Rev-1837/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1837/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o. O., koga zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u O., protiv tuženika E. & S. b. d.d. R., koga zastupa punomoćnik B. T., odvjetnik u O., radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-17/13-2 od 31. siječnja 2013. kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-670/12-12 od 3. prosinca 2012., u sjednici održanoj 17. lipnja 2014.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-17/13-2 od 31. siječnja 2013. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno da je tužba u gornjoj pravnoj stvari povučena, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 3.012,50 kn sa zateznim kamatom, a s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova tuženik odbijen.

Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP).

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP revizija protiv rješenja drugostupanjskog suda dopuštena ako se rješenjem postupak pravomoćno završava i ako je rješenje doneseno u sporu u kojem je bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude u smislu odredbe čl. 382.st. 2. i 3. ZPP, dakle u sporu u kojem je dopuštena revizija ograničena s obzirom na vrijednost predmeta spora.

I drugostupanjskim rješenjem o troškovima postupka kad se njime meritorno rješava pitanje obveza naknade tih troškova, postupak glede tog sporednog novčanog potraživanja pravomoćno se okončava, pa je, pod uvjetom iz čl. 382. ZPP, protiv takvog rješenja dopuštena revizija, a što znači da trebaju biti kumulativno ispunjene pretpostavke – da je u tom sporu revizija dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, te da revizijom pobijani dio odluke o parničnom trošku prelazi mjerodavni iznos propisan odredbom čl. 382. st. 1. st. 1. ZPP.

U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena.

Rješenjem prvostupanjskog suda od 3. prosinca 2012. utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn.

Budući da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos 200.000,00 kn iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u ovom parničnom predmetu ne bi bila dopuštena revizija protiv presude zbog čega nije ispunjena druga pretpostavka iz čl. 400. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. nije dopuštena.

Sve i da se i uzme da je mjerodavna vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi, nije ispunjena druga pretpostavka za dopuštenost revizije a to je da pobijani dio odluke o parničnim troškovima prelazi iznos 200.000,00 kn. U konkretnom slučaju taj iznos je 3.027,00 kn, pa nije ispunjen uvjet za dopuštenost revizije i u tom smislu.

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1. tog članka, reviziju protiv drugostupanjske presude mogu podnijeti ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U svakom slučaju prema čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važnih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju tužitelj postavlja slijedeće pitanje:

- "je li prvostupanjski sud ovlašten provjeravati i utvrđivati vrijednost predmeta spora u parničnom postupku nakon zaključenja pripremnog ročišta ili prvog ročišta za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano, a tužitelj je naznačio vrijednost predmeta spora u svojoj tužbi.?"

Nadalje, tuženik navodi da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i pri tome ističe da je o tom pitanju ovaj revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u revizijskoj odluci Rev-320/10-2 od 8. rujna 2011. U konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu 30.918.498,18 kn. Tuženik je u skladu sa čl. 40. st. 2. ZPP prigovorio tako naznačenoj vrijednost predmeta spora pa je tužitelj po njegovom prigovoru naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu 10.000,000 kn. Prvostupanjski sud nije odmah donio odluku o vrijednosti predmeta spora u smislu čl. 40. st. 3. ZPP već je to učinio raspravnim rješenjem 3. prosinca 2014., nakon što je održano pripremno ročište ali prije zaključenja glavne rasprave. Tim rješenjem sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u visini 10.000,00 kn. Postupajući na taj način sud je prihvatio naznačenu vrijednost predmeta spora koju je po prigovoru tuženika tužitelj naznačio, a kojoj se tuženik nije protivio pa bez obzira što sud nije odmah donio rješenje o vrijednosti predmeta spora, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je sud utvrdio rješenjem. Dakle zauzeto je shvaćanje da su se stranke u povodu prigovora tuženice suglasno izjasnile o vrijednosti predmeta spora u visini 10.000,00 kn, pa je sud takvu vrijednost predmeta spora prihvatio i utvrdio rješenjem.

U revizijskoj odluci Rev-320/10-2 sud zauzima shvaćanje u skladu sa čl. 40. st. 3. ZPP da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi naznačila jer prvostupanjski sud nije postupio u skladu sa čl. 40. st. 3. ZPP, te je o vrijednosti predmeta spora u povodu prigovora tuženice odlučio nakon zaključenja glavne rasprave.

Dakle, u ovom predmetu drugostupanjski sud nije izrazio shvaćanje protivno shvaćanju revizijskog suda, pa se ne radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga revizija tuženika ne ispunjava sve procesne pretpostavke da bi se o njoj moglo meritorno odlučiti, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 17. lipnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.