Plaintiff's ownership claim dismissed; temporary measure rejected due to existing dispute registration.
Legislator summary
AI generatedThe court dismissed the plaintiff's claim to establish ownership of a specific apartment and rejected her request for a temporary injunction. The plaintiff argued that defendants were negligent purchasers, but the court found the claim ungrounded. The court ruled that the plaintiff had already secured her claim through a prior dispute registration, rendering a temporary measure unnecessary.
Legislator headnote
AI generatedZakon o zemljišnim knjigama; Zakon o parničnom postupku: A party who has registered a dispute regarding a property has sufficiently secured their claim, making a temporary measure of prohibition unnecessary.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
P-2948/20
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jasenki Pavlović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice D. G. L., OIB iz S., V. 39, koju zastupa opunomoćenik B. M., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1. A. d.o.o, OIB, sa sjedištem u Č., B. 89 (ranije A.
nekretnine d.o.o.), kojeg zastupa opunomoćenik I. P., odvjetnik u S., pod 2. B. D., OIB , s prebivalištem u N., S. 55/1,
K., tuženika pod 3. P. D., O. , s prebivalištem u N.
S. 55/1, K., koje zastupa opunomoćenik Ž. O., odvjetnik u S.,
radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. rujna 2020. u nazočnosti tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika pod 1., te njegovog opunomoćenika, dana 23. listopada 2020.,
p r e s u d i o j e
O. se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice:
„ U. se da je tužiteljica D. G. L. (O. 05360142960) vlasnica za … idealnog dijela zgrade sagrađene na čest. zem….. K. S., Z.U. … u naravi stan br. … , koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupaone, WC-a i predsoblja, ukupne površine 79,77 m2, za cijelo, te se ovlašćuje tužiteljica da na temelju ugovora o kupoprodaji od 24. ožujka 2004. i aneksa ugovora o kupoprodaji od 10. lipnja 2004. i ove presude od zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena dotadašnjeg vlasnika, za cijelo.
Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom računajući od presuđenja pa do konačne isplate."
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužiteljice radi određivanja privremene mjere:
"Zabranjuje se tuženicima svako daljnje otuđenje ili opterećenje nekretnine koja predstavlja … idealnog dijela zgrade sagrađene na čest. zem. . . K.O. … ., stan br. 313, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka kuhinje, blagovaonice, kupaone, WC-a i predsoblja, ukupne površine 79,77 m2.
Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja spora."
II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod 1. parnični trošak u iznosu od 30.312,50 kuna.
III. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima pod 2. i pod 3. parnični trošak u iznosu od 41.593,00 kune, dok se više traženi iznos od 468,75 kuna odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužiteljica je dana 5. rujna 2008. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj je navela kako je s tuženikom pod 1. dana 24. ožujka 2004. sklopila ugovor o kupoprodaji broj 5/04, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. br. O.-…, a koji se odnosi na stan koji predstavlja …. idealnog dijela zgrade sagrađena na čest. zem. 6337/2, Z.U. …., K.O. … , stan br. … smješten na etaži trećeg kata, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaone, kupaone, WC-a i predsoblja, površine 79,77 m2. Dana 10. lipnja 2004. sklopljen je anex ugovora kojim je ispravljena pogrešno označena čest. zem.
Na temelju navedenog ugovora je stupila u posjed stana, a u kojem posjedu je i danas, te je zatražila uknjižbu prava vlasništva, ali je zahtjev odbijen zbog problema s upisom fiducijarnog vlasnika D. banke d.d. Z.. Nakon toga da je došlo do problema u njenim odnosima sa zakonskim zastupnikom tuženika pod 1., tako da je on pokrenuo parnični postupak radi poništenja ugovora o kupoprodaji s tužiteljicom, koji da se vodio pod posl. br. IP-225/06 pred ovim sudom, a u kojem je dana 31. siječnja 2007. tuženik pod 1. povukao tužbu i odrekao se tužbenog zahtijeva, čime da je isti postupak pravomoćno okončan.
Ovom povlačenju tužbe da je prethodio ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza između tužiteljice i tuženika pod 1., sklopljen dana 29. siječnja 2007. ovjeren kod javnog bilježnika D. M. br. O.-…, u kojem su stranke utvrdile međusobna prava i obveze, a koje obveze da je tužiteljica u cijelosti izvršila, dok tuženik pod 1. svoje obveze nije izvršio u cijelosti, odnosno da tužiteljici nije isplatio iznos od 90.000,00 EUR u roku od 60 dana, slijedom čega da su sva vlasnička prava na predmetnom stanu pripala tužiteljici. Međutim, kada je ponovno htjela zatražiti upis vlasništva svog stana, da je utvrdila kako je pod br.
Z- …zatražen upis prava vlasništva na predmetnom stanu na ime tuženika pod 2. i pod 3., te je utvrdila da je tuženik pod 1. bez njenog znanja dana 14. lipnja 2008. njen stan prodao i po drugi put, te da je zahtjev za upis prava vlasništva na ime tuženika pod 2. i pod 3. podnesen ranije nego što ga je podnijela tužiteljica. Dalje je navela kako tuženici pod 2. i pod 3. nisu stjecatelji u dobroj vjeri, jer da su bili upoznati s činjenicom da je tužiteljica više godina u posjedu stana, kao i s činjenicom da je već ranije tražila uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana na svoje ime, te da je u zemljišnoj knjizi bilo zabilježeno postojanje spora između tuženika pod 1. i tužiteljice.
Kako je tuženik pod 1. zaključenjem spornog ugovora s tuženicima pod 2. i pod 3. izvršio višestruko otuđenje nekretnine, a tužiteljica za takvo raspolaganje nikada nije dala svoj pristanak, a tuženici pod 2. i pod 3. nisu postupali u dobroj vjeri, onda da je taj ugovor apsolutno ništav i da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Predmetni ugovor o prodaji da je ništav i stoga što sporni stan nikada nije niti predan u posjed tuženicima pod 2. i pod 3., već da je u posjedu tužiteljice.
Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese odluku kojom će utvrditi da je ništav ugovor o prodaji predmetnog stana, sklopljen između tuženika pod 1. kao prodavatelja i tuženika pod 2. i pod 3. kao kupaca, dana 14. lipnja 2008., odluku kojom će utvrditi da je tužiteljica isključivi vlasnik predmetnog stana, te odluku kojom će naložiti brisanje prava vlasništva predmetnog stana s imena tuženika pod 2. i pod 3. i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije upisa.
Tužiteljica je predložila sudu da odredi i privremenu mjeru osiguranja kojom će zabraniti tuženicima svako daljnje otuđenje ili opterećenje predmetnog stana do pravomoćnog okončanja
U odgovoru na tužbu od 29. lipnja 2012. zakonski zastupnik tuženika pod 1. A. nekretnine d.o.o. naveo je kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. I. je prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te promašene pasivne legitimacije. Navodi da tužiteljica nikada nije bila vlasnik predmetne nekretnine, a niti je mogla postati vlasnikom na osnovu ugovora o kupoprodaji br. 5/04 ovjerenog kod javnog bilježnika u S., mr. Z. P. od
08. lipnja 2004. br. … i anexa ugovora o kupoprodaji od 10. lipnja 2004. ovjerenog kod javnog bilježnika dana 23. lipnja 2004. Br…., budući je u svojstvu imenovanog člana uprave -direktora pravne osobe tuženika pod 1., "kradomice" sama sebi htjela prodati predmetnu nekretninu. Obzirom na navedeno, predmetni ugovor o kupoprodaji da je ništetan, budući da je protivan prisilnim propisima RH iz sljedećih razloga; odlukom o imenovanju i opozivu člana uprave tuženika pod 1., tužiteljica nije kao direktor bila ovlaštena za sklapanje pravnih poslova kupoprodaje ili bilo kojeg drugog otuđenja imovine pravne osobe- tuženika pod 1. Pravni posao kupoprodaje temeljem ovog ugovora nije bio perfektan, budući da svrha i cilj raspolaganja nije bila ugovaranje i isplata kupoprodajne cijene, a ugovor da je sačinjen u zloj vjeri, jer da je tužiteljica bila upoznata s činjenicom da je predmetni stan već ranije bio predugovoren i u cijelosti isplaćen od strane tuženika pod 2. i pod 3. Tužiteljica da je navedenim postupanjem, nezakonitim raspolaganjem imovinom pravne osobe-tuženika pod 1., imala namjeru oštetiti društvo, a time da je počinila prijevaru u gospodarskom poslovanju. Obzirom da nije bilo niti isplate kupoprodajne cijene, a niti prave predaje predmetnog stana, već je tužiteljica provalila ulazna vrata i prisilno zauzela predmetni stan, pravni posao kupoprodaje da je nepostojeći.
