Gž x-128/2012-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžx-128/2012-1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miha Mratovića, kao predsjednika vijeća, Ivice Botice, suca izvjestitelja i Nediljke Radić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. P. M., 2. H. M., oboje iz M., oboje zastupani po punomoćniku A. M., odvjetniku u M., protiv tužene Franjevačka provincija Presvetog otkupitelja – Samostan M., zastupan po punomoćniku Ž. Ć., odvjetniku u S., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P- 713/04 od 11. svibnja 2010., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2014.,

p r e s u d i o j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-713/04 od 11. svibnja 2010. godine, u pobijanom dijelu kojim je djelomično održan na snazi platni nalog - rješenje o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ovrv-1223/03 od 25. studenog 2003. godine iz točke I. izreke presude, kao i odluci o trošku iz točke III. izreke presude, na način da se sudi:

1. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj broj Ovrv-1223/03 od 25. studenog 2003. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 123.352,88 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18 % godišnje počevši od 10. veljače 2002. godine do 30. lipnja 2002. godine, po stopi od 15 % godišnje počevši od 1. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje počevši od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12 % godišnje počevši od 1. srpnja 2011. godine, a ubuduće po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, pa do isplate.

2. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj broj Ovrv-1223/03 od 25. studenog 2003. godine te se odbija tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 494.363,52 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 10.573,03 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje počevši od 11. svibnja 2011. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. godine, a ubuduće po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, pa do isplate.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ovrv-1223/03 od 25. studenog 2003. godine i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 618.320,40 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15 % počevši od 10. veljače 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narode banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Nadalje, istom presudom djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Makarskoj, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 330.969,60 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pored toga, odlučeno je da tuženik isplati tužiteljima parnični trošak u iznosu od 95.388,69 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik osporavajući istu u dosuđujućem dijelu iz točke I. izreke i odluci o trošku iz točke IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju u cijelosti sadržaj žalbe, te traže da se ista odbije kao neosnovana.

Žalba tuženika je djelomično osnovana.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naplatom novčane tražbine koja je nastala radi zastupanja u parničnom postupku. Naime, prednik tužitelja je kao punomoćnik tuženika u parničnom postupku vođenim pred Općinskim sudom u Makarskoj, koji je započeo pod poslovnim brojem P-107/91, kasnije vođen pod brojem P-579/99, radi obistinjenja troškova zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, podnio tuženiku vjerodostojnu ispravu- račun, radi naplate usluge izvršene spran tuženika.

Tijekom parničnog postupka, vođenog pod posl. br. P-713/04 tuženik je u cijelosti osporio osnov, pa tako i visinu potraživanja tužitelja, navodeći da su isti troškovi u cijelosti neutemeljeni i da isti nisu bili zasnovani na važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Pored toga tuženik je tijekom postupka osporavao pasivnu legitimaciju tuženika u ovom postupku.

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je sljedeće:

-da je prednik tužitelja pok. A. M., kao odvjetnik zastupao tuženika u postupku vođenim pred Općinskim sudom u Makarskoj poslovni broj P-579/99 (ranije broj P-107/91), u kojem postupku je tuženik podnio tužbu protiv tuženika Grada M. radi utvrđenja ništavosti sporazuma i isplate,

-da je prednik tužitelja podnio račun za isplatu odvjetničkih usluga i troškova vezanih za zastupanje tuženika u predmetu P-579/99 ( ranije broj P-107/91) pred Općinskim sudom,

-da je u ovršnom postupku vođenim pred Općinskim sudom u Makarskoj pod poslovnim brojem Ovrv-1223/03 dana 25. studenog 2003. godine doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – računa, koji račun nosi datum 31. siječnja 2002. godine,

-da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđena pasivna legitimacija tuženika, primjenjujući odredbe pozitivnih zakonskih propisa koji definiraju položaj vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj,

-da je tijekom postupka saslušanjem brojnih svjedoka i izvođenjem dokaza utvrđeno da je prednik tužitelja zastupao tuženika temeljem punomoći u parničnom postupku posl.br. P-579/99 (ranije broj P-107/91),

-da je odnos tužitelja i tuženika definiran odredbama Ugovora o zastupanju, zbog čega je odvjetnik ovlašten zahtijevati isplatu nagrade i troškova vezanih uz izvršene odvjetničke usluge, nakon izvršenja svake pojedine radnje poduzete za stranku

Prije svega, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ova sud nije utvrdio postojanje kakvih bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, učinjenih od strane prvostupanjskog suda.

Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenim u postupku, koje je dokaze prvostupanjski sud ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje razloge prihvaća i na koje upućuje ovaj drugostupanjski sud.

Prvostupanjski sud je prilikom ocjene visine tužbenog zahtjeva pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je utvrđivao visinu troškova za odvjetničke usluge prednika tužitelja.

