Gž-213/2024-2 · Županijski sud u Varaždinu



Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-213/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zamjenici punomoćnika Veri Vučković, odvjetnici u Splitu (prema rješenju Hrvatske odvjetničke komore broj: 9709- 23-2 od 12. rujna 2023.), protiv tuženika ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje s adresom: [adresa], zastupanih po punomoćniku Željku Živkoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Živković i Josipa Simsig Zorić iz Šibenika, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-2181/2022 od 19. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-2181/2022 od 19. prosinca 2023. u točki I. izreke.

r i j e š i o j e

Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-2181/2022 od 19. prosinca 2023.:

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke, kojim je tužiteljici naloženo da tuženicima naknadi troškove postupka u iznosu od 2.887,50 EUR;

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 423,89 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Dužni su tuženici ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, o svom trošku, ukloniti dio stubišta i to prvi krak stubišta do podesta i to baš dio koji zadire i nalazi se na čestici zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužiteljice ĐČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to na način da stepenište ne zadire u predmetnu nekretninu koja je vlasništvo tužiteljice te da se na taj način uspostavi ranije stanje posjeda i vlasništva tužiteljice ĐČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nad čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim što se tuženicima zabranjuje svako takvo i slično diranje, zadiranje, te smetanje posjeda ubuduće, te su dužni tuženici ubuduće kaniti se svakog uznemiravanja, smetanja i oduzimanja posjeda i vlasništva navedene nekretnine tužiteljice štujući u svemu njezin dosadašnji posjed, vlasništvo i pripadajuća prava. Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvećano za zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29 ZOO koje teku od presuđenja pa do isplate.“

1.1. U točki II. izreke presude naloženo je tužiteljici da naknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 3.311,39 EUR/24.949,67 kn u roku od 15 dana.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice osnovana je tek djelomično, u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona), ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu (pri čemu tužiteljica ni sadržajem žalbe nije ukazala koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi ostvarenom), ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži uklanjanje dijela stubišta koji zadire u njezinu nekretninu te zabranu svakog uznemiravanja, smetanja i oduzimanja posjeda i vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ubuduće. U tužbi navodi da je vlasnica i posjednica kuće sa okućnicom i dvorom u [adresa], da kuća tuženika graniči sa njezinom česticom, te da tuženici samovoljno i bespravno prolaze njezinim dvorištem na kojem su izgradili stepenice, pa traži hitnu zaštitu od daljnjeg uznemiravanja.

7.1. Obzirom na izneseni činjenični supstrat radi se o tužbi za zaštitu od uznemiravanja iz čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a) koji propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može zahtijevati da to uznemiravanje prestane (st. 1.), pri čemu, da bi ostvario to svoje pravo, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st. 2.)

8. Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

- da je tužiteljica u zemljišnim knjigama (z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) upisana kao vlasnica, odnosno u posjedovnom listu 990 k. o. [katastarska općina] kao posjednica čest. zgr. [katastarska čestica] površine 324 m2, u naravi kuće i dvorišta na adresi [adresa]

[katastarska općina]

- da se sporno dvokrako stepenište u obliku slova L, izgrađeno 80-tih godina prošlog stoljeća, nalazi na prostoru koji u naravi predstavlja dvorište tuženika koje je fizički odvojeno od nekretnine tužiteljice - njezinim stambenim objektom i ogradnim betonskim zidom u ravnini kuće tužiteljice, te služi za pristup na prvi kat kuće, u čijoj unutrašnjosti ne postoji vertikalna komunikacija prizemlja i prvog kata

- da je prema nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Pjera Sladoljeva, dipl. ing. geod., prvi dio kraka stubišta (dio čije uklanjanje tužiteljica traži) sagrađen na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], a preostali dio na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica]

- da je presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-715/76 od 24. lipnja 1976., potvrđenom presudom Okružnog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž-298/77 od 25. rujna 1978. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice ĆČ protiv tuženika ĐČ da joj je tuženik dužan ustupiti u vlasnički posjed dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u širini od 0,30 m i dužini od 4,40 m, te da na tom dijelu poruši betonski zid kojeg je podigao i koji je označen slovima A-B na skici geometra ŽČ od 12. studenog 1972., te da se ubuduće kani svakog takvog i sličnog pačanja u nekretninu tužiteljice, tijekom kojeg postupka je pravni prednik ovdje tužiteljice - njezin djed TČ u svom iskazu naveo da je kupio čest. zgr. [katastarska čestica] od Osnovne škole Skradin, da nije znao ima li njegova kuća terena na terenu tuženika i da obzirom taj teren do njegove kuće u svom posjedu drži tuženik da mu je priznao vlasništvo tog dijela, pa je upravo zbog toga ogradni zid prema terenu tuženika postavio u pravcu kojeg diktira njegova kuća (ogradni zid koji je u skici mjesta očevida od 25. travnja 2019. na sjeveru i zapadu u liniji vanjskog zida objekta tužiteljice)