Predmetni ugovor da je kasnije poslužio tužiteljici kako bi ucjenjivala zakonskog zastupnika tuženika pod 1., s obzirom da je, a na osnovu navodno neisplaćenih plaća, pokrenula stečajni postupak nad tuženikom pod 1., a kako bi se domogla iznosa od 90.000,00 EUR, pa u tome da nije uspjela unatoč ugovoru o reguliranju međusobnih prava i obveza, koji je zaključen između tužiteljice i tuženika pod 1., dana 29. siječnja 2007. na temelju kojeg je tuženik pod 1. doista bio primoran povući tužbu i odreći se tužbenog zahtjeva radi poništenja predmetnog kupoprodajnog ugovora, sve iz razloga da tuženik pod 1. bez osnovanog razloga ne ode u stečaj.
Tuženik pod 1. usprotivio se i prijedlogu radi određivanja privremene mjere osiguranja. Tuženici pod 2. i pod 3. u odgovoru na tužbu od 30. lipnja 2011. protivili su se tužbenom zahtjevu, obzirom da su postali vlasnici predmetne nekretnine u dobroj vjeri, te da su uredno upisani u zemljišnu knjigu ovog suda, dok da je s druge strane tužiteljica u nekoliko pokušaja odbijena sa zahtjevom za uknjižbu prava vlasništva. U cijelosti su se pridružili navodima tuženika pod 1., te su dodatno istaknuli da je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak u kojem traže iseljenje članova obitelji tužiteljice iz predmetnog stana, a koji postupak da je u prekidu do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
Na temelju tako podnesene tužbe ovaj sud je pod poslovnim brojem IP-1337/089 dana 28. veljače 2014. donio presudu i rješenje kojima je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i prijedlog radi određivanja privremene mjere.
Županijski sud u S. pod brojem … od 26. siječnja 2017. odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj IP-1337/08 od 28. veljače 2014. na sjednici vijeća dana 26. siječnja 2017. ukinuo je presudu Općinskog suda u S. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
Tužiteljica je konačno uredila svoj tužbeni zahtjev podneskom od 8. lipnja 2020., kojim predlaže donošenje presude i rješenja kako je to navedeno u izreci ove presude. Tijekom ponovljenog postupka sud je utvrdio kako je tuženik pod 1. A.-nekretnine d.o.o.,19. ožujka 2019. rješenjem broj Tt-19/1481-2 brisan iz trgovačkog registra, te je dana 10. siječnja 2019. pripojen društvu A. d.o.o. Č., te je pripojeno društvo prestalo postojati nakon pravomoćno okončanog postupka pripajanja, zbog čega je sud prekinuo s postupkom rješenjem od 6. studenog 2019.
Rješenjem suda od 8. svibnja 2020. sud je nastavio s prekinutim postupkom te se sada spis vodi pod poslovnim br. P-1023/17, a kao tuženik pod 1. označen je A. d.o.o., O. …..,
Č., B. 89.
U. ponovljenom postupku u dokazne svrhe sud je pregledao ugovor o prodaji od 14. lipnja 2008. (list 4B-D spisa), podnesak tužitelja u predmetu ovog suda broj IP-225/06 od 31. siječnja 2007. (list 4 E), ugovor o kupoprodaji broj 5/04 od 24. ožujka 2004. (list 4F-I), anex ugovora o kupoprodaji zaključen 10. lipnja 2004.( list 4 J-K), ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza sklopljen 29. siječnja 2007.( list 4L-M), spis predmeta zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-10816/08 (list 9 A-B), tužbu radi smetanja posjeda zaprimljenu pred ovim sudom dana 07. srpnja 2008. (list 12 A)., odluku o imenovanju i opozivu člana uprave od 27. kolovoza 2003. prijavu za upis u sudski registar od 08. lipnja 2004. (list 16 E), prijavu za upis u sudski registar od 27. kolovoza 2003. god., rješenje Trgovačkog suda u S. posl. br. Tt-04/1410-2 od 30. lipnja 2004. (list 17F), podatke za upis u glavnu knjigu sudskog registra Trgovačkog suda u S. posl. br. T.-04/1410-2 od 30. lipnja 2004. odluku o opozivu imenovanju člana uprave od 08. lipnja 2004. (list 18 G), predugovor o prodaji od 22. lipnja 1999. sklopljen između A. nekretnine d.o.o. i B. D. i P. D., (list 19 H) preslik kartona o izdanoj osobnoj karti reg. br. 391095 od 17. siječnja 1986., predugovor o prodaji od 13. siječnja 1999. sklopljen između A. nekretnine d.o.o. i N. Q. (list 47-51 spisa), dodatak predugovora o prodaji sklopljen između A. nekretnine d.o.o. i N. Q. dana 14. veljače 2000. (list 155-156 spisa),
predugovor o kupnji sklopljen između A. nekretnine d.o.o. i D. G. od 30. rujna 2000. (list 52-54), brisovnu izjavu od 5. travnja 2007. (list 55 spisa), skicu tlocrta predmetnog stana (list 56 spisa), dopis tužiteljice od 31. srpnja 2001. upućen A. biro (list 58-59), dopis tužiteljice upućen A. nekretnine d.o.o. od dana 14. svibnja 2007.( list 60 spisa), potvrdu tuženika pod 1. upućenu E. od 5. srpnja 2005. (list 62 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige ovog suda za K.O. S. Z..U.17896, poduložak 561 br. S.I. 5211/2011 od 08. veljače 2011. (list 63-69 spisa), kaznenu prijavu od 30. studenog 2012. (list 73-80 spisa), ugovor o radu od 1. prosinca 2000. sklopljen između A. nekretnine d.o.o. kao poslodavca i D. G. kao zaposlenika (list 81-83), priznanicu potpisanu od E. K. od dana 9. studenog 2000. (list 157 spisa), potvrdu E. K. od 19. travnja 2001. (list 158 spisa), izvadak broj 00050 na dan 11. kolovoza 2000. iz kojeg je razvidno kako su A. nekretnine d.o.o., izvršile uplatu na iznos od 64.000,00 kuna (list 159-164 spisa), obavijest F. H. od 26. ožujka 2019. (list 179 spisa), izjavu o preoblikovanju (list 182- 187spisa), odluku o izmjeni izjave o usklađenju A. nekretnine d.o.o. (list 188), zapisnika od 8. lipnja 2004. (list 189 spisa), rješenje broj T.-04/1410-2 (list 192-194),priznanicu od 22. lipnja 1999. iz koje proizlazi kako su tuženici pod.2. i pod.3. zz tuženiku pod 1.isplatili iznos od 144.000,00 D. na ime kupoprodajne cijene stana (list 147 spisa), saslušanje tužiteljice D. G. L., zakonskog zastupnika tuženika pod 1. A. A., tuženika pod
3. P. D., svjedoka J. B.. T. je predložila saslušanje svjedoka F.
H., dok su tužiteljica i tuženik pod 1. predlagali saslušanje svjedoka E.
K.. S. je više puta predloženim svjedocima uputio pozive za saslušanje, koji pozivi su se vraćali s neuredno iskazanom dostavom.
K. tužiteljica i tuženik pod 1. odustali su od izvođenja predloženih i bilo kakvih daljnjih dokaza.
P. prijedlogu stranaka sud je zaključio raspravljanje.
K. ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Z. o izmjenama i dopunama Z. o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.
Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je neosnovan, kao i prijedlog radi određivanja privremene mjere.
