I Kž-191/2003-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-191/03-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. D., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnijetim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 22. siječnja 2003. godine, broj: K-108/02, u sjednici održanoj 11. prosinca 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i branitelja optuženika J. F., odvjetnika u S., a u odsutnosti optuženika,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. M. D. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optuženiku za kazneno djelo zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona na temelju istog zakonskog propisa i u skladu s odredbom čl. 60. st. 1. KZ-a utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a preuzima se kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ-a utvrđene od prvostupanjskog suda, pa se u skladu s odredbom čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c) KZ-a osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju mu se na temelju odredbe čl. 63. st. 1. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 02. kolovoza 2002. godine, pa nadalje.

II. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska č. II. izreke prvostupanjske presude), te se u tom dijelu presuda u odbijajućem dijelu (to

predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. U ostalom dijelu žalbe optuženika i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom nepreinačenom i neukinutom dijelu.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. M. D. zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZIDKZ, opisanog u toč. 1., te zbog kaznenog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ-a, opisanog u toč. 2. njezine izreke. Na temelju istih zakonskih propisa i u skladu s odredbom čl. 60. st. 1. KZ-a optuženiku su utvrđene kazne – za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZIDKZ – kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ-a – kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa mu je u skladu s odredbom čl. 60. st. 2. toč. c) KZ-a izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca.

Na temelju odredbe čl. 63. st. 1. KZ-a odlučeno je da se optuženiku u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 02. kolovoza 2002. godine, pa nadalje.

Na temelju odredbe čl. 80. st. 1. KZ-a optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – oružja i streljiva navedenih u izreci, a na temelju odredbe čl. 173. st. 7. KZ-a – sigurnosna mjera oduzimanja opojne droge.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Istom presudom, na temelju odredbe čl. 353. toč. 2. ZKP protiv opt. M. D. odbijena je optužba zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 1. KZ-a, opisanog u toč. II. njezine izreke.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženik putem branitelja J. F., odvjetnika u S..

Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude, te zbog odluke o kaznenoj sankciji u odnosu na osuđujući dio presude, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odbijajućem dijelu prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno če strožu kaznenu sankciju.

suđenje, te da optuženiku izre

Opt. M. D. se žali zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u odnosu na kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ-a na način da ga oslobodi optužbe za to kazneno djelo i da mu za djelo iz toč. 1. izreče blažu kaznu.

Opt. M. D. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije. Ujedno je stavio zahtjev da se njega i njegovog branitelja obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP, nakon razgledavanja spisa vratio ih je ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 18. travnja 2003. godine, broj: KŽ-DO-548/03, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

U skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP o sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su optuženik i njegov branitelj J. F. koji je pristupio na sjednicu. Budući da se optuženik nalazi u pritvoru i ima branitelja predsjednik vijeća i vijeće su smatrali da nazočnost optuženika sjednici vijeća nije svrhovita, pa nije određeno njegovo dovođenje.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su djelomično osnovane.

Opt. M. D. nije u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Suprotno njegovim žalbenim navodima, on je počinio kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ-a, jer je 02. kolovoza 2002. godine zatečen u držanju oružja, a za to nije imao dozvolu nadležnog organa. Naime, prema odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oružju ("Narodne novine", broj: 19/02 od 25. veljače 2002. godine), kazneni postupak se neće pokretati ako građanin dobrovoljno preda oružje do 31. prosinca 2002. godine, ali prije započinjenja izvida kaznenog djela sukladno čl. 177. i 180. ZKP, odnosno prije hitne istražne radnje sukladno čl. 184. ZKP. Budući da je u ovom slučaju oružje pronađeno povodom izvida kaznenog djela navedena odredba citiranog zakona ne dolazi u obzir, jer nisu ispunjene propisane pretpostavke za njezinu primjenu.

