Revr-686/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 686/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz S., koju zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika D. d.d. S., kojeg zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1005/07 od 4. svibnja 2007. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1113/06 od 19. prosinca 2006., u sjednici održanoj dana 27. studenog 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"Prihvaća se žalba tužiteljice, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1113/06 od 19. prosinca 2006. i sudi:

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 27.031,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2003. do isplate.

II. dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.270,00 kn.

III. Protiv ove presude dopuštena je revizija."

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužiteljice za isplatu razlike između visine otpremnine koja je tužiteljici isplaćena i visine otpremnine koja joj pripada na temelju kolektivnog ugovora.

Drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) odlučio pod toč. III. u izreci presude, a u obrazloženju odluke je naveo da se revizija dopušta zbog sljedećeg pravnog pitanja: - kada dospijeva obveza poslodavca za isplatu otpremnine, a o čemu ovisi i mogućnost odricanja radnika od otpremnine.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu odlukom od 11. studenoga 2003., a da je u toj odluci navedeno da su se stranke (radnica i poslodavac) sporazumjele da će tužiteljici biti isplaćena otpremnina u visini od 33.398,00 kn za 30 godina radnog staža kod tuženika,

- da je tužiteljica prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu dala pisanu izjavu da je suglasna s odlukom o otkazu ugovora o radu uz isplatu otpremnine u iznosu od 33.398,00 kn,

- da je sukladno čl. 8. Kolektivnog ugovora, koji je u to vrijeme bio na snazi, tužiteljici, s obzirom na dužinu radnog staža, pripadalo pravo na isplatu na ime otpremnine u iznosu od 60.429,60 kn.

Drugostupanjski sud temelji odluku na stajalištu da izjava tužiteljice i sporazum o visini otpremnine nemaju pravni učinak odricanja od prava na otpremninu, jer u vrijeme te izjave i sklapanja tog sporazuma to pravo "nije dospjelo", a nije bilo "niti pravne mogućnosti odricanja od tog prava" unaprijed.

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da odricanje od prava na otpremninu unaprijed nema učinka je pravilno.

U smislu odredbe čl. 125. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/04 – pročišćeni tekst – dalje ZR) pravo na otpremninu ima radnik kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu, pa prije otkaza ugovora o radu to pravo ne može ni nastati. Potraživanje po osnovi otpremnine ne može ni dospjeti prije nego je otkazan ugovor o radu. Pitanje kada dospijeva obveza poslodavca za isplatu otpremnine radniku temeljem čl. 6. ZR treba prosuđivati po općim pravilima obveznog prava, odnosno prema odredbi čl. 314. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), a to znači da radnik nakon što mu je otkazan ugovor o radu može zahtijevati odmah ispunjenje obveze od strane poslodavca odnosno istekom roka ako je određen. Mogućnost odricanja radnika od prava na otpremninu ne ovisi od dospjelosti tražbine po osnovi otpremnine, jer je moguće i odricanje od te tražbine koja nije još dospjela ako ona postoji. No, nije moguće odricanje od prava kojeg još nema (koje nije nastalo). Određena osoba može se odreći nečega što ima (što joj pripada), ali ne i nečega što nema (što joj ne pripada). S obzirom da je nastanak prava na otpremninu u smislu naprijed citirane odredbe čl. 125. ZR vezan uz otkaz ugovora o radu, to pravo ne može nastati prije nego je poslodavac otkazao ugovor o radu, pa se prije toga radnik ne može odreći prava na otpremninu – jer tog prava još nema.

Dakle, u odgovoru na postavljeno pravno pitanje treba reći da obveza poslodavca na isplatu otpremnine dospijeva danom prestanka radnog odnosa tj. istekom otkaznog roka, ako stranke ne ugovore kasniji datum dospijeća obveze.

Međutim, odricanje od prava na otpremninu treba razlikovati od ugovaranja visine otpremnine. Sporazum poslodavca i radnika o visini otpremnine predstavlja sporazum kojim se uređuje jedno od pitanja iz radnog odnosa, a koje može biti uređeno samim ugovorom o radu ili posebnim sporazumom – kao što je to u ovom predmetu slučaj. Radnik i poslodavac mogu ugovoriti otpremninu s tim da ugovoreni iznos otpremnine ne smije biti manji od onog propisanog odredbom čl. 125. st. 2. ZR.

Ugovaranje visine otpremnine nije odricanje od prava na otpremninu, pa niti od dijela otpremnine, ali to ne znači da je poslodavac u obvezi isplatiti otpremninu samo u visini koja je određena ugovorom između njega i radnika. Prema odredbi čl. 7a ZR, ako je neko pravo iz radnog odnosa uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako zakonom nije drukčije određeno. S obzirom da je u konkretnom slučaju pravo na otpremninu uređeno kolektivnim ugovorom povoljnije za tužiteljicu u odnosu na sporazum između nje i tuženika, pravilno je drugostupanjski sud tužiteljici dosudio i razliku otpremnine u iznosu od 27.031,60 kn, koju joj tuženik još nije isplatio – a na koju tužiteljica ima pravo temeljem kolektivnog ugovora.

U smislu odredbe čl. 385a. ZPP prigovori revidenta se ne odnose na navedeno pravno pitanje nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Iz navedenih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 27. studenog 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.