Među parničnim strankama nije sporno:
-da je tuženik pod 1. bio vlasnik stambeno-poslovnog objekta koji je izgrađen na nekretnini oznake čest.zem …K. S., te da je tužiteljica bila direktorica tuženika pod
1. od 27. kolovoza 2003. do 8. lipnja 2004. kada je donesena odluka o njezinom opozivu,
-da je tuženik pod 1., 7. veljače 2006.u predmetu broj I.-225/06 podnio tužbu ovom sudu protiv tužiteljice D. G. L., radi poništenja sklopljenog ugovora o kupoprodaji predmetnog stana br. 5/04 i anexa ugovora br. 5/04, te da je rješenjem ovog suda od 2. veljače 2007. doneseno rješenje kojim je utvrđeno da je tužba u tom predmetu povučena,
-da je tuženik pod 1., 7. srpnja 2008. u predmetu broj I./08 podnio tužbu protiv tužiteljice D. G. L., V. R. i I. R. radi smetanja posjeda i
uspostave prijašnjeg stanja vezano uz stan oznake 313, smješten na trećoj etaži, B. B. 11, u kojem je 18. travnja 2014. ovaj sud donio rješenje kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Navedeno rješenje pravomoćno je dana 20. studenog 2014.,
-da je tužiteljica podnijela prijedlog Trgovačkom sudu u Splitu radi otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom pod 1., koji se vodio pod brojem X. S.-13/06,
-da je između tuženika pod 1. A. nekretnine d.o.o. S. i tužiteljice 29. siječnja 2007. sklopljen ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza u kojem se pozivaju na sklopljeni ugovor o kupoprodaji predmetnog stana br. 5/04 od 24. ožujka 2004. i anex ugovora br. 5/04, od 10. lipnja 2004.kojim su ugovorne strane preuzele slijedeće obveze: da će tuženik pod 1. povući tužbu i odreći se tužbenog zahtjeva radi poništenja sklopljenog ugovora o prodaji predmetnog stana, da će u roku od 60 dana isplatiti tužiteljici iznos od 90.000,00 EUR plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, te u istom roku podmiriti potraživanje O. banke d.d. Z. i predati tužiteljici brisovno očitovanje, dok će tužiteljica povući prijedlog za otvaranje stečaja nad tuženikom pod 1., izdati punomoć I. P. odvjetniku u S. kojom ga ovlašćuje da može izvršiti prodaju predmetnog stana uz njegovu obvezu da od iznosa kupovnine isplati tužiteljici iznos njenog potraživanja od 90.000,00 EUR, a preostali iznos po odbitku troškova uplati na ime tuženika pod 1, asignacijom u korist društva P. d.o.o. S. za pribavljanje dizala (lifta) za predmetnu zgradu (članak 2. točka 1. 2. 3. i točka 1. i 2. ugovora),
-da je tužiteljica podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana na kojem je O. banka d.d. Z. upisana kao fiducijalni vlasnik radi podmirenja potraživanja u iznosu od cca 58.000,00 DEM s nuzgredicama,
-da je u predmetu broj Z-6226/04 ovog suda tužiteljica D. G. L.
odbijen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva stana označenog kao 313 na svoje ime za cijelo. Nesporna utvrđenja prihvaća i ovaj sud.
Kao sporno trebalo je raspraviti jesu li se stekli uvjeti da je tužiteljica vlasnica za cijelo … idealnog dijela zgrade sagrađene na čest.zem. … . KO S., stan 313 koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaone, kupaone, W. i predsoblja ukupne površine 79,79 m2 uz istodobno brisanje tog prava s imena dotadašnjeg vlasnika, za cijelo. T. kao osnovu stjecanja prava vlasništva predmetnog stana navodi ugovor o kupoprodaji sklopljen između A. nekretnine d.o.o. kao prodavatelja i D. G.
L. kao kupca od 24. ožujka 2004. ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. pod brojem
O.-…od 8. lipnja 2004., te anex tog ugovora od 10. lipnja 2004. ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. pod brojem O.-… od 23. lipnja 2004.
Pregledom predugovora o prodaji zaključenog između A. nekretnine d.o.o. kao prodavatelja i N. Q. kao kupca 13. siječnja 1999. razvidno je kako je tuženik pod 1. prodao predmetni stana oznake 313, površine 83,00 m2 s ugrađenim parketom prve klase, A. slavinama, unutarnjim vratima od mahagonija i vanjskim zatvorima aluminij-
plastika, garažni boks od 20 m2,s vratima s daljinskim upravljačem, u stambeno-poslovnom objektu koji će se graditi na nekretnini čest.zem. 6337/2 KO S…, prema glavnom projektu TD 21/97 izrađenom od poduzeća A.-biro i predočenom tlocrtnom rješenju priloženom uz ugovor koji predstavljaju njegov sastavni dio. Ugovorena cijena za stan iznosi 149.240,00 DEM, a za garažni boks 25.600,00 DEM. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je ovaj ugovor raskinut.
Pregledom predugovora o prodaji sklopljenog između A. nekretnine d.o.o kao prodavatelja i B. D. i P. D. kao kupaca 22. lipnja 1999. proizlazi kako kupci kupuju stan oznake 313, površine otprilike 80 m2, u stambeno-poslovnom objektu koji će se graditi na nekretnini oznake čest.zem….2 K.O. S., a prema glavnom projektu TD 21/97, izrađeno od poduzeća A. " i predočenom tlocrtnom rješenju priloženom uz ugovor, koji predstavljaju njegov sastavni dio (čl. 2 predugovora). Za nekretninu pobliže opisanu u čl.
2. predugovora, stranke složno utvrđuju kupoprodajnu cijenu, i to 144.000,00 DEM, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju NBH na dan plaćanja. Cijena stambenog prostora navedena u stavku 1. ovog članka, izražena u DEM, a plativa u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju NBH na dan plaćanja je fiksna i nepromjenjiva (čl.
3. predugovora). Kupac se obvezuje da će kupoprodajnu cijenu za nekretnine pobliže opisane u čl. 2 predugovora, isplatiti odjednom u cijelosti prilikom potpisivanja tog predugovora (čl.
4. predugovora). U kupoprodajnu cijenu za nekretninu pobliže opisanu u čl.
2. ovog predugovora, uključen je PDV, a nije uključen porez na promet nekretnina. Kupac se obvezuje platiti porez na promet nekretnina sukladno zakonskim propisima (čl.
7. predugovora). Prodavatelj se obvezuje da će stambeni prostor izvesti i opremiti prema tehničkoj dokumentaciji i opisu istog. Prodavatelj se nadalje obvezuje kupca uvesti u zakoniti i materijalni posjed nekretnine iz čl.
2. ovog ugovora nakon potpisivanja primopredajnog zapisnika. Stranke sukladno ugovaraju orijentacioni rok ograničenja izgradnje stambeno – poslovnog objekta, odnosno nekretnine navedene u čl.
2. ovog ugovora, te predaju stambenog prostora po sistemu "ključ u ruke" na slobodno raspolaganje kupcu najkasnije do kraja prosinca 2000. godine. Rok gradnje naveden u st.
3. ovog članka može se iznimno produžiti u slučaju više sile ili nastupa drugih okolnosti na koje prodavatelje ne može utjecati (čl.
8. predugovora). Prodavatelj putem izvoditelja radova, garantira kupcu kvalitetu izvedenih radova i to u roku od 2 godine za građevinske – završen radove, a za opremu prema garancijama proizvođača opreme (čl.
9. st.
2. predugovora). Kupac na temelju tog ugovora može izvršiti upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi O. suda u S.. Prodavatelj se nadalje obvezuje kupca uvesti u zakoniti i materijalni posjed nekretnine iz čl.
2. ovog ugovora, nakon potpisivanja primopredajnog zapisnika (čl.
10. predugovora). Ugovorne strane su suglasne da će zaključiti glavni ugovor najkasnije 60 dana prije završetka objekta u skladu sa odredbama ovog predugovora, te da će urediti i sva pitanja koja nisu uređena predugovorom.
Pregledom predugovora o kupnji sklopljenog između A. nekretnine d.o.o. kao prodavatelja i D. G. L. kao kupca 30. rujna 2000. proizlazi kako prodavatelj jamči da je trgovačko društvo A. nekretnine d.o.o. suvlasnik čest.zem….. ZU … KO . . na kojoj se gradi stambeno-poslovni objekt, da je A.
nekretnine d.o.o punomoćnik ostalih suvlasnika čest. zem. …ZU … KO …, te je ovlašten prodati pojedine etažne dijelove predmetne zgrade, da je za
izgradnju predmetnog objekta ishođena građevna dozvola, da je stan 313 koji se sastoji od tri sobe, lođe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, predsoblja, wc-a i predprostora ukupne površine 74,67 m2 u trećoj stambenoj etaži, te nije opterećen pravima trećih osoba. Prodavatelj se obvezuje da će stan izgraditi prema glavnom projektu po principu ključ u ruke. Ugovorena je cijena od 134.406,00 DEM za stan, te da je kupac na dan sklapanja predugovora isplatio svoju od 63.406 DEM, ostatak od 63.000,00 kupac se obvezuje platiti na način da će 42.000,00 DEM platiti do 31. ožujka 2001., a 29.000,00 prilikom useljenja. Na ugovoru je potpis prodavatelja i kupca.
Pregledom ugovora o prodaji br.5/04 sklopljenog između A. nekretnine d.o.o. kao prodavatelja i D. G. L. kao kupca dana 24. ožujka 2004. proizlazi kako prodavatelj prodaje, a kupac kupuje po sistemu ključ u ruke za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 531.475,40 kuna, 75/9084 idealnog dijela zgrade sagrađene na čest.zem …. Z. K. S. povezanih sa stanom oznake 313 smješteni na etaži trećeg kata koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaone, kupaone, WC-a i predsoblja, površine 79,77 m2, kupcu pripada i odgovarajući suvlasnički dio nekretnina. Iznos kupoprodajne cijene je 531.475,40 kuna. U trenutku zaključenja ugovora kupac da je platio prodavatelju cjelokupnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Prodavatelj se obvezuje predati kupcu u posjed nekretninu do 1. rujna 2004. O uvođenju u posjed stranke će sačiniti zapisnik o primopredaji. Prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ovog ugovora zatraži i postigne uknjižbu kupljene nekretnine na svoje ime uz prethodno brisanje s imena prodavatelja u zemljišnim knjigama O. suda u S.. U. potpisu prodavatelja vidljiv je potpis direktora tuženika pod 1. A. nekretnine d.o.o. D. G. L., a u potpisu kupca također potpis D. G. L.. U. je ovjeren kod javnog bilježnika Z. P.
pod brojem O.-… dana 8. lipnja 2004.
