I Kž-211/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 211/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosnac, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. D., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 29. siječnja 2008. broj K-145/07, u sjednici održanoj dana 12. lipnja 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji tako da se opt. V. D., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06; u nastavku: KZ) za koja je tom presudom proglašen krivim, temeljem istih zakonskih propisa te primjenom čl. 109. st. 1. i čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 111/97, 27/98, 12/02; u nastavku: ZSM) izriče pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora, time da mu naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme od 2 (dvije) godine počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera.

Temeljem čl. 27. st. 1. u vezi s čl. 11. st. 1. i čl. 9. st. 1. i 2. toč. 9. ZSM optuženiku se izriču odgojne mjere pojačane brige i nadzora i posebne obveze da se podvrgne stručnom medicinskom postupku.

Ukoliko bude naknadno izrečen maloljetnički zatvor optuženiku će se u kaznu maloljetničkog zatvora uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 04. prosinca 2007. do 29. siječnja 2008..

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu opt. V. D. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ i temeljem iste odredbe, te primjenom čl.

I Kž 211/08-3

109. st. 1. u vezi s čl. 27. st. 1. ZSM izrečen mu je pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz vrijeme kušnje od dvije godine, te ukoliko naknadno dođe do izricanja maloljetničkog zatvora u istu će biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 04. prosinca 2007. do 29. siječnja 2008.. Optuženiku je temeljem čl. 80. KZ izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, kuhinjskog noža, temeljem čl. 132. st. 2. ZKP na ime imovinskopravnog zahtjeva dužan je isplatiti oštećenom B. iznos od 3.900,00 kn, a oštećenoj M. M. 1.500,00 kn, dok je temeljem čl. 122. st. 4. ZKP oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna maloljetničkog zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon što je spis sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP) dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, u pisanom mišljenju zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji državni odvjetnik smatra da optuženiku nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene sve otegotne okolnosti, poglavito da je već bio u tretmanu socijalne službe zbog incidentnih ponašanja i da mu je bila izrečena mjera upućivanja u odgojnu ustanovu. Do sada poduzete mjere Centra za socijalnu skrb nisu polučile rezultate, pa je po stavu žalitelja izrečena kaznena sankcija nedovoljna da postigne svrhu kažnjavanja cijeneći društvenu opasnost i težinu počinjenih kaznenih djela i njihovu učestalost u posljednje vrijeme. Žalba ukazuje na osobnost optuženika, infantilnost ponašanja i razmišljanja, smanjenu kritičnost i oštećenost uvida u svoje stanje, situaciju i postupanje, nedovoljnu razvijenost moralno etičkih pojmova i stavova, bez mehanizma samokontrole.

Razmotrivši istaknute žalbene navode, po ocjeni ovog suda drugog stupnja u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je izrečena kaznenopravna sankcija neprimjerena osobnosti optuženika i poglavito potrebi ostvarenja specijalno preventivne svrhe sankcija.

Doduše, kada državni odvjetnik upire na incidentnost ponašanja optuženika pogrešno smatra da je u više navrata bio u tretmanu socijalnih službi i da mu je izrečena mjera upućivanja u odgojnu ustanovu. Optuženiku je naime rješenjem Prekršajnog suda u Donjem Miholjcu od 20. prosinca 2006. broj P-1682/06 zbog prometnog prekršaja izrečena odgojna mjera upućivanja u centar za odgoj na neprekidni boravak u trajanju od 8 dana. Ova odgojna mjera doista nije izvršena budući je optuženik napustio Centar za odgoj na početku provođenja ove odgojne mjere, kako proizlazi iz izvješća Centra za socijalnu skrb D. M. od 20. prosinca 2007. Unatoč ove činjenice na koju upire žalitelj, svakako treba vrednovati olakotnim, kako to pravilno čini prvostupanjski sud, niz okolnosti, da je optuženik tempore criminis tek prešao prag punoljetnosti, do sada je neosuđivana osoba, dakle nije tretiran ni kao maloljetnik zbog kaznenih djela, korektnog je i iskrenog držanja tijekom cijelog trajanja postupka, a njegovo kajanje nije samo verbalizirano već popraćeno odgovarajućim afektom

I Kž 211/08-3

tijekom glavne rasprave. Nedostatak otegotnih okolnosti, unatoč izrečene prekršajne sankcije po Prekršajnom sudu u Donjem Miholjcu svakako ne ukazuje na potrebu izricanja kazne lišenja slobode obzirom na niz istaknutih olakotnih okolnosti, osobito optuženikovo iskreno i okolnosno priznanje oba kaznena djela. Osim toga, uvažavajući izvješće Centra za socijalnu skrb D. M. zdravstveni status optuženika takvog je karaktera da je ukazano na potrebu poduzimanja mjera u cilju pružanja pomoći i zaštite interesa i dobrobiti optuženika. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. B. U., ukazuje se nužnim optuženiku pružiti potreban nadzor i kontrolu postupanja uz adekvatnu socijalnu asistenciju i pedagoško psihijatrijsku podršku, što svakako ukazuje na opravdanost žalbe državnog odvjetnika glede nedostatnosti izrečene kaznenopravne sankcije.

Naime, da bi se postigla puna svrha maloljetničke sankcije koja podrazumijeva i pomoć optuženiku u daljnjem razvoju njegove ličnosti i osjećaja osobne odgovornosti, te poglavito u cilju korekcije ponašanja, svakako je trebalo uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora izreći i odgojne mjere pojačane brige i nadzora te posebnu obvezu da se podvrgne stručnom medicinskom postupku. Ovim se mjerama uz suradnju sa stručnim službama optuženiku treba osigurati dodatni nadzor nad njegovim ponašanjem i liječenjem koje evidentno ukazuje potrebu provođenja odgovarajućeg psihijatrijskog tretmana, sve u cilju ostvarivanja uvjeta za bolju socijalnu adaptaciju optuženika. Prvostupanjski sud naknadno odlučuje o trajanju odgojnih mjera s tim da pojačana briga i nadzor može trajati od šest mjeseci do dvije godine, a posebna obveza najdulje do jedne godine.

Kako se odluka o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta temelji na zakonu, te pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 390. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.