir i ona potraživanja (tzv. negativna) koja tužitelj nije utužio, a tuženik je na njih ukazao bez isticanja protutužbenog zahtjeva ili prigovora prijeboja. Ovaj prvostupanjski sud drži da bi se uzimanjem u obzir iznosa koje niti jedna od stranaka nije utužila, po službenoj dužnosti, postupilo suprotno načelu dispozicije, suprotno činjenici da sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka, te bi prekoračio tužbeni zahtjev što dovodi do bitne povrede postupka. Još važnije, takvim postupanjem u sklopu kojeg bi sud djelovao po službenoj dužnosti (u korist banci odnosno van okvira zaštite potrošača) bi u bitnom bilo narušeno pravo tužitelja kao potrošača na raspravljanje i korištenje pravnih sredstava. Ovo stoga jer stranke u odnosu na sva potraživanja i postavljene zahtjeve moraju imati mogućnost očitovanja i ulaganja prigovora, poput prigovora zastare. Stoga u situaciji u kojoj tužitelj nije tužbenim zahtjevom obuhvatio potraživanje tzv. negativnih razlika, a niti ih je tuženik obuhvatio prigovorom radi prijeboja ili protutužbenim zahtjevom, da je ovaj sud takve iznose obuhvatio izrekom tada ne bi samo sudio preko tužbenog zahtjeva već bi tužitelju uskratio mogućnost da istakne prigovor, poput prigovora zastare koji bi mogao utjecati na osnovanost potraživanja. Ovo posljednje iz razloga jer se na banku i njezino potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, pa nije moguće primijeniti tijek rokova zastare koji vrijede za potrošače sukladno činjenici pokretanja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga bi se zastarni rok na potraživanje "negativnih razlika" računao od dana kada je tuženik postavio formalni zahtjev, a tekao bi za svaki mjesec od trenutka dospijeća i kraja mjeseca u kojem je takvo potraživanje postojalo. Kako se na tuženika tj. banku ne primjenjuju zastarni rokovi koji proizlaze iz kolektivne tužbe za zaštitu potrošača (jer se isti odnose isključivo na potrošače), to proizlazi da bi potraživanja "negativne razlike" bila obuhvaćena zastarom pod uvjetom da su istaknuta u obliku prigovora radi prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, a stoga jer su nastala u periodu unazad više od 5 godina. Stoga tuženiku ne pripadaju nikakve tzv. negativne razlike.

18. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku od strane financijskog vještaka u iznosu od 4.012,62 eur, dok je s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 3.831,59 eur tužitelja valjalo odbiti, budući se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 11.4.2025.

19. S druge strane, obzirom na nesporno utvrđeno mijenjanje tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dio odredbe iz čl. 1. ugovora o kreditu u kojoj je bila ugovorena valutna klauzula je ništetna, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, pa je stoga ugovor u tom dijelu ništetan, a zbog čega je sud odlučio kao u st. I. izreke presude.

20. Na dosuđeni iznos od 4.012,62 eur tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

21. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

22. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

23. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, sastava 2 podneska od 26.3.2024. i 11.4.2025. i pristupa na 2 ročišta od 12.4.2024. i 4.6.2025. od po 200,00 eur, te pristupa na ročište za objavu presude od 100,00 eur, ili ukupno 1.100,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 275,00 eur ili ukupno 1.375,00 eur. Također, tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 400,00 eur te sudska pristojba na tužbu od 62,45 eur i na presudu od 86,26 eur, ili sveukupno 1.923,71 eur.

24. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava ostalih podnesaka, kao niti trošak preliminarnog vještačenja, jer isti nisu bili nužni za ovaj postupak.

25. Tuženikovo potraživanje troškova zbog smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelja nakon provedenog vještačenja je neosnovano, jer bi time bila narušena pravna ravnoteža između interesa stranaka, a donesena odluka bila bi prekomjerni teret za tužitelja (potrošača) koji nije dao povod za parnicu. (odluke Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 1341/2022 od 13.12.2022., VSRH br. Rev-1014/2018 od 20.10.2021.).

U Zagrebu, 9. srpnja 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika