I Kž-291/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-291/02-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ante Potrebice, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku od 7. veljače 2002. godine broj:

K-22/01, u sjednici održanoj 2. srpnja 2002. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. S.B. te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. S.B. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u vezi st. 1. KZ, pa je za to kazneno djelo, po istom zakonskom propisu, a uz primjenu odredbe o ublažavanju iz čl. 57. st. 2.d) KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Po čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP, a po čl. 132. st. 2. ZKP, optuženik je dužan oštećeniku M.B. platiti iznos od 400,00 kn sa osnova imovinskopravnog zahtjeva.

Protiv te presude podnio je žalbu opt. S.B., po svom branitelju Z.K., odvjetniku iz S., zbog odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna od one na koju ga je osudio sud prvog stupnja.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Prema žalitelju, sud prvog stupnja, prilikom izricanja kazne nije uzeo u obzir slabo imovinsko stanje i loš socijalni status optuženika, te neznanost posljedica, koje su ostvarene počinjenjem kaznenog djela, a da je te okolnosti uzeo u obzir, izrekao bi optuženiku blažu kaznu od izrečene.

Suprotno navodima žalitelja, i ovaj Vrhovni sud je mišljenja da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena težini počinjenog kaznenog djela, a da okolnosti koje ističe žalitelj nisu takve da bi trebale dovesti do izricanja blaže osude, kako to ističe žalitelj u žalbi. Naime, kazneno djelo izvršeno je nasiljem uz uporabu oružja (automatska puška), tako da priroda kaznenog djela traži da se kaznom na koju je osuđen optuženik ostvare sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ, jer kazna nije prestroga, kako to ističe žalitelj u žalbi.

Slijedom izloženog, kako razlozi žalbe optuženika nisu ostvareni i kako nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 2. srpnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v. r.

Ana Garačić, v. r.