- da su svjedoci SČ, ŠČ, TČ i PČ u svojim iskazima suglasno naveli da predmet spora odnosno sporni dvorišni prostor koriste samo tuženici, a prethodno njihovi roditelji ĐČ i ĆČ, kao i da je ogradni zid kojim su razdvojene nekretnine stanaka sagradio djed tužiteljice Ivan Laća 1970. ili 1971., dakle da prednici tužiteljice nikada nisu koristili taj prostor, kao ni tužiteljica i njezina majka

- da je sporno dvorište omeđeno objektima tužiteljice i tuženika kako je to prikazano na fotografijama u spisu sa postavljenim ulaznim vratima s javne ceste, tako da tužiteljica zbog sagrađenog zida nema direktni pristup istome, niti ima ključ od ulaznih vrata dvorišta tuženika.

9. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev zaključivši na temelju izvedenih dokaza da se tuženici nalaze u mirnom, samostalnom, neposrednom i nesmetanom posjedu predmeta spora identificiranog kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 80-tih godina prošlog stoljeća pa nadalje, koji dio je jasno ograđen i odvojen od preostalom dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi objekta tužiteljice - radnjom njezinog pravnog prednika TČ koji je sagradio ogradni betonski zid, te koji sa suprugom OČ nije koristio sporni dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao ni njezina majka ĆČ, a ni tužiteljica kao knjižna vlasnica čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga zaključivši da tužiteljica nije dokazala da je tuženici (treće osobe) uznemiravaju u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu predmetnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojeg ona niti njezini pravni prednici nisu nikada koristili, pa kraj činjenice da su tuženici u postupku dokazali svoje pravo da mogu poduzimati radnje za koje tužiteljica tvrdi da predstavljaju bespravno uznemiravanje na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji u naravi čini sastavni dio njihove okućnice sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], voljom pravnog prednika tužiteljice (djeda TČ) koji je izgradnjom zida odvojio predmetni dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od svog objekta - preostalog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužbeni zahtjev je ocijenio neosnovanim i u cijelosti ga odbio.

10. U žalbi tužiteljica navodi da obzirom tuženici nisu dokazali svoje pravo da mogu poduzimati radnje koje kao vlasnica smatra bespravnim, prvostupanjski sud je pogrešno odbio tužbeni zahtjev. Ističe da su tuženici protiv njezine volje uz svoju zgradu sagradili stepenište, na dijelu predmetne čestice koja je u njezinom vlasništvu, a prvostupanjski sud usprkos samovoljnom ponašanju tuženika, ne udovoljava njezinom zahtjevu. Nadalje, ističe da je tijekom postupka dokazala da je vlasnik predmetne čestice, te da je tuženici uznemiravaju u izvršavanju njezinih ovlasti, dok su tuženici dokazali da prolaze dijelom predmetne čestice i da su sagradili stubište, ali ne i svoje pravo na takve radnje, niti iz čega isto crpe. Ukazuje da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na što se tuženici pozivaju potreban protek vremena, ali i barem pošteni posjed, kojeg isti nisu dokazali niti jednim dokaznim sredstvom, pa kao takvi obzirom na zahtjev vlasnika nemaju pravo poduzimati ono što ju kao vlasnik uznemirava. Ističe da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da njezini pravni prednici i ona nikada nisu koristili predmetni dio čestice, pa u svezi toga naglašava da na predmetnom dijelu ima septičku jamu, da je upisana posjednica, te da je ustala s predmetnom tužbom upravo zbog bespravnog ograničavanja svojih vlasničkih prava te uznemiravanja od strane tuženika. Navodi i da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir nalaze i mišljenja geodetskog i građevinskog vještaka, iako ih je prihvatio kao vjerodostojne, a iz kojih jasno proizlazi tko je vlasnik sporne nekretnine, te tko ju i kojim radnjama uznemirava u njezinim vlasničkim pravima, a sve sukladno odredbi čl. 167. ZVDSP-a.

11. Da bi ostvarila zaštitu prava vlasništva predmetnom tužbom, tužiteljica je bila dužna dokazati da je sporni dio nekretnine njezino vlasništvo i da ju tuženici uznemiravaju u izvršavanju ovlasti na tom dijelu, dok je na tuženicima bio teret dokaza da uznemiravanje nije bespravno (čl. 167. st. 2. ZVDSP-a).

