Rev-3564/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3564/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.Š. iz V., K. br. …, kojeg zastupa punomoćnica J.M., odvjetnica iz Z., protiv tuženice Hrvatske željeznice, Z., M. …, radi povišenja rente, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 17. svibnja 1994. godine br. Gž- 2424/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 1993. godine br. Pn- 1455/93, u sjednici održanoj dana 3. ožujka 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju plati na ime razlike rente u periodu od 13. 3. 1993. do 31. 12. 1993. godine iznos od 2.806,46 kn (2,806.460 HRD) sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose označene u izreci presude, te da od 1. 4. 1994. godine pa nadalje tužitelju umjesto dosadašnjih 25,00 kn (25.000 HRD) plaća povišeni iznos mjesečne rente od 445,92 kn (445.920 HRD) po dospijeću svakog pojedinog obroka, a dospjele obroke plati odjednom uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu kao i da naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.632,08 kn (2,632.080 HRD).

S dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.375,04 kn (1,375.040 HRD) za razliku rente u periodu od 15. 3. 1993. do 31. 12. 1993. godine tužitelj je odbijen kao i dijelom zahtjeva za platež mjesečne rente od 1.

1. 1994. godine pa nadalje u iznosu od 319,08 kn (319.080 HRD) mjesečno. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se obje presude nižestupanjskih sudova preinače i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji izjasnio. Revizija nije osnovana.

U situaciji kada žalitelj u žalbi ponavlja ranije istaknute prigovore tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud brižljivo ocijenio u obrazloženju odnosno razlozima svoje presude, a drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja među strankama i nisu sporna, kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda ne čini drugostupanjski sud označenu povredu ako se u svojoj odluci pozove na razloge prvostupanjske presude ne obrazlažući posebno prigovore istaknute u žalbi koji je u cijelosti ocijenio prvostupanjski sud, a drugostupanjskih sud prihvatio takvu ocjenu.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova proizlazi (a što među strankama i nije sporno) da je tuženica dužna plaćati tužitelju mjesečnu rentu s naslova tuđe pomoći i njege za 120 sati mjesečno (4 sata dnevno) te da prema zadnjoj odluci od 17. 12. 1992. godine br. Pn-5041/92 mjesečna renta je iznosila 25.000 HRD od 1. 1. 1993. godine pa nadalje.

Kako se tužitelju pomoć i njega pruža u obitelji onda se visina te rente što vrijedi i u slučaju njezina povišenja utvrđuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružati takvu uslugu. Ako takova osoba ne postoji, visinu naknade rente treba utvrditi prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku.

Budući su se prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova ispunili uvjeti za povišenje visine rente zbog znatno izmijenjenih okolnosti, to je pravilno primijenjena odredba čl. 196. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91 - dalje: ZOO), time da je visina rente u konkretnom slučaju pravilno utvrđena temeljem odredbe čl. 223. ZPP.

Naime, tužitelj neosnovano prigovara da mu je renta trebala biti dosuđena u visini od 65% iznosa cjenika Centra za njegu bolesnika u Z., budući da se tužitelju njega pruža u malom mjestu u kojem prebiva od strane obitelji, pa stoga cjenik ne može biti mjerilo za određivanje visine rente tužitelju a niti ju je moguće komparitati sa zaradom radnika nadničara, a s obzirom na gore istaknuto pravno stajalište ovog suda.

Valjalo je stoga, a jer nije uočena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 3. ožujka 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)