Legislator Case Law & Legislation
I Kž-732/1999-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal against life sentence for murder and attempted rape, upholding aggravating circumstances.

Case Number I Kž-732/1999-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Croatian Supreme Court dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment convicting him of murder and attempted rape. The defendant argued the sentence was too harsh, citing mental state as a mitigating factor and claiming post-mortem mutilation was sexual frustration rather than cruel torture. The court rejected these claims, affirming that the defendant's actions constituted aggravated torture and justified the 25-year life sentence.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 91. toč. 6. KZ; Čl. 188. st. 1. KZ; Čl. 33. st. 1. KZ; Čl. 387. ZKP: The Supreme Court upheld a life sentence for murder and attempted rape, ruling that post-mortem mutilation constitutes aggravated torture and that the defendant's mental state does not justify a lighter penalty when the crime was committed with extreme cruelty.

Keywords

AI generated
murder sentencing attempted rape aggravated torture post-mortem mutilation mental state mitigation life imprisonment criminal appeal

Cited Legislation

AI generated
Article 91, paragraph 6 of the Criminal Law
Article 188, paragraph 1 of the Criminal Law
Article 33, paragraph 1 of the Criminal Law
Article 387 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-732/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić, Milana Petranovića, Stanka Jesenkovića, Miroslave Vekić, Zlate Lipnjak-Bosanac i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. M., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 6. KZ i dr., odlučujući u kraćem stupnju o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. kolovoza 1999. godine, br. Kž-450/99., u sjednici održanoj dana 2. veljače 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. J.M. i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž-450/99. od 25. kolovoza 1999. godine, odbijena je žalba opt. J.M. podnijeta protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. travnja 1999. godine, br. K-230/98., a kojom je taj optuženik oglašen krivim zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 6. Kaznenog zakona i kaznenog djela silovanja u pokušaju iz čl. 188. st. 1. u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, opisano u izreci presude suda prvog stupnja, te je ujedno presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Optuženiku je za kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. u svezi s čl. 33. st. 1. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam godina, a za kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 6. KZ, kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, te uz primjenu propisa o stjecaju osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. kolovoza 1998. godine, pa nadalje.

Pravovremeno podnesenom žalbom po branitelju optuženika S.N., odvjetniku iz Z., presudu suda drugog stupnja, a ujedno i presudu suda prvog stupnja, pobija optuženik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te da se optuženiku izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom dopisu od 22. studenog 1999. godine, br. DOKŽ- 1521/99. predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja, odnosno presuda suda drugog stupnja.

Žalba optuženika nije osnovana.

Obrazlažući žalbeni osnov zbog izrečene kazne, žalitelj navodi da smatra da su prvostupanjski i drugostupnjski sud opravdano na strani optuženika kao olakotno cijenili njegovo duševno stanje u vrijeme počinjenja kaznenih djela, no, smatra da nisu u dovoljnoj mjeri kao olakotno uzeli njegovo priznanje počinjenja djela. Jednako tako smatra da mu je kao otegotno cijenjeno njegova višekratna osuđivanost, intenzitet njegove kriminalne volje i dosljednost u kriminalnom višegodišnjem ponašanju, ali smatra da mu kao otegotnu okolnost sud nije mogao ocijeniti iživljavanje nad žrtvom, jer se uguravanje klipova kukuruza u tijelo oštećenice ne može smatrati iživljavanjem, jer je ono učinjeno postmortalno, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka Š. dr. J., dok bi se o iživljavanju moglo govoriti jednio u slučaju da je u to vrijeme oštećenica još uvijek bila živa, kada bi to bio oblik izvršenja kaznenog djela na okrutan način kada se žrtvi nanose bolovi, muke i patnje koje po trajanju ili intenzitetu, prelaze one bolove, muke ili patnje što obično prate usmrćenje. Žalitelj navodi i to da smatra da bi se u konkretnom slučaju ponašanje optuženika moglo smatrati oskrnavljenjem mrtvog tjela što se može pripisati seksualnim frustracijama optuženika zbog toga što s oštećenicom nije uspio obaviti spolni odnos, a nikako iživljavanjem, posebno ističući da optuženik do sada nikad nije osuđivan za kaznena djela protiv života i tijela, već se ograničavao na počinjenje imovinskih delikata, te tzv. seksualnih delikata, radi čega smatra da mu je prvostupanjski sud neopravdano za kazneno djelo ubojstva utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, primjerenija kazna za to djelo bila bi kazna dugotrajnog zatvora u minimalnom trajanju.

Protivno shvaćanju izloženoj u žalbi optuženika, prema kojem je izrečena kazna prestroga, ovaj Vrhovni sud, kao sud trećeg stupnja prihvaća razloge kojima se rukovodio sud prvog i drugog stupnja pri odmjeravanju kazne optuženiku za počinjena kaznena djela. Opravdano je optuženiku cijenjeno kao olakšavajuće duševno stanje u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a kao otežavajuće upornost, intenzitet kriminalne volje, dosljednost u višegodišnjem kriminalnom ponašanju, koji je kod optuženika postao način življenja, kako se navodi u drugostupanjskoj presudi ovoga suda.

Za utvrđena kaznena djela, teško ubojstvo i silovanje u pokušaju optuženiku je izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, a uvažene su mu prethodno pravilno i potpuno utvrđene sve olakotne okolnosti koje je potrebno imati u vidu pri utvrđivanju i izricanju kazne optuženiku. Neprihvatljiva je tvrdnja u žalbi optuženika da mu sud nije mogao cijeniti kao otežavajuću okolnost njegovo ponašanje nakon usmrćenja oštećenice kada je klipove kukuruza ugurao u sve otvore na njenom tijelu, jer je to učinjeno postmortalno, gdje se u ovom slučaju u istinu radi o iživljavanju optuženika nad mrtvim tijelom oštećenice zbog svojih frustracija što nije uspio obaviti spolni odnos, kako se i u samoj žalbi optuženika navodi, a ne radi se o iživljavanju u pravcu kvalifikatornog obilježja kaznenog djela ubojstva na okrutan način, jer okrutan način ostvarenja kaznenog djela optuženiku i nije stavljeno na teret, niti je optuženik zato osuđen.

U konkretnom slučaju ne radi se o iživljavanju radi nanošenja bolova i patnje oštećenici, već o iživljavanju nad mrtvim tijelom oštećenice radi seksulanih frustracija koje je optuženik imao, a takvo iživljavanje potpuno mu je opravdano cijenjeno kao otegotna okolnost, jer je optuženik pokazao nedostatak bilo kakvog pijateta prema žrtvi nad kojom je ostvario kazneno djelo silovanja u pokušaju, a zatim da bi to kazneno djelo prikrio usmrtio oštećenicu.

Prema izloženom, u presudi koja je predmetom pobijanja optuženika ne postoje niti razlozi iz kojih je razmatrana žalba podnijeta, a niti ima povreda zakona na koje sud trećeg stupnja pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je o žalbi optuženika valjalo odlučiti, na temelju čl. 387. ZKP, kao u izreci ove presude suda trećega stupnja.

U Zagrebu, 2. veljače 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Neva Šibl, v.r.