I Kž-361/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 361/04-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog sud Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. Ć. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. S. Ć. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2004. godine br. K-195/03, u sjednici održanoj 19. siječnja 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josipa Ćule,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. S. Ć. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. S. Ć. oglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu: KZ) u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu: ZIDKZ) i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok je opt. T. L. oglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, koja se, temeljem odredbe čl. 67. KZ, neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 80. st. 1. i čl. 173. st. 8. KZ, obojici optuženika izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, pa je od opt. S. Ć. oduzeto 23 grama opojne droge marihuana, a od opt. T. L. 13,5 grama opojne droge marihuana.

Temeljem čl. 122. st. 1., u svezi s čl. 119. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), optuženici su obvezani naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 400,00 kuna svaki.

I Kž 361/04-5

Protiv te presude žali se opt. S. Ć. po braniteljici V. B., odvjetnici iz Z. zbog bitne povrede kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u svom mišljenju od 18. lipnja 2004.godine, pod br. KŽ- DO-981/04, izvijestio je kako smatra da žalba optuženika nije osnovana i predložio da se ona odbije.

Žalba optuženika nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka ili kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti. Tako nije osnovan niti žalbeni navod optuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP zbog toga što su razlozi u pobijanoj presudi, kojima se ne prihvaća obrana optuženika, u suprotnosti s provedenim dokazima, konkretno iskazom svjedoka M. O.. Naime, svjedok M. O., djelatnik redarstvenih vlasti, nije niti dao iskaz u ovome kaznenom postupku, dakle ni u istrazi niti na glavnoj raspravi, a državni odvjetnik je, na glavnoj raspravi od 20. siječnja 2004. godine (list 74 spisa), odustao od njegovog saslušanja (čemu se obrana nije protivila), s obzirom da je iskaz dao svjedok D. K., također djelatnik redarstvenih vlasti koji je, zajedno s kolegom M. O. kritičnog dana zatekao optuženike u vršenju kaznenog djela.

Također nije osnovan žalbeni navod bitne povrede kaznenog postupka koja bi se sastojala u tome što je sud prvog stupnja svoju odluku donio na osnovi zapisnika o pretrazi vozila koji je nezakonit dokaz zbog toga što pretraga vozila nije obavljena u skladu s čl. 212. do 217. ZKP. Prije svega, treba reći da u spisu predmeta ne prileži nikakav zapisnik o pretrazi vozila, već samo potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od opt. S. Ć. (list 11 spisa) iz koje je vidljivo da su optuženiku oduzeta dva papirnata smotuljka u kojima se nalazila zelena biljna materija izgledom i mirisom karakterističnim za opojnu drogu marihuanu od oko 17 i 5,7 grama. Prema iskazu svjedoka D. K., ti smotuljci su bili odbačeni od strane optuženika ispod sjedala suvozača, na kojem je optuženik sjedio, a što je svjedok vidio, tako da u svrhu pronalaska i oduzimanja navedene opojne droge od optuženika, nije bilo potrebno obavljati pretragu vozila već se, u konkretnom slučaju, radilo o izvidu redarstvenih vlasti iz čl. 177. st. 2. ZKP, pa je i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika na zakonu zasnovana i može se upotrijebiti kao dokaz u postupku, bez obzira što ju je optuženik odbio potpisati.

Sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu kaznenog postupka na način da bi povrijedio optuženikovo pravo na obranu iz čl. 367. st. 3. ZKP, time što na glavnoj raspravi nije saslušao vještaka za droge i što u zapisnik nije unesen navod iz optuženikove obrane da je imao psiholoških problema uslijed čega se liječio u Centru za zdravlje obitelji, a na što upire žalitelj. Iz spisa predmeta vidljivo je, da je kriminalistički vještak za toksikološka vještačenja izvršio vještačenje opojne droge oduzete od optuženika, te o tome sačinio nalaz i mišljenje (list 48 spisa), te da je na glavnoj raspravi od 20. siječnja 2004. godine

I Kž 361/04-5

prvostupanjski sud donio rješenje temeljem kojeg su taj nalaz i mišljenje pročitani na glavnoj raspravi uz suglasnost stranaka, a na koje stranke, dakle ni optuženik ni njegov branitelj, nisu imali primjedbi. Glede optuženikovog liječenja u Centru za zdravlje obitelji zbog psiholoških problema, iz spisa predmeta ne proizlazi da bi u tome pravcu bila priložena liječnička dokumentacija temeljem koje bi se moglo zaključiti o kakvom tretmanu se radilo, kada je on obavljen i u kojoj mjeri bi mogao utjecati na odmjeravanje kazne u ovome postupku, pa sud prvog stupnja s pravom taj navod nije unosio u zapisnik, ukoliko je i bio istaknut na glavnoj raspravi.

Iz obrazloženja žalbe optuženika u odnosu na povredu zakona proizlazi, da bi se ona ustvari sastojala iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje se također žalitelj poziva, zbog toga što je sud prvog stupnja paušalno poklonio vjeru iskazu opt. T. L. koji je, po mišljenju žalitelja, neutemeljeno i neistinito teretio žalitelja želeći otkloniti krivnju sa sebe. Naprotiv, po ocjeni ovoga suda, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski je sud ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je prihvatio iskaz opt. T. L., koji je konzistentan i decidiran od istrage do glavne rasprave i koji je sukladan iskazu svjedoka D. K., kao i materijalnim dokazima u ovome predmetu, te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pravilan zaključak o tome da je žalitelj počinio kazneno djelo zlouporabe opojne droge neovlaštenim nabavljanjem, posjedovanjem i prodajom, koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

Na kraju, ne stoji ni žalbeni navod o pogrešnoj i neprimjerenoj odluci prvostupanjskog suda o kazni i pogrešnoj i bespredmetnoj sigurnosnoj mjeri oduzimanja opojne droge marihuane od žalitelja. Kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci odmjerena je u skladu s odredbom čl. 56. KZ, uzevši ispravno u obzir olakotne okolnosti koje su postojale kod optuženika, a na koje se sud prvog stupnja pozvao u pobijanoj presudi, temeljem kojih je primijenio odredbu čl. 57. st. 1. i 2. b. KZ o ublažavanju kazne i zakonom propisanu kaznu za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. ZID KZ ublažio na način, da je izrekao kaznu zatvora optuženiku koja je ispod zakonskog minimuma. Izrečenom kaznom, i po ocjeni ovoga suda, postignuta je svrha kažnjavanja propisana u čl. 50. KZ.

Također je osnovano primijenjena i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta iz čl. 80. u svezi s čl. 173. st. 7. KZ, s obzirom da je u dokaznom postupku nepobitno utvrđeno da je opojna droga marihuana, koja je oduzeta, pripadala žalitelju.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. siječnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.