Kzz-11/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 11/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Iris Juzbašić, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljene M. L. zbog prekršaja iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 10. ožujka 2010. godine broj KZZ-DO-79/10, podignutom protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Rijeci od 4. studenog 2009. godine, broj P- 1687/09, u sjednici održanoj dana 11. svibnja 2010. godine, saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnju Lončar,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan. Utvrđuje se da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Rijeci od 4. studenog 2009. godine, broj P- 1687/09 povrijeđen zakon (odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 3. u svezi s čl. 60. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, sve u svezi s čl. 229. st. 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te povreda odredbe čl. 244. st. 1. u svezi s čl. 191. st. 1. Prekršajnog zakona).

Obrazloženje

Presudom Prekršajnog suda u Rijeci od 4. studenog 2009. godine, broj P-1687/09 temeljem čl. 244. st. 1. u svezi s čl. 181. st. 1. toč. 5. Prekršajnog zakona odbijena je optužba protiv okrivljene M. L. zbog prekršaja iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Protiv ove presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti navodeći da je presudom Prekršajnog suda u Rijeci od 4. studenog 2009. godine, broj P-1687/09 u prekršajnom postupku protiv okrivljene M. L. zbog prekršaja iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama učinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 3. u svezi s čl. 60. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, sve u svezi s čl. 229. st. 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te povreda odredbe čl. 244. st. 1. u svezi s čl. 191. st. 1. Prekršajnog zakona.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

S pravom ističe državni odvjetnik u svome zahtjevu za zaštitu zakonitosti da je presudom Prekršajnog suda u Rijeci od 4. studenog 2009. godine, broj P-1687/09 učinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 3. u svezi s čl. 60. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, sve u svezi s čl. 229. st. 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te povreda odredbe čl. 244. st. 1. u svezi s čl. 191. st. 1. Prekršajnog zakona.

Naime, uvodno citiranom presudom na temelju čl. 244. st. 1. u svezi s čl. 181. st. 1. toč. 5. Prekršajnog zakona odbijena je optužba protiv L. M. za prekršaj iz čl. 229. st. 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U uputi o pravnom lijeku navedeno je da protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Međutim, Prekršajni sud u Rijeci je odlučujući povodom podnesenog prigovora okrivljenice potpuno zanemario sadržaj odredbe čl. 229. st. 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji izrijekom propisuje prekršajnu odgovornost odgovorne osobe u pravnoj osobi „ako ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja“ koji prekršaj je utvrđen nepropisnim parkiranjem vozila vlasništvo pravne osobe „C.“ d.o.o., u kojoj pravnoj osobi je okrivljena L. M. odgovorna osoba.

Prema tome u opisanoj situaciji nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 60. u vezi čl. 181. st. 1. toč. 5. Prekršajnog zakona tj. tvrdnji da nema prekršajne odgovornosti odgovorne osobe u pravnoj osobi bez istovremene odgovornosti same te pravne osobe, a sve na način kako je to pogrešno učinio Prekršajni sud u Rijeci. Odredba čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrijekom određuje mogućnost samostalne odgovornosti odgovorne osobe u pravnoj.

U takvoj pravnoj situaciji, kako to opravdano tvrdi državni odvjetnik nije bilo mjesta u uputi o pravnom lijeku navesti da protiv presude ne bi bila dopuštena žalba, već je ona rezultat pogrešnog pravnog stajališta u pogledu materijalnog prava.

Kako je prema tome, presudom Prekršajnog suda u Rijeci od 4. studenog 2009. godine, broj P-1687/09 učinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 3. u svezi s čl. 60. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, sve u svezi s čl. 229. st. 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te povreda odredbe čl. 244. st. 1. u svezi s čl. 191. st. 1. Prekršajnog zakona, to je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu optuženice, valjalo prihvatiti i na temelju čl. 422. st. 2. Zakona o kaznenom postupku presuditi na način kako je navedeno u izreci ove presude, ne dirajući u pravomoćnu odluku protiv koje je podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti.

U Zagrebu, 11. svibnja 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Iris Juzbašić, v. r.

Ranko Marijan, v.r.