II Kž-547/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 547/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. A.Đ. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 140. st. 2. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH i dr., odlučujući o žalbama okr. A.Đ.,.G.M.,.P.B.,.H.G. .Č.J. podnesenim protiv rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 23. prosinca 1993. br. Kv 277/93 (Kio 451/93), u sjednici održanoj 4. siječnja 1994.,

r i j e š i o j e :

se pobijano rješenje i

Uvažavaju se žalbe okr. A.Đ.,.G.M.,.P.B.,.H.G. .Č.J.,. ukida predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem produljen je pritvor protiv okr. A.Đ.,.G.M.,.P.B.,.H.G. .Č.J. iz zakonskih osnova predviđenih u čl. 182. st. 2. toč. 2. i 3. ZKP, u tijeku istrage koja se protiv njih vodi zbog krivičnih djela iz čl. 140. st. 2. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH i dr. Protiv tog rješenja žale se svi okrivljenici po svojim braniteljima, s prijedlogom da se pritvor protiv njih ukine, dok okr. A.Đ. podnosi i žalbu protiv rješenja o provođenju istrage od 23. prosinca 1993. godine, što međutim, ovdje nije predmetom odlučivanja.

Žalbe su osnovane.

Pravilno se žalbama ističe da utvrđenja suda prvog stupnja o postojanju zakonskih osnova za produljenje pritvora, za sada, nije moguće valjano ispitati.

Naime, razlozi na temelju kojih sud prvog stupnja zaključuje da je pritvor protiv okrivljenika potrebno produljiti, šturi su i manjkavi, te ih zbog toga nije moguće preispitati. Tako u pogledu postojanja zakonskog osnova iz čl. 182. st. 2. toč. 2. ZKP sud prvog stupnja navodi da je u odnosu na okr. A.Đ. i okr. Č.J. proširena istraga zbog novih krivičnih djela, pa da će u tom pravcu biti potrebno saslušati svjedoke na koje bi okrivljenici mogli utjecati. Pri tome, sud prvog stupnja ne obrazlaže u kojem smislu bi takova koluziona opasnost postojala u odnosu na okr. G.M., okr. P.B. i okr. H.G., za koje istraga nije proširena, a isto tako ne navodi koji su to poimenično određeni svjedoci na koje bi okrivljenici mogli utjecati i koje osobite okolnosti pokazuju da bi okrivljenici na taj način ometali istragu.

Isto tako, u obrazloženju pobijanog rješenja istaknuta upornost okrivljenika prilikom izvršenja djela učinjenog na štetu R.B., sama za sebe, u konkretnom slučaju nije dovoljna da opravda postojanje opasnosti od dovršenja odnosno ponavljanja krivičnog djela u smislu pritvorskog osnova iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, tim više što iz iskaza spomenutog svjedoka Risek Božidara postojanje takove naročite upornosti ne proizlazi.

Nadalje, iz izreke i obrazloženja pobijanog rješenja nije vidljivo na temelju čega i u kojoj procesnoj situaciji je vijeće odlučivalo o pritvoru. Naime, budući da se u pobijanom rješenju navodi da između istražnog suca i državnog odvjetnika postoji nesuglasnost u pogledu daljnjeg trajanja pritvora, proizlazilo bi da je vijeće donijelo odluku u smislu čl. 188. ZKP, u kojem slučaju žalba na to rješenje nije dopuštena. Međutim, budući da u spisu postoji dopis državnog odvjetnika iz čijeg sadržaja proizlazi da on predlaže da se pritvor protiv okrivljenika nakon isteka roka od mjesec dana produlji, tada bi se pobijano rješenje, u smislu čl. 187. st. 2. ZKP, trebalo temeljiti na prihvaćanju prijedloga državnog odvjetnika za produljenje pritvora, što opet, niti iz izreke, a niti iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno ne proizlazi, dakle u tom dijelu rješenje je nerazumljivo.

Na koncu, uvidom u predmet utvrđeno je da o neslaganju istražnog suca nije u potpunosti odlučeno. Istražni sudac, između ostalog, izjavio je neslaganje, a u stvari, stavio prijedlog za obustavu istrage, u pogledu krivičnog djela iz čl. 140. st. 2. KZRH u vezi čl. 17. ćenog rješenjem o provođenju istrage od 30. studenog 1993. godine (list 66 OKZRH obuhva

spisa) smatrajući da se ne radi o krivičnom djelu za koje se goni po službenoj dužnosti (čl. 162. st. 1. toč. 1. ZKP), pa je propuštanjem donošenja odluke u tom pravcu ostalo dvojbeno postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenici učinili krivično djelo za koje se tamo terete. Budući da je utvrđenje postojanja takove osnovane sumnje glavni preduvjet daljnjeg odlučivanja o pritvoru, posebno u odnosu na okr. G.M., okr. P.B. i okr. H.G. na koje se daljnji zahtjevi za proširenje istrage ne odnose, to će u ponovljenom postupku biti neophodno odlučiti i o tom prijedlogu istražnog suca.

Budući da se slijedom izloženih propusta pobijano rješenje, za sada, ne može ispitati, trebalo je, uvaženjem žalbi okrivljenika, pobijano rješenje ukinuti i na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Prilikom ponovnog odlučivanja sud prvog stupnja otkloniti će nedostatke na koje mu je ovdje ukazano, pa će na temelju savjesne ocjene razloga za eventualno produljenje pritvora donijeti novu odluku, koju treba i valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 4. siječnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Milan Gudelj v.r.

II Kž 547/93

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)