Rev-2287/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz M., koga zastupaju punomoćnici F. R. i I. P., odvjetnici u D., protiv tuženika T. A. d.d. iz D., radi poništenja odluke, vraćanja na rad i isplate plaće, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 22. travnja 1998. br. Gž 168/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 4. prosinca 1997. br. P 903/97, u sjednici održanoj dana 11. veljače 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-2287/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Odredbom čl. 107. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95, u daljnjem tekstu: ZR) je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2287/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz M., koga zastupaju punomoćnici F. R. i I. P., odvjetnici u D., protiv tuženika T. A. d.d. iz D., radi poništenja odluke, vraćanja na rad i isplate plaće, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 22. travnja 1998. br. Gž 168/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 4. prosinca 1997. br. P 903/97, u sjednici održanoj dana 11. veljače 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:
" I. Poništava se kao nezakonit otkaz ugovora o radu tuženika tužitelja R2108/07 od 14.10.1997.g. i odluka R2018/07 od 20.10.1997.g., te je tuženik dužan vratiti tužitelja na rad i poslove samostalnog komercijaliste prema ugovoru o radu R2108/07 od 4. travnja 1996.g. u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik platiti tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, počevši od 22.10.1997.g. na ime naknade za izgubljenom plaću 1.971,06 kuna mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 990,00 kuna u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, odnosno da se nižestupanjske presude u cijelosti ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje, te traži trošak. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Pobijanom odlukom tuženika tužitelju je dat izvanredan otkaz ugovora o radu radi osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i postojanja druge osobito važne činjenice u svezi realizacije ugovora sa agencijom A.C., koje nastavak radnog odnosa čine nemogućim.
Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da je tužitelj u ljeto 1996. godine propustio provjeriti naplatu usluge s navedenom agencijom, koja je u manjem dijelu platila uslugu, te je tuženiku nastala šteta u iznosu od 30.000 DEM za koju se znalo u listopadu 1996. godine kada je tužitelj dao svoju obranu, jer je bio pokrenut postupak za izvanredni otkaz ugovora o radu.
Odredbom čl. 107. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95, u daljnjem tekstu: ZR) je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
Ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižeg stupnja, da je tuženik već u mjesecu listopadu 1996. godine saznao za tešku povredu radne obveze tužitelja, koji je pružio uslugu agenciji bez prethodne naplate ili provjere mogućnosti naplate, jer je agencija kasnije u neznatnom dijelu platila dugovanje i pala pod stečaj.
Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno zaključili primjenom odredbe čl. 107. st. 2. ZR, da je tuženik propustio prekluzivni rok u trajanju od 15 dana za izvanredni otkaz ugovora o radu s obzirom od dana kada je saznao za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu u spornoj odluci.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 11. veljače 1999.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.