Gzp-1495/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1495/11-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Aleksandru Peruzoviću u pravnoj stvari predlagatelja A. V. iz Z., …, koga zastupa punomoćnik S. I., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 16. ožujka 2010., 20. listopada 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-4057/11 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju 5.000,00 (pettisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 16. ožujka 2010. podnio Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10., 27/11. - dalje: ZS) smatrajući da mu je zbog dugog trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4724/07 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Županijski sud u Zagrebu se rješenjem od 5. svibnja 2011. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari i dostavio spis ovom sudu kao stvarno nadležnom budući da je predmetni parnični spis dostavljen tom sudu 2. ožujka 2011. radi donošenja odluke o žalbi tužiteljice podnijetoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4724/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Odredbom st. 2. navedenog članka propisano je da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4724/07, očitovanja Županijskog suda Zagrebu od 8. lipnja 2010. službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01.-pročišćeni tekst, broj 55/01., broj 76/10.-dalje: Ustav):

- tužiteljica je podnijela 15. travnja 2002. tužbu radi utvrđenja da je ugovor o zamjeni nekretnina, a koji po mišljenju suda ima karakter dvostruke kupoprodaje, sklopljen između nje i tuženika ništav te da je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva sa imena tuženika na predmetnoj nekretnini uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa tuženika u zemljišnim knjigama,

- odgovor na tužbu tuženik je podnio 26. travnja 2002.,

- na ročištu održanom 20. studenog 2002. tužiteljica je oslobođena od dužnosti plaćanja sudske pristojbe te je istoj naloženo dostaviti dokumentaciju u spis,

- na ročištu održanom 9. prosinca 2002. raspravljano je o meritumu stvari te je odlučeno o dokaznim prijedlozima,

- ročište određeno za 16. siječnja 2003. odgođeno je zbog bolesti suca,

- na ročištu održanom 6. veljače 2003. saslušani su tužiteljica i svjedok,

- na ročištu održanom 9. travnja 2003. saslušan je svjedok,

- ročište određeno za 15. svibnja 2003. odgođeno je na prijedlog tuženika,

- 22. travnja 2003. podnesena je protutužba radi utvrđenja da je predmetni ugovor o zamjeni nekretnina valjan i da se utvrdi da je tuženik zakonit i pošten posjednik predmetnih nekretnina,

- na ročištu održanom 20. svibnja 2003. saslušan je tuženik-protutužitelj, tužiteljica- protutuženica se očitovala na navode protutužbe te je zaključena glavna rasprava,

- presudom suda od istog dana u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev, a odbijen protutužbeni,

- 11. studenog 2003. tuženik- protutužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude suda prvog stupnja,

- odgovor na žalbu tuženika-protutužitelja tužiteljica-protutuženica podnijela je 15. prosinca 2004.,

- izviješćem od 15. siječnja 2004. spis je dostavljen drugostupanjskom sudu radi odluke o žalbi,

- dopisom suda drugog stupnja od 25. svibnja 2004. spis je vraćen prvostupanjskom sudu radi otklanjanja nedostataka,

- rješenjem suda od 30. kolovoza 2004. pozvan je punomoćnik tuženika-protutužitelja da u roku od tri dana podnese urednu punomoć,

- tražena punomoć sudu je dostavljena 10. rujna 2004.,

- rješenjem suda od istog dana naloženo je tuženiku-protutužitelju da se u roku od tri dana očituje odobrava li radnje koje je u njegovo ime poduzela osoba koja ga je ranije zastupala u ovom postupku,

- podneskom od 21. rujna 2004. tuženik-protutužitelj je postupio po navedenom rješenju suda,

- izviješćem od 29. rujna 2004. spis je dostavljen drugostupanjskom sudu radi donošenja odluke o žalbi tuženika-protutužitelja,

- rješenjem suda drugog stupnja od 9. studenog 2004. odbačena je žalba tuženika- protutužitelja kao nedopuštena,

- izviješćem suda od 22. ožujka 2005. spis je dostavljen sudu drugog stupnja radi donošenja odluke o žalbi tuženika-protutužitelja,

- dopisom suda drugog stupnja od 24. svibnja 2005. spis je vraćen prvostupanjskom sudu radi uklanjanja nedostataka,

- nakon što je presuda dostavljena drugom punomoćniku tuženika-protutužitelja na nju je ponovno podnijeta žalba 11. srpnja 2005.,

- odgovor na žalbu tužiteljica-protutuženica podnijela je 14. rujna 2005.,

- izviješćem od 4. listopada 2005. spis je dostavljen drugostupanjskom sudu radi donošenja odluke o žalbi tuženika-protutužitelja,

- rješenjem suda drugog stupnja od 18. listopada 2005. u cijelosti je ukinuta navedena prvostupanjska odluka,

- 16. studenog 2005. tužiteljica-protutuženica je podnijela sudu podnesak,

- na ročištu održanom 17. siječnja 2006. raspravljano je o meritumu stvari te je naloženo tuženiku-protutužitelju da u roku od 30 dana u dostavi dokumentaciju u spis,

- podneskom od 9. veljače 2006. tuženik-protutužitelj je postupio po navedenom raspravnom rješenju suda,

