I Kž-600/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 600/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana, Miroslava Šovanja, Ileane Vinja i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 119. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2009. broj K-61/93-123 (Kv-109/09), u sjednici održanoj dana 19. listopada 2010., saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Inke Jurišić,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje u točki II. izreke i predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 507. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09 - dalje u tekstu: ZKP/08), pod točkom I. izreke rješenja djelomično je prihvaćen zahtjev državnog odvjetnika i dopuštena obnova kaznenog postupka protiv os. S. Š., os. D. R., os. D. Č. i os. D. V. završenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku od 26. listopada 1995. broj K-61/93 potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. srpnja 1997. broj I-Kž-92/1996 te je u tom dijelu stvar vraćena u postupak optuživanja. U točki II. izreke pobijanog rješenja odbijen je zahtjev državnog odvjetnika za obnovu kaznenog postupka dovršenog ranije navedenom pravomoćnom presudom protiv os. S. G. (donijetom u odsutnosti osuđenog) kojom je os. S. G. zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i l. 119. st. 1. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u međunarodnog prava – genocida - iz č

trajanju od deset godina.

Protiv odbijajućeg dijela tog rješenja u odnosu na os. S. G. pod toč. II. izreke, žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s

I Kž 600/09-3

prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ukine i predmet u tom dijelu uputi Županijskom sudu u Osijeku na ponovno odlučivanje.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom mišljenju broj KŽ-DO-1317/09 od 7. rujna 2009. predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a kod istog je prijedloga ostala na sjednici vijeća nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Inka Jurišić.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj da prvostupanjski sud za sada izvodi pogrešan zaključak kako nema uvjeta za obnovu kaznenog postupka protiv os. S. G. po osnovi iz čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, jer i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, iz novopribavljenih službenih zabilješki o obavijesnim razgovorima sa svjedocima M. K., K. Z. (prije V.), I. V. i M. K. na kojima se temelji pravomoćna presuda, te svjedoka J. Z., S. N. i B. U. ispitanih tijekom izvida, ne bi proizlazilo da je os. S. G. naredio iseljenje stanovnika mjesta T. nesrpskog porijekla ili sudjelovao kao počinitelj u uhićenjima i likvidacijama dvadesetak stanovnika T., a što se osuđeniku izrekom pravomoćne presude stavlja na teret. Naime, svjedok S. N. ima saznanje da je os. S. G. bio u Štabu TO, ali ne i da je imao zapovjednu funkciju, što potvrđuje i svjedok B. U., te isto proizlazi i iz pribavljenih službenih zabilješki naprijed navedenih svjedoka M. K., K. Z. (prije V.), I. V. i M. K., dok samo svjedok M. D. ispitan tijekom izvida tvrdi da je os. S. G. imao značajniju zapovjednu funkciju pri Štabu TO.

Prema tome, u pravu je državni odvjetnik kad tvrdi da se iz podnesenih novih dokaza za sada ne može sa sigurnošću zaključiti da je os. S. G. bio osoba koja je kao zapovjednik sudjelovala u donošenju odluke o tome da se protjeruju stanovnici mjesta T. koji nisu srpske nacionalnosti odnosno da je s tim u vezi njegovom odlukom došlo do zatvaranja i ubijanja stanovnika T..

Naime, iz podnesenih novih dokaza ni za os. S. G. ne proizlazi da je imao zapovjednu funkciju, a iz pobijanog rješenja nije jasno je li radnje za koje je proglašen krivim počinio kao izvršitelj ili u okviru zapovjedne funkcije koja bi proizlazila iz činjenice da je za vrijeme okupacije bio član Štaba TO T., niti su konkretizirane radnje kojima bi se upravo taj osuđenik izdvojio od ostalih kojima je dopuštena obnova kaznenog postupka po istoj osnovi. Zbog toga se, za sada, zaključak prvostupanjskog suda da nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka i u odnosu na ovog osuđenika ukazuje pogrešnim, pa je slijedom naprijed izloženog, riješeno kao u izreci, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U ponovljenom postupku odlučivanja prvostupanjski će sud usporediti sadržaj okolnosti i činjenica koje proizlaze iz svakog od podnesenih novih dokaza sa sadržajem dokaza koji su već bili predmetom raspravljanja u ranijoj pravomoćnoj presudi, te će brižljivo i kritički ocijeniti njihov sadržaj i doseg u odnosu na pravomoćnu presudu kojom je dovršen

I Kž 600/09-3

kazneni postupak čija se obnova traži, a onda će konkretno i argumentirano obrazložiti svoju odluku.

U Zagrebu, 19. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.