Pregledom anexa ugovora o kupoprodaji od 24. ožujka 2004. proizlazi kako su ugovorne stranke suglasne da se tim anexom izmijeni članak 2. kupoprodajnog ugovora kojeg su zaključili 24. ožujka 2004. tako da isti sada glasi 75/9084 idealnog dijela zgrade sagrađene na čest.zem. …. umjesto kako je u ugovoru o kupoprodaji greškom navedeno 75/9084 dijela zgrade na čest.zem…... Ostale odredbe ostaju nepromijenjene. U potpisu prodavatelja vidljiv je potpis direktora tuženika pod 1. A. nekretnine d.o.o., D. G. L., a u potpisu kupca također potpis D. G. L.. U. je ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. pod brojem O.-… dana 23. lipnja 2004.
P. ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza sklopljen između A. nekretnina d.o.o. i D. G. L. od 29. siječnja 2007. proizlazi kako se stranke pozivaju na sklopljeni ugovor o kupoprodaji stana br. 5/04 i anex ugovora br. 5/04, da je tužiteljica podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana na kojem je O. banka d.d. Z. upisana kao fiducijalni vlasnik radi podmirenja potraživanja u iznosu od cca 58.000,00 DEM s nuzgredicama, da je tuženik pod 1. podnio tužbu ovom sudu protiv tužiteljice radi poništenja sklopljenog ugovora o kupoprodaji predmetnog stana br. 5/04 i anexa ugovora br. 5/04, da je tužiteljica podnijela prijedlog Trgovačkom sudu u S. radi otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom pod 1., da postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku pod 1. iz osnova neisplaćenih plaća i predmetne kupoprodaje stana, u ukupnom iznosu od 90.000,00 EUR plativo u kn po srednjem tečaju HNB n a dan isplate (čl. 1. c, d, e, f ugovora). Ugovorne strane potom preuzimaju sljedeće obveze; da će tuženik pod 1. povući tužbu i odreći se tužbenog zahtjeva radi poništenja sklopljenog ugovora o prodaji predmetnog stana, da će u roku od 60 dana isplatiti tužiteljici iznos od 90.000,00 EUR plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, te u istom roku podmiriti potraživanje O. banke d.d. Z. i predati tužiteljici brisovno očitovanje, dok će tužiteljica povući prijedlog za otvaranje stečaja nad tuženikom pod 1., izdati punomoć I. P. odvjetniku u S.
kojom ga ovlašćuje da može izvršiti prodaju predmetnog stana uz njegovu obvezu da od iznosa kupovnine isplati tužiteljici iznos njenog potraživanja od 90.000,00 E., a preostali iznos po odbitku troškova uplati na ime tuženika pod 1., asignacijom u korist društva P. d.o.o. S. za pribavljanje dizala (lifta) za predmetnu zgradu (čl. 2. toč. 1. 2. 3. i toč. 1 i 2 ugovora). Istekom 60-tog dana, punomoć za prodaju predmetnog stana odvjetniku I. P., prestaje vrijediti i smatra se opozvanom bez posebnog pisanog otkaza, a tužiteljica preuzima obvezu fiducijalnog potraživanja prema O. banci d.d. Z., a prema zemljišnoknjižnom stanju u listu C. predmetnog stana zatečenog na dan potpisivanja tog ugovora, te sva prava na vlasništvo i raspolaganje na predmetnom stanu pripadaju isključivo tužiteljici (čl. 2. toč. 3. ugovora).
P. ugovora o prodaji zaključenog između A. nekretnine d.o.o. kao prodavatelja i D. B. i D. P. kao kupaca od 14. lipnja 2008. proizlazi kako su stranke zaključile predugovor o prodaji stana na temelju kojeg su kupci u cijelosti prodavatelju isplatili cjelokupnu ugovorenu cijenu. Kupci su na jednake dijelove kupili nekretninu i to 75/9084 dijela čest.zem. … koji je suvlasnički povezan sa stanom označen kao …, a sastoji se od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaone, kupaonice, WC-a, predsoblja, predprostora, ostave, ukupne površine 79,77 m2, broj poduloška …, zk uložak … KO …. Ugovorena je cijena 72,000,00 eura, te prodavatelj predaje kupcima u vlasništvo i posjed predmetni stan, a ugovorena cijena da je isplaćena. U potpisu ovog ugovora na mjestu prodavatelja je potpis zz tuženika pod 1. A. A., a u potpisu kupaca je vlastoručni potpis D. B. i D. P.. U. je ovjeren kod javnog bilježnika M. R. pod brojem O.-… dana 4. kolovoza 2008.
Pregledom spisa ovog suda broj Z-10816/08 proizlazi kako su predlagatelji B. D. i P. D. te predloženik A. nekretnine d.o.o. podnijeli prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva dana 6. kolovoza 2008. na temelju ugovora o prodaji od 14. lipnja 2008. Dana 5. rujna 2008. rješenjem ovog suda, na temelju ugovora o prodaji od 14. lipnja 2008. dozvoljena je uknjižba prava vlasništva 75/9084 dijela čest.zem….. koji je suvlasnički povezan sa stanom označen kao …., a sastoji se od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupaone, WC-a, predsoblja, predprostora, ostave, ukupne površine 79,77 m2 , ZU …., poduložak 561, s imena A. nekretnine d.o.o. S. na ime B. D. za 1
dijela, te P. D. za 1 dijela.
Pregledom spisa ovog suda broj IP-1074/08 razvidno je kako je A. nekretnine d.o.o. dana 7. srpnja 2008. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika pod 1. D. G. L.,
pod 2. V. R. i pod 3. I. R. jer da je on vlasnik i posjednik stana označenog kao 75/9084 idealnog dijela čest.zem….. ZU …. KO S. koji je suvlasnički povezan sa stanom označen kao … se anagrafske oznake B. B. 11, Split, a da su tuženici koncem mjeseca svibnja 2008. izmijenili cilindar bravu na ulaznim vratima predmetnog stana, a zet i kći tuženice pod 1. da su se uselili u stan, pa da su tako zasmetali tužitelja u zadnjem mirnom posjedu, pa da su tuženici dužni uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da predaju tužitelju ključeve stana, isprazne stan od stvari i osoba te da se klone takvog i sličnog smetanja. Dana 18. travnja 2014. sud je donio rješenje kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Navedeno rješenje pravomoćno je dana 20. studenog 2014.
Pregledom spisa ovog suda broj IP-225/06 proizlazi kako je tužitelj A. nekretnine d.o.o. dana 31 .siječnja 2007. povukao tužbu i odrekao se tužbenog zahtjeva radi poništenja ugovora o kupoprodaji broj 5/04 ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. 8. lipnja 2004. broj O.-… i anexa ugovora o prodaji ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. 23. lipnja 2004. glede stana označenog kao 75/9084 dijela čest.zem. …. koji je suvlasnički povezan sa stanom označen kao 313, te je dana 2. veljače 2007. doneseno rješenje kojim se utvrđuje da je tužba u tom predmetu povučena.
Pregledom odluke o imenovanju i opozivu člana uprave od 27. kolovoza 2003. proizlazi kako je na sjednici skupštine društva A. nekretnine d.o.o. održanoj 27. kolovoza 2003. za člana uprave imenovana D. G. L., kao direktora ovlaštena je za vođenje poslova i zastupanje društva samostalno i pojedinačno, osim za odluke za koje joj je potrebna suglasnost skupštine društva i to sklapanje svih vrsta ugovora u ime i za račun društva, pojedinačna ulaganja u vrijednosti većoj od 50.000,00 kuna, bilo kakvi prijenos ovlasti na druge osobe, ovlaštene za izdavanje naloga za plaćanje s bankovnih računa društva (predano Trgovačkom sudu dana 18. rujna 2003.)
Pregledom odluke o opozivu i imenovanju člana uprave proizlazi kako je dana 8. lipnja 2004. na temelju izjave o usklađenju A. nekretnine d.o.o. A. A. kao jedini član društva donio odluku o opozivu člana uprave D. G. L., te se članom uprave-direktorom imenuje A. A. koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno. Pregledom prijave za upis u sudski registar razvidno je kako je dana 14. lipnja 2004. predana prijava T. sudu u S. za brisanjem D. G. L. kao člana
uprave.
Pregledom rješenja broj Tt-04/1410-2 T. suda u S. proizlazi kako je 30. lipnja 2004. upisana promjena člana uprave.
P. dopisa tužiteljice od 31. srpnja 2001. upućenog A. birou razvidno je kako se tužiteljica obraća vezano uz zabrani radova na stanu na lokaciji V.-B. Bušića za stan …, a da ona radi preinake po svojim željama jer da je upravo ona vlasnica tog stana i da može raditi preinake kakve želi.
Pregledom dopisa tužiteljice od 14. svibnja 2007. upućen A. nekretninama d.o.o. razvidno je kako se ista obraća tuženiku pod 1. pozivajući se na ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza od 29. siječnja 2007. te traži da joj tuženik pod 1. u roku od tri dana od primitka dopisa dostavi brisovno očitovanje O. banke d.d. Z., da joj u istom roku preda ključeve njezinog stana, jer da je prije deset dana utvrdila da joj je tuženik pod 1. provalio u stan i promijenio bravu, te da joj u istom roku isplati ugovoreni iznos. Pregledom potvrde A. nekretnine od 5. srpnja 2005. naslovljen na E.
proizlazi kako direktor A. nekretnina d.o.o. A. A. potvrđuje da je kupac stana …D. G. L. podmirila obveze za priključak električne energije, pa da joj se može
izvršiti priključak struje u stan broj 313 na trećoj stambenoj etaži sukladno uplaćenoj snazi. Pregledom zemljišne knjige poduložak …, z.k.uloška ….. razvidno je kako je 5. svibnja 200. broj Z-2804/00 na temelju sporazuma od 12/4-99 dodatka od 5/4-00 i naslova upisa pod st.1. pravo vlasništva s A. nekretnine d.o.o. na ime D. banka d.d. Z. radi osiguranja tražbine u iznosu od 54.773,33 DEM u protuvrijednosti kuna.
Pod brojem Z-6226/04 14. lipnja 2004. zabilježeno je odbijanje molbe D. G. L. kojom traži uknjižbu prava vlasništva stana označenog kao … na svoje ime za cijelo. Pod brojem Z-8651/07 zabilježena je žalba D. G. L. protiv rješenja ovog suda broj Z-6226/04.
Pod brojem Z-9735/08 od 9. srpnja 2008. na temelju rješenja Ž. suda u
S. od 29. travnja 2008. broj Gž 5046/07 uknjiženo je brisanje žalbe pod st.4. Pod brojem Z-10815/08 od 6. kolovoza 2008. na temelju brisovne izjave „u S. 05. travnja 2008“ i naslova upisa pod st.1. pravo vlasništva s imena D. banke d.d. Z. pod st.2. uknjiženo je na ime A. nekretnine d.o.o. Split.
Pod brojem Z-10816/08 od 6., kolovoza 2008. na temelju ugovora o prodaji od 14. lipnja 2008. pravo vlasništva nekretnine opisane u posjedovnici s imena A. nekretnine d.o.o. S., uknjižen je na ime B. D. za 1 i P. D. za 1 dijela.
Pod brojem Z-11451/08 od 28. kolovoza 2008. zabilježeno je odbijanje prijedloga R. I. iz S. kojim je zatražila uknjižbu prava vlasništva stana opisanog u posjedovnici na svoje ime.
Pod brojem Z-11452/08 od 28. kolovoza 2008. zabilježeno je odbijanje prijedloga D. G. L. kojim je zatražila uknjižbu prava vlasništva stana opisanog u posjedovnici na svoje ime.
Pod brojem Z-1187/08 od 5. rujna 2008. na temelju tužbe zaprimljene kod O. suda u S. dana 5. rujna 2008. zabilježen je spor pokrenut pred ovim sudom radi utvrđenje prava vlasništva 75/9084 dijela čest.zem. 6337/2 koji je suvlasnički dio povezan sa stanom označenim kao 313., tužiteljice D. G. L. protiv tuženika A. nekretnine
d.o.o., B. D. i P. D..
Pod brojem Z-9060/14 od 9. rujna 2014. na temelju ugovora o darovanju od 5. rujna 2014. pravo vlasništva nekretnine opisane u posjedovnici poduloška s imena P. D. i B. D. na ime B. D. za cijelo.
Pod brojem Z-9212/14 od 12. rujna 2014. na temelju ugovora o darovanju od 6. rujna 2014. pravo vlasništva nekretnine opisane u posjedovnici poduloška s imena B. D.
uknjižuje se na ime A. L. za cijelo. Pod brojem Z-1241/04 od 4. veljače 2004.
zabilježeno je kako kod upisa objekata sagrađenih na zem….. nije priložena uporabna dozvola.
Pregledom ugovora o radu između poslodavca A. nekretnine d.o.o. i zaposlenice D. G. L. od 1. prosinca 2000. proizlazi kako je zaposlenica započela raditi kod poslodavca 5. prosinca 2000. na poslovima šefa računovodstva.
Sud je pregledao priznanicu E. K. od 9. studenog 2000. kojom potvrđuje kako je 10. studenog 2000. od D. G. L. primio 23.000,00 kuna u ime njegovog poduzeća K.-mont d.o.o. a na ime povrata dijela dug kojeg poduzeće A. nekretnine d.o.o. ima prema poduzeću K.-mont d.o.o. na temelju pozajmice od 12. svibnja 2000.
U ponovljenom postupku saslušana tužiteljica D. G. L. je navela kako je počela raditi kod društva tuženika pod 1. početkom 2000. kao šef računovodstva na preporuku I. B. koji je bio šef Z.-a, sada F. u S.. 2000. da je radila kod tuženika pod 1. na temelju ugovora kojeg je zaključila njezina firma sa tuženikom pod 1., a krajem 2000. da je zaključila, kao radnica, ugovor o radu s tuženikom pod 1. kao šef računovodstva. U to vrijeme tuženik pod 1. da je bio investitor zgrade na križanju ulice B. B. i V., a da je ona zatekla priličan nered u tom poduzeću i da je pristupila poslu, pregledavala dokumentaciju, radila reviziju poslovanja, pregledavala predugovore kojih da je bilo dosta i kako nikada u dokumentaciji nije vidjelo predugovor kojeg su dostavili tuženici u ovom postupku, te kako taj predugovor nije postojao u dokumentaciji tuženika pod 1. Z. predmetni stan da je zaključen predugovor o kupoprodaji s N. Q. 1999. i da je taj ugovor pronašla u dokumentaciji. S njom da je puno surađivala kao i s drugima koji su stanove kupili na predugovor, a s tom gospođom posebno, a kako ona nije bila zadovoljna s činjenicom da ne može raditi preinake u stanu, da je raskinula predugovor i kupila od tuženika pod 1. stan na II. katu, 2000. godine, nakon što je raskinula predugovor o kupnji spornog stana. Kako je znala da je tada stan slobodan, jer da je o tome vodila evidenciju, ona da je odlučila kupiti predmetni stan i s tuženikom pod 1. da je zaključila, a nakon što je N. Q. raskinula ugovor u rujnu mjesecu 2000., predugovor o kupnji ovog spornog stana. Navela je kako su dogovorili kupoprodajnu cijenu od 144.000 DEM, pa da je odmah po zaključenju predugovora, tuženiku pod 1. platila do kraja 2004. godine 35.000 DEM, a ostatak da je platila naknadno i to na način da je podmirila iznos kojeg je tuženik pod 1. dugovao njenom vjenčanom kumu E. K. jer da je K. na njen nagovor
posudio tuženiku pod 1. određeni iznos novca. U trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji 2004. kupoprodajna cijena da je u cijelosti bila isplaćena. U svezi izgradnje zgrade da je bilo dosta problema. Kupci stanova da su tražili da ona bude označena kao zz tuženika pod 1. kako bi lakše mogli završiti radove, odnosno svojim sredstvima završiti zgradu jer da su izgubili povjerenje u dotadašnjeg zz i 2003. godine da su napravili etažiranje zgrade i tada da su stvoreni uvjeti za zaključenje ugovora. Ona da je potpisala dosta ugovora o kupoprodaji kao zz i takav ugovor o kupoprodaji da je potpisala i za sebe i to od 24. ožujka 2004.
I prije tog datuma da je bila u posjedu stana kao i druge osobe. Stan da je preuređivala po svom ukusu u skladu s mogućnostima i dogovorima s projektantima, te kako je postavila blindo vrata i kako nije imala problema. Godine 2007. da je s tuženikom pod 1. potpisala ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza jer da nije mogla postići uknjižbu vlasništva predmetnog stana, jer je postojala zabilježba, tražbina banke, a da je imala potraživanje prema tuženiku pod 1. s osnova neisplaćene plaće. Kod tuženika da je radila do sredine 2004.
