II Kž-479/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 479/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. V., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 28. studenog 2018. broj K-5/18 o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 19. prosinca 2018.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog F. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon donesene nepravomoćne presude kojom je na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) utvrđeno da je optuženi F. V. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te mu je, na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08., određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, na temelju članka 554. stavaka 1. i 2. ZKP/08. produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. Na temelju članka 551. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor može trajati tako dugo dok traje opasnost da bi optuženik mogao zbog svog zdravstvenog stanja počiniti teže kazneno djelo, odnosno najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju neubrojive osobe optuženika u psihijatrijsku ustanovu radi provođenja prisilnog smještaja, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi F. V. po branitelju, odvjetniku J. K., zbog „pogrešne primjene Zakona o kaznenom postupku” s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, odnosno da se optuženiku odredi „jedna ili više opreza iz članka 98. ZKP-a”.

Žalba nije osnovana.

II Kž 479/2018-4

Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio te valjano obrazložio sve činjenice koje su od značaja kod odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora te je pravilno utvrdio da nakon donošenja nepravomoćne presude postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog F. V. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., a sve razloge za takva utvrđenja u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

Promašeni su optuženikovi žalbeni navodi kako ne postoji osnovana sumnja da je on počinio protupravno djelo za koje se tereti, s obzirom da je nakon potvrđivanja optužnice i provedenog dokaznog postupka donesena nepravomoćna presuda kojom je utvrđeno da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. Stoga je ispunjen temeljni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Nadalje, prvostupanjski je sud svoj zaključak o potrebi daljnjeg produljenja istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 551. stavka 1. ZKP/08. pravilno utemeljio na psihijatrijskom nalazu i mišljenju dr. A. S. (danog u pisanom obliku i na raspravi), iz kojeg proizlazi da u trenutku počinjenja protupravnog djela optuženik nije bio sposoban shvatiti značenje svog postupanja niti vladati svojom voljom, odnosno da je bio neubrojiv, te da boluje od teške duševne bolesti koja ima sva obilježja prave paranoidne shizofrenije. Radi se o kroničnoj i dugotrajnoj bolesti te je nužno stalno psihijatrijsko liječenje koje uključuje obavezno uzimanje preporučene terapije. Kod optuženika se radi o dominantnoj paranoidnoj simptomatologiji uz veliku dozu psihomotorne uznemirenosti i straha, pa zbog takvog stanja postoji visok stupanj vjerojatnosti da bi u pogoršanju svoje osnovne bolesti mogao počiniti isto ili drugo teže kazneno djelo. Vještakinja je isključila da bi za otklanjanje opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela bilo dostatno liječenje na slobodi, već je navela da je optuženiku neophodno psihijatrijsko bolničko liječenje i čuvanje u hospitalnim uvjetima.

Imajući u vidu navedene zaključke vještaka psihijatrijske struke, pravilno je prvostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 554. stavka 2. ZKP/08., protiv optuženog F.

V. produljio mjeru istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., s obzirom da je, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, to bio i obvezan učiniti.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. prosinca 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Davorka Simunić, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.