Legislator Case Law & Legislation
Rev-623/2003-2 AI generated

Rev-623/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-623/2003-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Ivke Zlokić, Nenada Perina, Miroslave Vekić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz P., zastupane po punomoćnicima R. S. i V. S., odvjetnicima iz P., protiv tuženika S. o. d.d. R., Filijala P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli, pod brojem: Gž-3364/00 od 17. ožujka 2003. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli, posl. broj: P-2609/98 od 22. rujna 2000. godine, u sjednici održanoj dana 04. siječnja 2005. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-623/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 623/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Ivke Zlokić, Nenada Perina, Miroslave Vekić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz P., zastupane po punomoćnicima R. S. i V. S., odvjetnicima iz P., protiv tuženika S. o. d.d. R., Filijala P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli, pod brojem: Gž-3364/00 od 17. ožujka 2003. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli, posl. broj: P-2609/98 od 22. rujna 2000. godine, u sjednici održanoj dana 04. siječnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku S. o. d.d. R. – Filijala I. o. d.d. P. da tužiteljici M. S. iz P., isplati:

- iznos od 2.083,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 1996. godine,

- iznos od 2.083,20 kn mjesečno za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 1996. godine,

- iznos od 2.167,20 kn za rujan 1996. godine,

- iznos od 2.251,20 kn za studeni 1996. godine,

- iznos od 2.325,00 kn za prosinac 1996. godine, te za svaki mjesec 1997., 1998., 1999. i siječanj do rujna 2000. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za svaki mjesečni iznos od prvog idućeg mjeseca za protekli mjesec, pa do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 13.689,62 kn, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 132.525,00 kn, kao i s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.933,38 kn.

III. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.488,00 kn."

Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"I. Djelomično se prihvaća tuženikova žalba pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli, posl. broj: P-2609/98 od 22. rujna 2000. godine, na način da se odbija tužiteljičin tužbeni zahtjev u visini od 13.492,20 kn, od čega za razdoblje od prosinca 1995. do kolovoza 1996. godine po 1.083,20 kn mjesečno, za rujan 1996. godine za iznos od 1.167,20 kn, za studeni 1996. godine za iznos od 1.251,20 kn, za prosinac 1996. godine za iznos od 1.325,00 kn, uključujući i zahtjev za plaćanje kamate na navedene iznose.

II. U preostalom se dijelu odbija tuženikova žalba, pa se prvostupanjska presuda potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici štetu isplatom ukupne novčane svote od 116.625,00 kn, od čega po 1.000,00 kn za razdoblje od prosinca 1995. godine do zaključno prosinca 1996. godine (osim za listopad 1996. godine za koji mjesec nije dosuđena naknada), te po 2.325,00 kn za razdoblje od siječnja 1997. godine do rujna 2000. godine, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za svaki mjesečni iznos od prvog dana idućeg mjeseca za protekli mjesec pa sve do isplate.

III. Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.197,00 kn, dok se u preostalom dijelu – u visini od 2.492,20 kn odbija tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška."

Protiv navedene presude, a za dio za koji je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da nižestupanjske presude budu preinačene na način da u cijelosti bude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan ili da iste u napadnutom dijelu budu ukinute i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a na koju se ukazuje revizijom, jer nižestupanjske presude nisu nerazumljive, ne proturječe same sebi ni danim razlozima, sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Revident u reviziji ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje po nižestupanjskim sudovima, a iz tih razloga se po odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a revizija ne može izjaviti.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prijeporno je i u ovom stadiju postupka da li je tuženik u obvezi naknaditi štetu tužiteljici zbog troškova tuđe njege i pomoći koja šteta je posljedica povreda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi 13. rujna 1993. godine, koju je skrivio tuženikov osiguranik. U provedenom postupku po nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica pretrpjela teške tjelesne povrede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. rujna 1993. godine;

- iz nalaza vještaka medicinske struke je utvrđeno da je zdravstveno stanje tužiteljice ustaljeno u studenom 1994. godine;

- da su njegu i pomoć tužiteljici pružali njen sin i njegova izvanbračna supruga;

- da je osiguranik tuženika G. Z. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 3. u svezi s čl. 156. st. 1. i 3. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, i da tužiteljica u tom postupku nije postavljala imovinskopravni zahtjev;

- tužiteljica da je tužbu radi naknade prijeporne štete podnijela dana 25. studenoga 1998. godine.

S obzirom na iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da potraživanje tužiteljice dosuđeno joj po nižestupanjskim sudovima nije zastarjelo. Naime, zastarjevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužiteljica imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze, u konkretnom slučaju naknade troškova tuđe njege i pomoći, kao što je to propisano u odredbi čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO). To je u konkretnom slučaju nastupilo tek nakon završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja tužiteljice, tj. tek u studenom 1994. godine što znači da od tog nadnevka počinje teći objektivni zastarni rok i od tog dana je tužiteljica imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze – naknade štete za tuđu njegu i pomoć, kao što je to i propisano u navedenoj odredbi čl. 361. ZOO-a. Od navedenog nadnevka pa do podnošenja tužbe – 25. studenoga 1998. godine, nije protekao rok od pet godina, pa nije došlo do proteka objektivnog roka zastare, a jednako tako ni do zastare samoga prava u smislu odredbe čl. 373. ZOO-a. Objektivni rok zastare ne počinje teći od dana štetnog događaja, već od dana kad su nastale štetne posljedice, a u konkretnom slučaju to je od dana završetka liječenja i stabilizacije tužiteljičinog zdravstvenog stanja u studenom 1994. godine.

Tužiteljici je dosuđena naknada prijeporne štete za razdoblje za koje nije protekao subjektivni rok od tri godine prije podnošenja tužbe što znači da nije nastupila zastara ni u smislu odredbe čl. 376. ZOO-a.

U ovom prijeporu visina tužiteljici nastale štete za tuđu njegu i pomoć je po nižestupanjskim sudovima utvrđivana u vrijeme nastanka istih, a u srazmjeru od 70% za koliki postotak su iste uzrokovane zbog posljedica povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi. Nižestupanjski sudovi su i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravilno presudili kad su tuženu obvezali na plaćanje zateznih kamata na tako utvrđene iznose materijalne štete – tuđe njege i pomoći od dana nastanka tih materijalnih troškova, jer su isti tužiteljici dosuđeni prema nominalnim iznosima u vrijeme nastanka, a to je sukladno odredbi čl. 277. ZOO-a, po kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu.

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 04. siječnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.