Navela je kako ne može kazati da je došla u sukob sa zz tuženika pod 1., da je radila samo svoj posao, kontaktirala investitora, nastojala riješiti problem zgrade, a zgrada da i danas nema uporabnu dozvolu, ali kako vlasniku nije odgovarala, pa da je donio odluku da je smijeni. Konstantno da je posjedu predmetnog stana, te kako nikada nije čula za tuženika pod 2. i pod 3. Sasvim slučajno, kada je provjeravala u zemljišniku stanje jednog drugog stana da je utvrdila da su tuženici pod 2. i pod 3. zatražili uknjižbu njezinog stana i tako da se klupko počelo odmotavati.
Njoj da je indikativno da je tuženik pod 1. prema podacima iz zemljišne knjige deset minuta prije nego što je predao ugovor o kupoprodaji zaključen s tuženikom pod 2. i pod 3., dao tuženicima brisovnicu kako bi isti mogli postići uknjižbu prava vlasništva. Što se tiče ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza da je ona svoje obveze poštovala, a tuženik pod 1. da nije. Nakon zaključenja ugovora iz 2007. tuženik pod 1. da je je provalio u stan, a da je ona putem samopomoći vratila posjed stana. Tužiteljica je još navela kako je 20.000 DEM platila odmah po potpisu predugovora, nakon kratkog vremena još 5.000 DEM, a do kraja 2000. godine još 10.000 DEM jer da je zz tuženika pod 1. to tražio jer mu je nedostajalo novčanih sredstava i u poslovnim knjigama tuženika pod 1. da je proknjižen i predugovor o kupnji i sve uplate o kojima je kazivala.
Odnosno, da se predugovor ne može proknjižiti i da se uplate vode kao predujam. Inače da se radi o proceduri koja je poznata u knjigovodstvu i koja je u skladu sa Zakonom o računovodstvu. Tužiteljica je još navela kako je ispunila sve svoje obveze iz ugovora o reguliranju prava i obveza kojeg je potpisala s tuženikom pod 1., ali kako nije izdala punomoć Ivici Parlovu jer da zz tuženika pod 1. nije ispunio svoju obvezu da joj preda brisovno očitovanje kako je bilo regulirano člankom 2. točkom 3. tog ugovora.
Zakonski zastupnik tuženika pod 1. A. A. u svom iskazu je naveo kako je iskaz tužiteljice netočan. Tužiteljica da je došla raditi kod tuženika pod 1. krajem 2000. te kako nema govora da je tužiteljica potpisala predugovor, niti da je nešto platila, te kako su to sve njene konstrukcije. On da je bio u kontaktu s kupcem N. Q., koja mu je posuđivala novac za gradnju kuće i da je ona htjela taj novac na neki način osigurati. Ona da je konstantno nešto tražila, mijenjala stanove, mijenjala uvjete i da je u zgradi kupila tri stana. Što se tiče predmetnog stana, kako je točno da je potpisala predugovor o prodaji, ali usmeno da je s njom dogovorio da ona neće kupiti taj stan jer da ga je obećao svojoj svastici i njenom mužu, tuženicima pod 2. i pod 3.
Tužena pod 2. B. D. je sestra njegove supruge. Oni da su bili u dobrim obiteljskim odnosima i kako su oni kupili taj stan i potpisali predugovor i njemu platili u cijelosti kupoprodajnu cijenu. Još je naveo kako s njima nije potpisao ugovor o kupoprodaji kad su se stekli uvjeti nakon 2004., a da je tužiteljica provalila u stan početkom lipnja 2008. i tada da ih je obavijestio da ima problema s tim stanom i oni da su od njega tražili da im da ispravu kako bi mogli postići uknjižbu prava vlasništva i tada da su zaključili ugovor o kupoprodaji.
Do tada da im to nije bilo bitno jer da nije imao saznanja o postojanju ugovora koji je tužiteljica zaključila sama sa sobom. Tužiteljica da mu je uništila poslovni ugled i u ponašanju s ostalim kupcima, te da ga je prisilila da je u kolovozu 2003. postavi za zakonskog zastupnika. Tužiteljica da je radila predstavu ispred zgrade, da je dovela sve TV kuće i novinare, njega poslovno uništila kako bi sebe prikazala kao spasiteljicu na pritisak 30 ljudi koji su potpisali predugovor, a nisu platili ostatak cijene. On da je popustio i imenovao tužiteljicu za zakonsku zastupnicu.
Ona da je tada provela postupak etažiranja. Tužiteljica da je sa svima zaključila ugovor o kupoprodaji, iako za to nije bila ovlaštena jer je imala ograničenja i u jednom trenutku da je shvatio što radi tužiteljica, te da će ga uništiti. Naveo je kako nema podataka o tome da su kupci isplatili ukupnu kupoprodajnu cijenu. Tužiteljica da je zaključila ugovor sama sa sobom usprkos ograničenjima koja je imala, a koja proizlaze iz članka 10. izjave o preoblikovanju od 27. kolovoza 2003. ovjerene kod javnog bilježnika S. Z.. Tuženici pod 2. i pod 3. da su potpisali ugovor, te da su platili kupoprodajnu cijenu, a kako su obiteljski povezani da se radilo o međusobnom povjerenju.
Tužiteljica da nije kupila stan, da E. K. ne poznaje, niti da je s njim ikada surađivao, da ga nikada nije vidio. Dodao je kako se sjeća da je tužiteljica govorila o tome da će „zavrtiti“ neke novce, da želi njemu pomoći preko firme K. jer je njima vodila računovodstvo i kako mu je poslije rekla da je tuženik pod 1. A. nekretnine sve dugove vratio. J. je naveo kako je tuženike pod 2. i pod 3. uveo u posjed. Kada bi došli u H. da bi pogledali stan, s vremena na vrijeme da bi došla njegova supruga i on. Struja i voda za zgradu da su priključeni 2004., ali stan nije bio gotov jer je trebalo izvesti neke keramičke i stolarske radove, nije se nikome žurilo, a tuženici pod 2. i pod 3. da su rijetko dolazili u zgradu jer da su bili zauzeti poslom.
Ključeve s cilindrom da je predao 2001. ili 2002. Tužiteljica da je još jedan put upala u stan 2006. i tada da je i saznao za sve. Tada da je promijenio bravu na vratima. U lipnju 2008. obavijestio je tuženike pod 2. i pod 3. da postoji problem sa stanom, da su u stan upali kći i zet tužiteljice i oni da su tada inzistirali na sklapanje ugovora da zaštite svoje novce. Tužiteljica kao direktorica zz tuženika nije mogla sklapati ugovore za ime i na račun društva i pojedinačna ulaganja veća od 50.000,00 kn. Izjava o preoblikovanju je bila u kolovozu 2003. kada je tužiteljica preuzela funkciju zz tuženika pod 1.
Tuženici da su 2006. bili u RH, da stan nije bio dovršen i tužena pod 2. da je postavila pitanje o uknjižbi te da je on obećao da će pripremiti dokumentaciju dok dođu slijedeći put, ali tada je 2008. tužiteljica provalila u stan i na inzistiranje tuženika pod 2. i pod 3. da je odmah potpisao ugovor o kupoprodaji.
Tuženica pod.2. B. D., te tuženik pod 3. P. D. u podnesku od 27.
prosinca 2012. naveli su kako se u cijelosti pridružuju navodima zakonskog zastupnika tuženika pod 1. A. A., te kako su pred ovim sudom pokrenuli postupak za iseljenje članova obitelji tužiteljice iz stana koji je predmet ovog postupka, koji postupak da je u prekidu do okončanja ovog postupka.