- na ročištu održanom 6. lipnja 2006. zaključena je glavna rasprava,

- presudom suda prvog stupnja od 21. lipnja 2006. u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev, a protutužbeni odbijen,

- protiv navedene prvostupanjske presude tuženik-protutužitelj podnio je žalbu 16. listopada 2006.,

- izviješćem od 8. prosinca 2006. spis je dostavljen drugostupanjskom sudu radi donošenja odluke o žalbi tuženika-protutužitelja,

- rješenjem suda drugog stupnja od 20. veljače 2007. u cijelosti je ukinuta navedena prvostupanjska odluka,

- na ročištu održanom 10. prosinca 2007. raspravljano je o meritumu stvari te je naloženo tuženiku-protutužitelju da u roku od 30 dana dostavi dokumentaciju u spis,

-po navedenom raspravnom rješenju suda tuženik-protutužitelj je postupio podneskom od 7. siječnja 2008.

- na ročištu održanom 15. veljače 2008. saslušane su stranke te je naloženo tuženiku- protutužitelju da dostavi dokumentaciju u spis,

- po navedenom raspravnom rješenju tuženik-protutužitelj je postupio 28. veljače 2008.,

- 3. srpnja 2009. donijeto je rješenje kojim je utvrđeno da je nastupilo mirovanje postupka obzirom da na ročište određeno za navedeni dan nije pristupila uredno pozvana tužiteljica-protutuženica,

- podneskom od 5. listopada 2009. tužiteljica-protutuženica predložila da se postupak nastavi,

- na ročištu održanom 23. rujna 2010. raspravljano je o meritumu stvari te je zaključena glavna rasprava,

- presudom suda prvog stupnja od 6. listopada 2010. u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev, a odbačen protutužbeni,

- 12. studenog 2010. tužiteljica-protutuženica je podnijela žalbu protiv te presude,

- odgovor na žalbu tuženik-protutužitelj je podnio 9. prosinca 2010.,

- izviješćem od 2. ožujka 2011. spis je dostavljen drugostupanjskom sudu radi donošenja odluke o žalbi tužiteljice-protutuženice,

- presudom suda drugog stupnja od 18. listopada 2011. potvrđena je prvostupanjska presuda od 6. listopada 2010.,

- do donošenja odluke o predmetnom zahtjevu predlagatelja drugostupanjska odluka nije mu dostavljena.

U predmetnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče od podnošenja tužbe 15. travnja 2002. traje do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja 20. listopada 2011., što ukupno iznosi 9 (devet) godina, 6 (šest) mjeseci i 5 (pet) dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu, predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Već samom duljinom trajanja ovog postupka preko devet godina u pravno relevantnom razdoblju povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08. – dalje: ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, dok je u odredbi čl. 311. st. 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave, tako da se po mogućnosti postupak dovrši na što manje ročišta.

anski sud u

U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da Općinski građ Zagrebu u pravno relevantnom razdoblju nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su Zakonom ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zloupotrebi procesnih prava. Nadalje, na neučinkovitost u postupanju prvostupanjskog suda ukazuje i činjenica da mu je spis dva puta vraćen dopisom suda drugog stupnja radi uklanjanja nedostataka i da su dvije njegove odluke ukinute rješenjem suda višeg stupnja.

Prema ocjeni ovog suda riječ je o činjenično i pravno složenom predmetu u kojem je radi utvrđenja činjeničnog stanja valjalo provesti opsežno dokazivanje. Na složenost postupka upućuju izvedeni dokazi (saslušanje parničnih stranaka i dopunsko saslušanje stranaka, saslušanje više svjedoka, vršenje uvida u dokumentaciju koja prileži spisu), kao i sam predmet spora.

Predlagatelj, kao tuženik-protutužitelj, svojim procesnim držanjem u parnici prema ocjeni ovog suda u izvjesnoj mjeri je doprinio duljini trajanja sudskog postupka time što je u spis dostavljao dokumentaciju tijekom cijelog trajanja postupka (suprotno odredbi čl. 299. ZPP), umjesto da ju je koncentrirao već prilikom podnošenja odgovora na tužbu ili na prvom ročištu za glavnu raspravu. Doprinos predlagatelja trajanju predmetnog parničnog postupka ovaj sud vidi i u činjenici što je ročište određeno za 15. svibnja 2003. odgođeno je na prijedlog tuženika.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, imajući pri tom na umu duljinu sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju, koja je u pretežitom dijelu posljedica neučinkovitog postupanja suda, složenost postupka, doprinos predlagatelja, značenje postupka za predlagatelja, a naročito s obzirom na činjenicu da je u ovom predmetu tužba podnijeta radi utvrđenja da je ugovor o zamjeni nekretnina, a koji po mišljenju suda ima karakter dvostruke kupoprodaje, sklopljen između tužiteljice i tuženika ništav te da je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva sa imena tuženika na predmetnoj nekretnini uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa tuženika u zemljišnim knjigama te da je taj tužbeni zahtjev odbijen jer činjenica da je nekretnina dvostruko prodana ne predstavlja razlog ništavnosti ugovora, već se zbog iste može tražiti samo raskid ugovora, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, ovaj sud je odmjerio u iznosu od 5.000,00 kn.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. listopada 2011.

S U D A C:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.