Pravilno prvostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 37. stavak 1. ZPP-a kada ističe da ukoliko su u tužbi istaknuta dva tužbena zahtjeva, od kojih je jedan stvarnopravni, a drugi obveznopravni, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Sasvim je jasno da je u prvostupanjskom postupku označena vrijednost svakog pojedinog zahtjeva, a prvotni tužbeni zahtjev koji je naznačen na stvarnopravnom zahtjevu imao je označenu vrijednost predmeta spora od 100.000.- dinara, a denominacijom dinara u kune vrijednost spora na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje iznosio bi 100,00 kuna (pogrešno je označeno 1.000,00 kuna), dok zahtjev za isplatu od 30. siječnja 1998. godine glasi na 8,417.200,00 kuna, pa bi onda po preciziranom tužbenom zahtjevu vrijednost predmeta spora, sukladno odredbi članka 37. stavak 1. ZPP-a, iznosila 8,417.300,00 kuna.

Nadalje, prilikom donošenja odluke ovaj drugostupanjski sud vodio je računa da je prvostupanjska presuda već pravomoćna u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, odnosno ukinut platni nalog u iznosu od 330.969,60 kuna, za radnje koje je prednik tužitelja poduzeo prije 25. siječnja 1999. godine, radi nastupa zastare.

Prilikom donošenja odluke o naknadi parničnog troška u parničnom postupku vođenim pred Općinskim sudom u Makarskoj, u kojoj je prednik tužitelja zastupao tuženika, prvostupanjski sud je, primjenjujući odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, vodio računa o izdacima koji su ušli u okvir parničnih troškova i pri tome bili nužno potrebni radi vođenja parnice. O visini tih troškova sud treba odlučivati ocjenjujući brižljivo sve okolnosti i pri tome sud vodi računa da ne postoji pravo stranke na naknadu nepotrebnih troškova, čak i ako je u cjelini uspjela u parnici. Stranka, dakako, može u parnici trošiti koliko želi, ali zakon štiti i opravdane interese njezina protivnika i ne dopušta da se na njega prebace troškovi koji su objektivno gledano bili suvišni.

Nadalje, primjenjujući odredbu članka 155. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je vodio računa da je propisana tarifa za nagradu odvjetnika ili za druge troškove, pa se takvi troškovi odmjeravaju isključivo prema toj tarifi i to u slučajevima kada je stranku zastupao odvjetnik stranka je dužna odmjeriti trošak prema odvjetničkoj tarifi. Sukladno Tbr. 48 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09) za radnje obavljene do stupanja na snagu ove tarife, primjenjuju se tarife objavljene u „Narodnim novinama“ broj 69/93 s izmjenama objavljenima u „Narodnim novinama“ broj 87/93, 16/94, 11/96, te objavljene u „Narodnim novinama“ broj 91/04 s izmjenama i dopunama objavljenim u Narodnim Novinama 37/05, 59/07.

Prilikom ocjene parničnih radnji koje je prednik tužitelja, u računu za odvjetničke usluge kao vjerodostojnoj ispravi, podnio tuženiku, ovaj drugostupanjski sud je primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96, dalje: OT/93 ). Primjenjujući odredbe OT/93 ovaj sud je vodio računa o ranije navedenim kriterijima za utvrđenje visine naknade, koju je tuženik dužan platiti odvjetniku za usluge koje mu je ovaj temeljem ugovora izvršio.

Prilikom donošenja odluke drugostupanjski sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora i odredbama OT-a koje su bile na snazi u vrijeme obavljanja svake pojedine radnje koja je navedena u vjerodostojnoj ispravi. Sukladno navedenom, ovaj sud je tužitelju kao opravdane troškove za zastupanje tuženika u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Makarskoj u predmetu poslovni broj P-579/99 (ranije broj P-107/91), priznao troškove za zastupanje na jednom ročištu za glavnu raspravu po Tbr. 9. stavak 1. za ročište od 3. studenog 1999. godine 8447 bodova, za zastupanje na ročištu od 11. listopada 1999. godine 4223,5 bodova po Tbr. 9. stavak 2., za sastav podneska od 25. siječnja 1999. godine po Tbr. 8. stavak 3. 10 bodova, za sastav podneska od 23. rujna 1999. godine po Tbr. 8. stavak 3. 10 bodova, za sastav podneska od 21. siječnja 2000. godine po Tbr. 8. stavak 3. 10 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda po Tbr. 50. OT/93 daje iznos od 101.604,00 kuna, na koji iznos treba pridodati 22 % PDV, tako da su tužiteljima ukupno priznati troškovi za zastupanje tuženika u parničnom postupku vođenim pred Općinskim sudom u Makarskoj u iznosu od 123.956,88 kuna, koji iznos je dužan tuženik naknaditi tužiteljima na ime troškova za zastupanje odvjetnika u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Makarskoj u predmetu poslovni broj P-579/99 (ranije broj P-107/91).

Prilikom donošenja odluke ovaj drugostupanjski sud je u izreci presude odredio stopu zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi članka 186. stavak 3. ZPP, smatrajući da time nisu prekoračene granice tužbenog zahtjeva.

Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbama Zakona o zateznim kamatama („Narodne novine“ broj 28/96), Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ 76/96), koja je bila na snazi do 30. lipnja 2002. godine, Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine“ 72/02) koja je stupila na snagu dana 1. srpnja 2002. godine, Zakona o kamatama („Narodne novine“ 94/04), Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ 153/04) koja je stupila na snagu 3. studenog 2004. godine, Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ 153/06) koji propisi su bili na snazi do 31. prosinca 2007. godine. Stupanjem na snagu odredbi članka 29. stavak 2. - 6. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) prestaju važiti odredbe članka 1., 2., 4., 5., 6., 7. i 9. stavak 1. točka 1. i članka 10. Zakona o kamatama („Narodne novine“ 94/04) kao i Uredbe kojima se propisuje visina stope zatezne kamate. Osnov za utvrđenje visine stope zatezne kamate je Odluka o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke („Narodne novine“ 132/07) koja je bila na snazi do 30. lipnja 2011. godine, a od 1. srpnja 2001. godine Odluka o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke („Narodne novine“ 74/11).

Odluka o trošku parničnog postupka vođenog pod poslovnim brojem P-713/04 temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. stavak 1. i u svezi članka 166. ZPP-a, pa je drugostupanjski sud donio odluku o parničnom trošku cjelokupnog postupka, vodeći računa o tome da su tužitelju priznati troškovi za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku, prema vrijednosti predmeta spora naznačenog u tužbi – prijedlogu za ovrhu u iznosu od 949.290,00 kuna, kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme obavljanja svake pojedine radnje.

Tužiteljima su kao opravdani troškovi priznati troškovi zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to; za sastav prijedloga za ovrhu prema Tbr. 7. stavak 1. OT/93 979 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda po Tbr. 50. OT/93-a, daje iznos od 7.832,00 kuna, za zastupanje na sedam ročišta za glavnu raspravu od 20. rujna 2004. godine, 30. siječnja 2009. godine, 8. svibnja 2009. godine, 19. lipnja 2009. godine, 14. rujna 2009. godine, 28. siječnja 2010. godine, 26. travnja 2010. godine po Tbr. 9. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 – dalje: OT/04) po 949 bodova, za zastupanje na jednom ročištu za glavnu raspravu od 13. studenog 2009. godine po Tbr. 9. stavak 2. OT/04 474,50 bodova, za sastav jednog podneska od 12. kolovoza 2009. godine po Tbr. 8. stavak 3. 50 bodova, odnosno ukupno 7.167,50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda po Tbr. 50 OT daje iznos od 71.167,50 kuna, na koji iznos treba pridodati PDV, pa su tužiteljima priznati troškovi zastupanja po kvalificiranom punomoćniku u iznosu od 87.535,91 kuna.

Tuženiku su kao opravdani troškovi priznati troškovi zastupanja po kvalificiranom punomoćniku u ovom postupku i to za sastav prigovora protiv platnog naloga 979 bodova po Tbr. 8. stavak 1. OT/93 što pomnoženo s vrijednošću boda po Tbr. 50. OT/93, daje iznos od 7.832,00 kuna, za zastupanje na sedam ročišta za glavnu raspravu od 20. rujna 2004. godine, 30. siječnja 2009. godine, 8. svibnja 2009. godine, 19. lipnja 2009. godine, 14. rujna 2009. godine, 28. siječnja 2010. godine, 26. travnja 2010. godine po 949 bodova, za zastupanje na jednom ročištu za glavnu raspravu od 13. studenog 2009. godine po Tbr. 9. stavak 2. OT 474,50 bodova, za sastav četiri podneska i to 4. prosinca 2008. godine 50 bodova, 13. veljače 2009. godine 50 bodova, 17. veljače 2009. godine 50 bodova, 29. lipnja 2009. godine 50 bodova, sve prema OT Tbr. 8. stavak 3, odnosno 7267,50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda po Tbr. 50 OT/04 daje iznos od daje iznos od 72.675,00 kuna, na koji iznos treba pridodati PDV, što sveukupno daje iznos od 89.390,25 kuna.

Cijeneći uspjeh stranaka u ovom postupku (članak 154. Stavak 2. ZPP-a) ovaj sud je kod donošenja odluke o naknadi parničnog troška vodio računa da su tužitelji u pogledu donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva uspjeli u cijelosti, dok su u pogledu uspjeha po visini tužbenog zahtjeva uspjeli sa 12,99%, pa se smatra da su tužitelji ukupno uspjeli sa 56,50 % uspjeha u postupku, zbog čega su tužiteljima ukupno priznati troškovi u iznosu od 49.457,79 kuna.

Obzirom je uspjeh tuženika ocijenjen sa 43,5% uspjeha istom su priznati troškovi u iznosu od 38.884,76 kuna, pa kada se međusobno prebiju navedeni iznosi koji su priznati strankama temeljem ukupnog uspjeha u postupku proizlazi da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.573,03 kuna koji iznos je tuženik dužan naknaditi tužitelju u roku od 15 dana od dana donošenja ove odluke. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13) u svezi članka 29. stavak 2. - 6. ZOO-a i Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke („Narodne novine“ 74/11).

Zbog navedenog ovaj sud je pozivom na odredbu članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a preinačio odluku prvostupanjskog suda i odlučio kao u izreci ove presude.

Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a, jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice.

U Splitu 20. veljače 2014.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.