U ponovljenom postupku tuženik pod 3. P. D. u svom iskazu je naveo kako je njegova supruga sestra supruge zz tuženika pod 1. A. A.. O. i supruga da su odlučili u Hrvatskoj, uz obalu, kupiti nekretninu pa kada je zz tuženika pod 1. rekao da će graditi zgradu, da su stupili u pregovore. Dogovorili su se kako će kupiti upravo taj stan i u tom smislu da su potpisali predugovor o kupoprodaji 22. lipnja 1999. Naveo kako se on u Njemačkoj bavi kupoprodajom nekretnina i kako je mislio da je dovoljno stručan pregovarač. Kako je zz tuženika pod 1. trebao novac za gradnju kuće, zbog njihovih bliskih obiteljskih veza da su mu platili cjelokupni iznos kupoprodajne cijene prilikom zaključenja predugovora o prodaji, te da im je A. izdao priznanicu koju je pružio sudu na uvid, te je sud istu pregledao na ročištu dana 3. rujna 2018. Još je naveo kako je pratio izgradnju tog stana. Ključeve od stana predao mu je zz tuženika 2004. Tada je bio u stanu koji je bio potpuno neuređen, na podu da je bio estrih. Zadnji put da je u stanu bio 2006. kada je došao u Hrvatsku i tada opet da stan nije bio dovršen, parket da nije bio lakiran, te da nije bilo sanitarija. Zbog toga da se ljutio na zz tuženika pod 1., jer smatra kako nije normalno da toliko godina stan nije riješen. Kada je 2008. došao u Hrvatsku, pokušao je ući u stan, ali da je bila promijenjena brava, te da je pisalo neko drugo ime na vratima. Zbog toga da se ljutio na zz tuženika pod 1., te je inzistirao da riješe pitanje vlasništva kako bi mogli pokrenuti postupak iseljenja, koji postupak je u prekidu dok se ne riješi ovaj postupak. Još je naveo kako je od A. dobio jedan ključ s kojim je otvorio vrata 2004. i 2006., a 2008. nije mogao. U svom iskazu tuženik P. D. opisao je predmetni stan navodeći kako stan ima 80 m2 i tri sobe. Na ulazu da je hodnik, s desne strane zid, s lijeve ostava, mali WC, kuhinja i jedna prostorija predsoblje, dnevni boravak i dvije sobe. Dnevni boravak i kuhinja da su jedna prostorija, a dnevni boravak da ima pogled na parking. Kada je on kupio stan da je to bio "zrak" jer izgradnja stana tada nije bila započeta. Iskopi i betonirani temelji, te garaža da su izgrađeni 1999.
Svjedok J. B. u svom iskazu je naveo kako je po struci arhitekt i kako ga je angažirala tužiteljica D. G. L. da joj sruši neke pregradne zidove u stanu na trećem katu. Krajem 2001. da je došao u stan, a da još nije bio izgrađen jugoistočni dio zgrade i stanovi, odnosno stan na kojem je radio nije imao ulazna vrata. Tada da se obratio šefu gradilišta, po imenu M., a prezime da ne zna, a drugi da je bio Z. te da bi ga oni odveli do stana. Radove rušenja pregradnih zidova po njegovom projektu da su radili radnici koji su radili na zgradi. Dobrila G. L. da je nekoliko puta bila s njim u stanu, a u stan da je dolazio uglavnom po pozivu radnika koji bi već bili u stanu. Svi na gradilištu, da su taj stan zvali D. stan. Otprilike 2003., možda 2004. da je predao D. G. L. stan
čiji su zidovi bili obojani, na podu da je bila kombinacija parketa i keramike jer da je bio zadužen za kompletni vizualni konačni izgled stana te da je od dvosobnog stana napravio trosobni stan, sukladno zakonskim propisima. Naveo je kako nema nikakav račun, niti da joj je račun izdao, ja da je u to vrijeme bio zaposlen u jednoj firmi, a ovo da je radio u slobodno vrijeme. Nikakav zapisnik o primopredaji da nisu potpisali i kako nema nikakvi pisani trag o njegovom angažiranju na stanu. Nakon što je predao navedeni stan, da nema nikakva saznanja što se tu dalje događalo. Tlocrt stana da je dobio od šefa gradilišta i da nije bio kotiran, pa pretpostavlja da je riječ o nacrtima u svrhu prodaje, a gore u kutu da je pisalo D. i neka anagrafska oznaka koje se sada ne sjeća. Za sve što se postavljalo u stanu da su ga radnici konzultirali, a on se konzultirao s D.. Kada je dolazio na gradilište da bi se javio šefu gradilišta i njegovom zamjeniku koji su uvijek bili tamo. Kada je prvi put došao u zgradu da su bili izvedeni grubi građevinski radovi, te su započeti završni radovi u građevinarstvu, stavljanje struje i žbuke. Naveo je kako je zaustavio žbukanje zidova u stanu i da je to tražio od šefa gradilišta. On da je imao skicu od stanu koju je dao šefu gradilišta. U stanu da je srušio gotovo sve zidove.
Odredba članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14-dalje ZV) propisuje kako se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti i na temelju zakona.
Odredba članka 115. stavka 1. ZV propisuje kako na temelju valjanog pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi u vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.
Odredba članka 120. stavak 1. ZV propisuje kako se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.
Odredba članka 122. stavak 1. ZV propisuje kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stavak 2. propisuje kako je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.
Odredba članka 125. ZV propisano je kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri zatražila brisanje vlasništva.
Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva. Odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila (stavak 3.).
Odredba članka 129. ZV propisuje kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.
Odredba članka 130. ZV propisuje tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Odredba članka 2. propisuje kako se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.
Ovaj sud zaključuje kako tužiteljica u svom tužbenom zahtjevu traži da se utvrdi vlasnicom nekretnine opisane u izreci presude pod I. na temelju ugovora o kupoprodaji od 24. ožujka 2004. i anexa ugovora o kupoprodaji od 10. lipnja 2004.
Sud je utvrdio kako su tuženici pod 2. i 3. u trenutku postavljanja tužbenog zahtjeva od strane tužiteljice bili upisani u zemljišnu knjigu kao suvlasnici svaki za ½ dijela predmetne nekretnine na temelju upisa broj Z-10816/08 od 6. kolovoza 2008.
Sud je pregledom Odluke o imenovanju i opozivu člana uprave od 27. kolovoza 2003. utvrdio kako je na sjednici skupštine društva A. nekretnine d.o.o. održanoj 27. kolovoza 2003. za člana uprave imenovana D. G. L., kao direktor društva te da je bila ovlaštena za vođenje poslova i zastupanje društva samostalno i pojedinačno, osim za odluke za koje joj je bila potrebna suglasnost skupštine društva i to sklapanje svih vrsta ugovora u ime i za račun društva, pojedinačna ulaganja u vrijednosti većoj od 50.000,00 kuna, bilo kakvi prijenos ovlasti na druge osobe, ovlaštene za izdavanje naloga za plaćanje s bankovnih računa društva (predano Trgovačkom sudu dana 18. rujna 2003.).
Pregledom ugovora o kupoprodaji od 24. ožujka 2004. i anexa ugovora o kupoprodaji od 10. lipnja 2004., sud je utvrdio kako je ugovor i anex ugovora potpisala tužiteljica u ime društva, dakle, kao prodavatelj i u vlastito ime, kao kupac, a što bi bilo protivno ograničenju navedenom u Odluci o imenovanju i opozivu od 27. kolovoza 2003., pa proizlazi da tako sklopljeni pravni posao ne bi bio valjan, Naime, a s obzirom na iskazivanje zakonskog zastupnika tuženika pod 1., taj pravni posao nije ni osnažen sklapanjem ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza od 29. siječnja 2007., za kojeg tuženik pod 1. navodi da je bila ucjena u odnosu na podneseni prijedlog za otvaranjem stečaja nad tuženikom pod 1.
Međutim, kod ovako postavljenog tužbenog zahtjeva i izvršenog upisan prava vlasništva spornog stana na imena tuženika pod 2. i 3., prvenstveno je valjalo utvrditi jesu li tuženici pod 2. i 3. stjecatelji u dobroj vjeri.
U konkretnoj stvari radi se o višestrukom otuđenju nekretnine u kojem slučaju će vlasništvo steći ona osoba koja je u dobroj vjeri zatražila brisanje vlasništva. Nesporno je da su se tuženici pod 2. i 3. upisali kao vlasnici odnosno suvlasnici predmetne nekretnine. Tužiteljica u svom iskazu navodi kako tuženici pod 2. i pod 3. nisu stjecatelji u dobroj vjeri jer da ona stan drži u posjedu više godina, da je ranije tražila uknjižbu, te da je u zemljišnoj knjizi zabilježeno postojanje spora između nje i tuženika pod 1.
Tuženik pod 2. Pišta D. navodi kako je jednom godišnje dolazio u obilazak nekretnine, da je imao ključ stana kojeg je dobio 2004. od zz tuženika pod 1., te da je u stanu bio 2006. kada stan još nije bio dovršen, da nije bilo sanitarija, parket da nije bio lakiran, a kada je došao 2008. da je na stanu bila promijenjena brava. Tužiteljica tvrdi kako je ona u posjedu stana od ožujka 2004.
S obzirom na nesporna utvrđenja i utvrđenja ovog suda ovaj sud zaključuje da su tuženici pod 2. i 3. sklopili ugovor s tuženikom pod 1. kojim su kupili predmetnu nekretninu, dobili ključeve stana te konačno pod poslovnim brojem Z-10816/08 od 6. kolovoza 2008. na temelju ugovora o prodaji od 14. lipnja 2008. upisali pravo vlasništva nekretnine opisane u posjedovnici uz istovremeno brisanje tog prava s imena A. nekretnine d.o.o. S., čime su stekli pravo vlasništva.
