Gžzp-27/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 27/07-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja T. Ć. iz S., kojeg zastupaju punomoćnice V. P. i M. J. J., odvjetnice iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gzp-269/06 od 16. listopada 2006., dana 27. veljače 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Uvažava se žalba predlagatelja te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gzp-269/06 od 16.listopada 2006. na način da se predlagatelju, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, određuje primjerena naknada u iznosu od 4.500,00 (četiritisućepetsto) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. I izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem odbijen zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Protiv tog rješenja predlagatelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a podredno da pobijano rješenje preinači na način da u cijelosti prihvati njegov zahtjev za suđenje u razumnom roku.

Žalba je osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP), na koje, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi odredbe čl.381.ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz toč.1 st.2. čl.354.ZPP, na koju predlagatelj ukazuje u svojoj žalbi.

Naime, točna je tvrdnja predlagatelja da Zakon o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05- ZS), ne propisuje sastav suda pri odlučivanju o zahtjevu stranke za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, kako se o takvom zahtjevu odlučuje u izvanparničnom postupku, to je Županijski sud u Zagrebu, sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ 73/91), pravilno primijenio odredbu čl.41.st.1.ZPP kada je odluku o zahtjevu predlagatelja donio sudac pojedinac, s obzirom da je predlagatelj podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku tom sudu kao prvostupanjskom.

Isto je tako u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u pravno relevantnom razdoblju Općinski sud u Zagrebu proveo tri ročišta nakon čega je donio presudu koja je, povodom žalbe tužitelja (predlagatelja u ovom postupku) ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gž-363/05 od 17.05.2005. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Pri tom valja napomenuti kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja završava podnošenjem zahtjeva sudu (30. svibnja 2006.), već ono u konkretnoj situaciji završava 16. listopada 2006., tj. donošenjem prvostupanjske odluke o zahtjevu predlagatelja. Zato u ovom predmetu razdoblje razmatranja aktivnosti suda teče od 5. travnja 2002. do 16. listopada 2006. tako da ukupno iznosi četiri (4) godine, šest (6) mjeseci i jedanaest (11) dana.

Unatoč tome, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da dosadašnji tijek postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj pravnoj stvari te da je predlagatelj svojim propustom da uz tužbu dostavi dokaze o činjenicama na kojima temelji tužbeni zahtjev (iste je dostavio tek na traženje suda) pridonio duljini trajanja postupka.

Međutim, s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio i da je Općinski sud u Zagrebu, nakon što je zaključio glavnu raspravu, rješenjem od 9.10.2003. istu ponovno otvorio radi dopune postupka da bi slijedeće ročište zakazao tek 13.10.2004., dakle po proteku jedne godine od donošenja navedenog rješenja, ovaj sud ocjenjuje da je takvim postupanjem Općinskog suda u Zagrebu došlo do odugovlačenja postupka. Isto tako je utvrđeno da Općinski sud u Zagrebu, osim što je dopisima od 17.05.2006. i od 1.06.2006. od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio potrebnu dokumentaciju, (nakon što mu je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gž-363/05 od 17.svibnja 2005. ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovan postupak) do donošenja odluke o predlagateljevom zahtjevu nije poduzeo niti jednu postupovnu radnju.

S obzirom na sve navedeno, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je u konkretnom predmetu povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku suda te da mu je primjerena naknada po toj osnovi iznos od 4.500,00 kn, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ 73/91), valjalo riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. veljače 2007. godine

SUTKINJA:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.