Rev-x-175/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 175/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljica 1. V. P. iz I., koju zastupaju punomoćnici F. R., I. P. i C. R., odvjetnici u D., i 2. D. J., rod. Ž. koju zastupa punomoćnik N. K.-I., odvjetnik u O. društvu K. i O. iz D., protiv tuženice M. B. iz D., koju zastupa B. S.-R., odvjetnica u D., radi utvrđenja ugovora ništavim, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-149/13 od 13. studenog 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1134/04 od 25. listopada 2012., u sjednici održanoj 24. rujna 2014.,

r i j e š i o j e:

1. Odbacuje se revizija tuženice M. B., kao nedopuštena.

2. Tužiteljicama se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1134/04 od 25. listopada 2012., utvrđeno je da Ugovor o darovanju između K. J., kao darovateljice i M. B., kao daroprimca od 26. srpnja 1994., ne proizvodi pravni učinak i nema pravnu valjanost, pa je tužena dužna trpjeti da se na temelju ove presude briše kao vlasnica čest. zgr. 2516 i 2517 te čest. zem. 640 z.ul. 1245 k.o. D., te upiše K. J., ud. A., kao isključiva vlasnica tih nekretnina (toč. I. izreke). O. o troškovima postupka naloženo je tuženici platiti tužiteljici V. čnog postupka u iznosu od 9.485,00 kn, a tužiteljici D. J. trošak parničnog P. trošak parni

postupka u iznosu od 4.258,50 kn (toč. II izreke).

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž- 149/13 od 13. studenog 2013., odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica iz razloga navedenih u čl. 382. st.2. t. 1., 2. i 3. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske uvažiti reviziju i preinačiti nižestupanjske odluke na način da tužbeni zahtjev bude u cijelosti odbijen, uz obvezivanje tužiteljica da joj solidarno naknade troškove parničnog postupka.

Tužiteljice su odgovorile na reviziju. U odgovoru na reviziju ističu razloge za njenu nedopuštenost, pa predlažu odbacivanje revizije i obvezivanje tuženice na naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 u daljnjem tekstu: ZPP), u slučaju kada reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka - kojom je uređen institut redovne revizije - stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Podnoseći predmetnu reviziju tuženica navodi kao pitanja slijedeće:

„...da li je u konkretnom slučaju sud pravilno primijenio i protumačio odredbu paragrafa 943 Općeg građanskog zakonika i da li je u konkretnom slučaju ugovor o darovanju ništavan i ne proizvodi pravne posljedice, a s obzirom da nije sačinjen u formi sudskog zapisnika, a s obzirom na utvrđeno činjeničnog stan je tijekom ovog postupka“.

S obzirom na navode obrazloženja revizije i pozivanje na pravna shvaćanja sadržana u odlukama ovoga suda broj Rev 406/88 ,Rev 412/88 i Rev 459/83, treba zaključiti kako čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP (o tom pitanju tuženica važnost istaknutog pitanja temelji na odredbi

revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem).

Po ocjeni ovoga suda postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-955/2009 od 6. svibnja 2010, zauzeto je pravno shvaćanje o pitanju koje je zapravo postavljeno i u ovoj reviziji - je li valjan ugovor o darovanju koji je sklopljen u pisanom obliku i proveden u zemljišnim knjigama, ali nije izvršena i prava predaja u posjed darovane nekretnine. U obrazloženju citirane odluke je navedeno kako je u odnosu na to pitanje odgovor negativan te kako je „ ... u mnogobrojnim odlukama ovoga suda (npr. Rev-542/03 od 15 prosinca 2004., Rev-995/04 od 4. listopada 2005. ) donesenim u primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943. bivšeg OGZ-a (koji se primjenjivao temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. - Narodne novine 73/91) zauzeto pravno shvaćanje da ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/93), a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi (što je i ovdje slučaj) tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, a ne i uknjižba u zemljišne knjige. Dakle, činjenica što je predmetni ugovor proveden u zemljišnim knjigama ne može nadomjestiti predaju stvari u neposredan posjed, kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi. Stoga je predmetni darovni ugovor protivan zakonu, pa je zaključeni pravni posao ništav osnovom čl. 103. Zakona o obveznim odnosima.“

Isto pravno shvaćanje prihvaćeno je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-891/06 od 2. prosinca 2009.

S obzirom na to da je drugostupanjska odluka temeljena upravo na navedenom pravnom shvaćanju, to u ovom konkretnom slučaju odluka u sporu ne ovisi o odgovoru na postavljeno pitanje jer pobijana odluka nije protivna dosadašnjoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovakvim pravnim situacijama.

Slijedom navedenog, revizija tuženice ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, pa ju je valjalo odbaciti odlukom iz toč. 1. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP).

Tužiteljicama nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziji jer, po ocjeni ovoga suda, nije riječ o troškovima koji bi bili potrebni za vođenje ove parnice (čl.155. ZPP).

Zagreb, 24. rujna 2014.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.