Kod tako provedeno postupka ovaj sud nije utvrdio nesavjesno postupanje tuženika pod 2. i 3. koji su upisali svoje pravo vlasništva.
Tijekom postupka tužiteljica nije predlagala dokaze niti dokazivala da bi tuženici pod 2. i 3. bili nesavjesni u svom stjecaju prava vlasništva.
Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članaka 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.
Navodi tužiteljice da bi stjecatelji bili nesavjesni jer da je u zemljišnim knjigama glede tog stana postajala zabilježba odbijenog prijedloga tužiteljice pod poslovnim brojem Z- 6226/04 od 14. lipnja 2004., po stavu ovog suda nije samo po sebi dovoljna činjenica da bi tuženici pod 2. i 3. posumnjali da je nekretnina otuđena trećoj osobi, a kod nespornog zemljišnoknjižnog stanja i upisane fiducije, ovaj sud je stava da tuženici pod 2. i 3. nisu morali ispitivati eventualno izvnknjižno stanje.
Nadalje, tužiteljica navodi da je u zemljišnoj knjizi zabilježen spor. Pregledom zemljišne knjige nesporno je utvrđeno da je spor zabilježen pod poslovnim brojem Z-1187/08 5. rujna 2008., dakle, nakon što su tuženici pod 2. i pod 3. izvršili upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, 6. kolovoza 2008.
Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i na temelju pomne ocjene izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da tuženici pod 2. i 3. nisu imali razloga posumnjati da je nekretnina koja je predmet ovog postupka otuđena trećoj osobi, pa ovaj sud nije stekao uvjerenje da tuženici pod 2. i pod 3. nisu bili stjecatelji u dobroj vjeri.
Stoga ovaj sud zaključuje da kod činjenice da su tuženici pod 2. i pod 3. imali ključ navedene nekretnine, dakle, njen posjed od 2004., kako je naveo tuženik pod 2. u svom iskazu, a koji iskaz ovaj sud prihvaća kao logičan i uvjerljiv, da su se upisali u zemljišnu knjigu kao zemljišnoknjižni vlasnici pod poslovnim brojem Z-10816/08 6. kolovoza 2008., a da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala njihovu nesavjesnost u stjecanju predmetne nekretnine, to ovaj sud zaključuje da je stjecanje tuženika pod 2. i 3. savjesno s punim povjerenjem u zemljišne knjige. To što tužiteljica tvrdi kako je ona imala posjed navedenog stana i prije 2008. po stavu ovog suda tužiteljica nije dokazala tijekom postupka, a kako iz iskaza zz tuženika pod 1. proizlazi da je tužiteljica nasilno ušla u predmetni stan 2008., nedvojbeno je da je tuženik pod 1. štitio posjed podnošenjem tužbe pod poslovnim brojem IP- 1074/08 od 7. srpnja 2008. protiv tužiteljice. Također, ovaj sud je analizirao iskaz saslušanog svjedoka Josipa B. koji je naveo kako je bio angažiran od strane tužiteljice za adaptaciju predmetnog stana, te da je tužiteljici predao adaptiran stan 2003. ili 2004., a nakon što ga je po želji tužiteljice adaptirao, kao arhitekt, ovaj sud takvo iskazivanje nije mogao prihvatiti kao istinito jer ti naavodisaslušanog svjedoka tijekom postupka ničim nisu potkrijepljeni, tim više jer je u konkretnoj stvari riječ je o profesionalnom angažmanu svjedoka, a za koje poslove su, što je notorno, potrebni pisani dokumenti, izračuni i nacrti po kojima se takvi poslovi obavljaju.
Dakle, ni navodima tog svjedoka tužiteljica nije uspjela pobiti činjenicu nepredanih ključeva stana uknjiženim stjecateljima tuženicima pod 2. i 3.
Stoga, ovaj sud zaključuje kako tijekom postupka tužiteljica ničim nije osporila savjesno stjecaje i upis prava vlasništva predmetne nekretnine od strane tuženika pod 2. i 3. pri čemu valja kazati kako je ovom sudu logično i životno da su tuženici pod 2. i 3. kupili predmetnu nekretninu od zakonskog zastupnika tuženika s kojim su bili u tazbinskom srodstvu, da im je zakonski zastupnik tuženika pod 1. kao investitor predao ključeve stana te nadalje vodio uređenje stana a i štitio posjed kod otuđenja tijekom 2008. da bi potom sami tuženici pod 2. i 3. tražili iseljenje iz stana.
Stoga, ovaj sud zaključuje da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala u odnosu na tuženike pod 2. i 3. postojanje bilo kakve pravne osnove stjecanja vlasništva odnosno postojanje pravnog posla ili stjecanje na temelju zakona, pri čemu ovaj sud nespornu činjenicu posjeda stana tužiteljice ne ocjenjuje dostatnom za stjecanje prava vlasništva. Pri tome valja kazati kako je tužiteljica tijekom postupka uporno inzistirala na svojoj pravnoj osnovi u odnosu na tuženika pod 1. a koje ovaj sud nije detaljno analizirao kod činjenice da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala niti na te okolnosti predlagala dokaze da bi tuženici pod 2. i 3. bili nesavjesni stjecatelji jer samo od te činjenice tužiteljica može dokazivati svoju pravnu osnovnu u odnosu na tuženika pod 1.
Slijedom svega iznesenoga valjalo je tužbeno potraživanje odbiti kao neosnovano i odlučiti kao u izreci presude.
Sud je odbio prijedlog tužiteljice radi određivanja privremene mjere u ovom postupku. Tužiteljica je zabilježila postojanje spora u odnosu na ovu nekretninu. Zabilježba broj Z- 1187/08 od 5. rujna 2008. spora ima učinak da će pravomoćna presuda donesena u povodu tužbe djelovati i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišno knjižnom sudu u skladu sa odredbom članka 81. Zakona o zemljišnim knjigama (NN RH br. 91/96, 68/98, 137/99 i 114/01), stoga je, prema stavu ovog suda, tužiteljica dostatno osigurala svoju tražbinu upisom zabilježbe spora, pa je određivanje privremene mjere neosnovano, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.
Tuženiku pod 1. su priznati troškovi u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i priloženim zahtjevom za naknadu troška i to sastav odgovora na tužbu, sastav jednog obrazloženog podneska od 23. studenog 2011., te zastupanje na šest ročišta i to 30. lipnja 2009., 24. studenog 2011., 29. veljače 2012., 10. listopada 2013., 14. studenog 2013. i 22. siječnja 2014. od po 1.000,00 kuna, te ročišta od 9. rujna 2011., te 6. prosinca 2013. od po 500,00 kuna, uvećano za 25% PDV, ukupno 11.250,00 kuna, te zastupanje na četiri ročišta i to 3. rujna 2018., 22. siječnja 2019., 28. ožujka 2019. i 10. rujna 2020. od po 2.500,00 kuna, tri ročišta i to 7. prosinca 2017., 16. srpnja 2019. i 6. studenog 2019. od po 1.250,00 kuna , te tri ročišta i to 8. ožujka 2017., 10. svibnja 2018. i 30. svibnja 2019. od po 500,00 kuna, uvećano za 25% PDV, 19.062,50 kuna, sveukupno 30.312,50 kuna. Tuženicima pod 2. i pod 3. priznati su slijedeći troškovi; zastupanje na šest ročišta i to 30. lipnja 2009., 9. rujna 2011., 10. listopada 2013., 14. studenog 2013., 6. prosinca 2013. i 22. siječnja 2014. od po 2.500,00 kuna uvećano za zastupanje više osoba od 10% i uvećano za 25% PDV ukupno 20.625,00 kuna, te četiri ročišta i to 30. rujna 2018., 22. siječnja 2019., 28. ožujka 2019. i 10. rujna 2020. od po 2.500,00 kuna, tri ročišta i to 7. prosinca 2017., 165. srpnja 2019. i 6. studenog 2019. od po 1.250,00 kuna, te tri ročišta i to 8. ožujka 2018., 10. svibnja 20018. i 30. svibnja 2019. od po 500,00 kuna uvećano za trošak zastupanja više osoba od 10%, te trošak od 25%PDV, ukupno 20.968,75 kuna, što sveukupno iznosi 41.593,75 kuna, dok se trošak u iznosu od 468,75 kuna odbija kao neosnovan jer isti nije neophodan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II. i III. izreke.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 23. listopada 2020.
Sutkinja
Jasenka Pavlović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave ove presude.
Dostaviti:
-punomoćniku tužiteljice
-punomoćniku tuženika pod 1.
-punomoćniku tuženika pod 2. i 3.