12. Negatorijsku tužbu (actio negatoria) ovlašten je podići vlasnik koji je u neposrednom ili posrednom posjedu svoje stvari. Iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu proizlazi da je tužiteljica upisana kao njezina vlasnica za cijelo, pa kako zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, sukladno odredbi čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99,114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, dalje: ZZK-a) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19) te kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (stavak 2. istog članka), smatra se da je tužiteljica u postupku dokazala postojanje svog stvarnog prava na predmetnoj nekretnini.

13. Međutim, tuženici u postupku tvrde da su upravo oni u dugogodišnjem samostalnom, nesmetanom i vlasničkom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je jasno ograđen i odvojen od preostalog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi objekta tužiteljice - radnjom pravnog prednika tužiteljice TČ koji je početkom 70-tih godina prošlog stoljeća sagradio ogradni betonski zid, preko kojeg on i članovi njegove obitelji nisu koristili česticu 408 k. o. [katastarska općina], već istu u tom dijelu koriste tuženici, kao dvorišni prostor odnosno sastavni dio svoje okućnice, u njihovom vlasništvu, na kojem su 80-tih godina prošlog stoljeća izgradili i sporno stepenište.

14. Povreda prava vlasništva, osim oduzimanjem posjeda stvari, može biti učinjena i drugim radnjama treće osobe, kojima se vlasništvo ograničava, što uznemirava vlasnika u vršenju vlasničkih ovlaštenja. Pravom vlasničkom tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom (actio negatoria) tužitelj kao vlasnik - posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem.

15. Prema odredbi čl. 167. st. 1. ZVDSP-a na podnošenje negatorijske tužbe legitimiran je samo vlasnik, koji je ujedno i posjednik nekretnine, dok vlasnik kojem je posjed oduzet može zaštitu svoga prava ostvarivati reivindikacijskom tužbom (čl. 161. st. 1. ZVDSP-a).

16. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su upravo tuženici u posjedu spornog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorišta odnosno okućnice, omeđene objektima tužiteljice i tuženika sa postavljenim ulaznim vratima s javne ceste, te da tužiteljica i njezini prednici taj sporni dio nisu koristili, a zbog izgrađenog zida tužiteljica nema direktni pristup tom dijelu predmetne nekretnine, niti ima ključ od ulaznih vrata dvorišta tuženika, na kojem se nalazi prvi krak spornog stubišta, izgrađen 80-tih godina prošlog stoljeća. Da se radi o zemljištu u dugogodišnjem posjedu tuženika jasno je iskazivala većina saslušanih svjedoka, čije iskaze je prvostupanjski sud, obzirom da su u skladu s ostalim izvedenim dokazima, pravilno ocijenio istinitim i objektivnim, dok se žalbeni navodi tužiteljice kojima te dokaze osporava ukazuju neosnovanim.

17. Stoga je prvostupanjski sud obzirom na utvrđenje da tužiteljica nije posjednica spornog dijela zemljišta u odnosu na koje je podnijela vlasničku tužbu radi prestanka uznemiravanja, dakle da se katastarske granice čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne poklapaju s granicama faktičnog posjeda tužiteljice, već da je sporni dio te nekretnine u dugogodišnjem samostalnom, nesmetanom i vlasničkom posjedu tuženika, koje predstavlja njihovo dvorište odnosno okućnicu, na kojem su 80-tih godina prošlog stoljeća izgradili sporno stepenište, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno zaključio da ista nije dokazala da je tuženici uznemiravaju u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu predmetnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojeg ona niti njezini pravni prednici nisu nikada koristili, već naprotiv da su tuženici dokazali svoje pravo da na spornom dijelu kojeg posjeduju dugi niz godina i koji u naravi čini sastavni dio njihove okućnice mogu poduzimati radnje za koje tužiteljica tvrdi da predstavljaju uznemiravanje, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 167. st. 1. ZVDSP-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

19. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te žalbeni navodi tužiteljice kojima tu odluku osporava u svezi osporavanja odluke o glavnoj stvari nisu osnovani. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a dosudio tuženicima troškove odgovora na žalbu, koji nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi, kao i da im je pogrešnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), a ne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23, dalje: Tarifa) koju valja primijeniti sukladno Tbr. 52. toč. 3. Tarife, za zastupanje na ročištima održanim 11. srpnja 2019., 24. rujna 2019. i 4. prosinca 2020. na kojima nisu izvođeni dokazi te se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, priznao pravo na 100 bodova, a ne pravilno, sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, pravo na 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, dakle na 50 bodova za svako od navedenih ročišta.

20. Stoga je tuženicima pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo dosuditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.887,50 EUR, pa je u tom dijelu primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a pobijana odluka potvrđena, a u preostalom dijelu primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačena, te je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 423,89 EUR odbijen kao neosnovan.

Varaždin, 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer