Legislator Case Law & Legislation
Gzp-788/2011-3 AI generated

Croatian Supreme Court allows claim for reasonable time trial protection and damages due to 12-year litigation delay.

Case Number Gzp-788/2011-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia ruled that the lower court must decide a pending case within four months and awarded damages to the plaintiffs. The plaintiffs argued that a civil dispute regarding pension differences, initiated in 1999, violated their constitutional right to a trial within a reasonable time due to a twelve-year duration. The court found the delay caused by the first-instance court's failure to consolidate hearings and the second-instance court's inactivity justified the violation of Article 29 of the Constitution.

Legislator headnote

AI generated

Article 27 of the Law on Courts; Article 29 of the Constitution: A party may directly request protection of the right to a trial within a reasonable time from a higher court if the competent court has not decided within a reasonable period, and such a violation entitles the party to appropriate monetary compensation.

Keywords

AI generated
reasonable time trial constitutional right protection civil litigation delay monetary compensation Supreme Court review procedural efficiency pension dispute

Cited Legislation

AI generated
Article 27 of the Law on Courts
Article 29 of the Constitution of the Republic of Croatia
Article 28 of the Law on Courts
Article 311 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 788/11-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljica V. V. i V. V., zastupane po punomoćnicima K. B. i M. R., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & P., Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljica od 7. rujna 2009., 29. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-1423/10 u roku od 4 (četiri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljicama V. V. i V. V. u iznosu od po 3.500,00 (tritisućepetsto) kuna svakoj.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljica Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljice su 7. rujna 2009. podnijele zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 27/11 - dalje: ZS), smatrajući da im je zbog dugog trajanja postupka koji se trenutačno vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-1423/10 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9518/09 i temeljem službene provjere u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- tužiteljica Š. V. je dana 16. veljače 1999. podnijela tužbu protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, radi isplate razlike invalidske mirovine,

- dana 02. svibnja 2002. sud prvog stupnja proglasio se nenadležnim, ukinuo sve radnje i tužbu odbacio,

- dana 21. lipnja 2002. tužiteljica je podnijela žalbu protiv navedenog rješenja o nenadležnosti te je spis 03. srpnja 2002. upućen na Županijski sud u Zagrebu,

- Županijski sud u Zagrebu je na sjednici vijeća održanoj dana 01. lipnja 2004. rješenjem poslovni broj Gž-3353/02-2 ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak te je predmet vraćen Općinskom sudu u Zagrebu 13. srpnja 2004.,

- 13. prosinca 2006. zakazano je ročište za dan 03. svibnja 2007., a ujedno je tuženiku dostavljena tužba na odgovor dana 16. veljače 2007.,

- dana 02. ožujka 2007. tuženik je dao odgovor na tužbu i navedeni odgovor je poslan punomoćniku tužitelju dana 07. ožujka 2007.,

- na ročištu dana 03. svibnja 2007. punomoćnik tužiteljica je naveo da je tužiteljica umrla dana …, te je sud utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, nakon čega je punomoćnik tužiteljica označio nasljednice V. V. i mljt. V. V., zastupanu po majci i zakonskoj zastupnici D. B.-V., te je predložio nastavak postupka, tako da je na istom ročištu postupak i nastavljen. Isto tako punomoćnik tužiteljica je naveo da tužiteljice nisu dobile nikakav izračun i predložio je da se tuženik izričito očituje da li raspolaže sa izračunom mirovine, a slijedeće ročište je zakazano za dan 16. listopada 2007.

- dana 04. svibnja 2007. tuženik se očitovao na prijedloge tužiteljica te je naveo da su tužiteljice u posjedu isprave o obeštećenju,

- na ročištu dana 16. listopada 2007. punomoćnik tužiteljica izričito je naveo da oni ne posjeduju obračune obeštećenja dospjelih, a neisplaćenih mirovina pa je stoga tuženiku naloženo da ih dostavi u roku od 15 dana,

- dana 11. ožujka 2009. a budući da se stranke nisu očitovale na daljnji tijek postupka, odnosno budući da tuženik nije dostavio svote obeštećenja, sud je zakazao ročište za 27. ožujka 2009.,

- na ročištu 27. ožujka 2009. naloženo je tuženiku ponovno da dostavi obračun kako bi tužitelj mogao postaviti tužbeni zahtjev te je slijedeće ročište zakazano za 12. svibnja 2009. godine,

- podneskom od 31. ožujka 2009. godine tuženik je izričito naveo da nije u mogućnosti dostaviti izračun svote obeštećenja te je predložio da sud službenim putem se obrati H. I. radi dostave podataka o svoti obeštećenja za pok. V. Š., a isto tako predložio je i da tužiteljice povuku tužbu,

Stoga je zbog ekonomičnosti postupka te izazivanja nepotrebnih troškova ročište koje je zakazano za dan 12. svibnja 2009. preloženo, budući da je odlučeno da će se najprije zatražiti službenim putem podaci od H. I., stoga je sud tri puta pozivao H. I. i to dana 22. travnja 2009., 08. svibnja 2009. i 10. srpnja 2009. te su isti dana 10. rujna 2009. dostavili podatke o udjelima u umirovljeničkom fondu,

- navedeni dopis H. I. sud je poslao dana 18. rujna 2009. strankama uz poziv da se očituju na daljnji tijek postupka u smislu odredbe članka 219. st. 1. ZPP-a,

- dana 30. rujna 2009. u odnosu na dostavljeno očitovanje od strane H. I., tuženik je predložio da tužiteljice povuku tužbu,

- dana 05. listopada 2009. zakazano je ročište za dan 27. listopada 2009. na kojem ročištu je tužiteljica predlagala izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, a koji dokaz je sud odbio te je zaključio glavnu raspravu, a objavu presude je odredio za dan 29. listopada 2009.

- na ročištu 29. listopada 2009. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P- 9518/09, protiv koje su tužiteljice podnijele žalbu,

- predmet je 18. veljače 2010. dostavljen Županijskom sudu Zagrebu, gdje se postupak vodi pod poslovnim brojem Gž-1423/10.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, obzirom da je postupak još u tijeku, teče od podnošenja tužbe (16. veljače 1999.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljica za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (29. lipnja 2011.), što ukupno iznosi dvanaest godina, četiri mjeseca i trinaest dana.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka zakazivao ročišta, izvodio dokaze te poduzimao druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, činjenica da je za donošenje nepravomoćne presude prvostupanjskom sudu trebalo ukupno više od deset godina (obzirom da je rješenje tog suda kojim se proglasio nenadležnim i odbacio tužbu prethodno ukinuto odlukom županijskog suda), daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Uzrok tome je nedovoljna učinkovitost prvostupanjskog suda koji se nije dostatno rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP). Dugotrajnosti postupka doprinijela je i neaktivnost županijskog suda pred kojim se postupak prvi put vodio gotovo dvije godine.

Prema ocjeni ovog suda, predmetni parnični postupak ima karakter složenog sudskog postupka, obzirom na pravna pitanja koja su se javila i koje je valjalo riješiti.

Predlagateljice svojim postupanjem nisu doprinijele duljem trajanju postupka.

Temeljem naprijed navedenih utvrđenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed duljine predmetnog parničnog postupka, imajući na umu postupanje suda, unatoč utvrđenoj složenosti postupka, predlagateljicama je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10 - dalje: Ustav).

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu od po 3.500,00 kuna svakoj predlagateljici, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a osobito činjenicu da su predlagateljice stupile u postupak 3. svibnja 2007., kao nasljednice iza pok. tužiteljice Š. V., uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. lipnja 2011.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.