Opt. M. D. nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tu žalbenu osnovu optuženik navodi samo u uvodu žalbe, dok u obrazloženju ne iznosi razloge za tu žalbenu osnovu, pa je očito da je iznesena općenito, te se kao takva ne može ocijeniti u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZKP.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na odbijajući dio, tj. glede kaznenog djela iz čl. 129. st. 1. KZ-a. Naime, za sada je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da za vođenje kaznenog postupka protiv optuženika zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 1. KZ-a ne postoji prijedlog oštećenika. Suprotno tome, iz stanja spisa vidljivo je da je ošt. P. B. prijavio inkriminirani događaj zapovjedniku svoje jedinice SFOR-a (list 95), koji je o tome izvijestio Ured Vlade Republike Hrvatske za suradnju s međunarodnim institucijama. Iz sadržaja dopisa upućenog tom Uredu nedvojbeno proizlazi da je SFOR izrazio zainteresiranost pa čak što više dao i prijedlog da se o inkriminiranom događaju pokrene odgovarajući postupak, ističući da će osigurati i svjedoke za potrebe istrage. Iznesene okolnosti same po sebi upućuju na zaključak da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za pokretanje i vođenje kaznenog postupka. Ako navedene okolnosti za prvostupanjski sud nisu bile dovoljne trebalo je od spomenutog Ureda Vlade Republike Hrvatske o tom pitanju zatražiti izvješće. To tim više što prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi postojanje SFOR-ovog pravilnika, a ujedno konstatira kako sudu nije poznato kakva je procedura SFOR-a u slučajevima kakav je i konkretni slučaj. Prema tome, dok se ne pribavi odgovarajući akt zaključen između Republike Hrvatske i SFOR-a kao međunarodnih snaga, preuranjeno je zaključivati, kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 48. ZKP-a za vođenje kaznenog postupka. S obzirom da, u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske (čl. 134.) međunarodni ugovori imaju prednost u odnosu na domaće pravo, pozivanje na odredbu čl. 48. ZKP-a za sada nije prihvatljivo ni ispravno, pa je u tom smislu činjenično stanje za sada pogrešno i nepotpuno eno. Zbog toga je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu na temelju odredbe čl. utvrđ

388. st. 1. ZKP ukinuta i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud je dužan od Ureda Vlade Republike Hrvatske za suradnju s međunarodnim institucijama pribaviti odgovarajuće podatke i međunarodni ugovor o spornom pitanju, te nakon toga je dužan provesti odgovarajuće dokaze za utvrđenje činjeničnog stanja na kojem će utemeljiti novu i zakonitu presudu.

Nadalje, opt. M. D. je u pravu, dok državni odvjetnik nije u pravu, kada se žale zbog odluke o kazni.

Razmotrivši odluku o kazni Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud utvrdio je da prvostupanjski sud pri utvrđivanju kazne optuženiku za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. u svezi s čl. 25. ZIDKZ, nije u dovoljnoj mjeri vrednovao olakotne okolnosti i to životnu dob, s obzirom da je djelo počinio kao mlađi punoljetnik s navršenih 19 godina, zatim smanjenu ubrojivost, djelomično priznanje, neosuđivanost i izraženo kajanje. Imajući u vidu navedene olakotne okolnosti, a ne zanemarujući i utvrđene otegotne okolnosti, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. u svezi sa čl. 25. ZIDKZ, jeste kazna zatvora u trajanju od dvije godine. Kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ-a utvrđenu od prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud je prihvatio kao primjerenu, pa mu je u skladu s odredbom čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c) KZ-a izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca. Zbog istih navedenih razloga žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nije osnovana, pa je u tom dijelu odbijena na temelju odredbe čl. 387. ZKP-a.

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 382. ZKP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da su izrečene sigurnosne mjere oduzimanje predmeta (oružja i opojne droge) utemeljene na odredbama čl. 80. st. 1. KZ-a i čl. 173. st. 7. KZ-a.

Budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenom žalbenih navoda stranaka utvrdio da je osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela iz čl. 129. st. 1. KZ-a, te žalba optuženika glede odluke o kazni, a u ostalom dijelu nisu osnovane, na temelju odredbe čl. 388. st. 1. ZKP i čl. 390. st. 1. ZKP odlučio je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 11. prosinca 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.