Rev-831/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovoića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz M., vlasnika „E.“, kojeg zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u R., protiv tuženica M. K. iz M., i R. B. rođ. K. iz M., koje zastupa punomoćnica T. B., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-1418/07 od 4. ožujka 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-388/01 od 10. svibnja 2006., u sjednici održanoj 3. ožujka 2010.,
Legislator headnote
AI generatedRev-831/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama određeno navedenih razloga u reviziji.
Full text
Broj: Rev 831/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovoića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz M., vlasnika „E.“, kojeg zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u R., protiv tuženica M. K. iz M., i R. B. rođ. K. iz M., koje zastupa punomoćnica T. B., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-1418/07 od 4. ožujka 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-388/01 od 10. svibnja 2006., u sjednici održanoj 3. ožujka 2010.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:
„I. Odbija se tužitelj A. H. iz M., vl. „E.“ s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Tuženice su dužne solidarno isplatiti tužitelju iznos od 473.994,00 kn sa 18% kamata počem od 11. prosinca 2000. do 30. lipnja 2002. te po stopi od 15% godišnje počem od 1. srpnja 2002. do isplate, kao i naknaditi parnični trošak sve u roku 15 dana pod prijetnjom izvršenja.“
II. Tužitelj je dužan tuženima naknaditi troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 51.774,00 kn u roku od 15 dana.“
Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine ili preinači.
Tuženice su podnijele odgovor na reviziju u kojem predlažu da se revizija odbije.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama određeno navedenih razloga u reviziji.
U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident, osim što se poziva na odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ne navodi ništa određeno.
Revidentovi navodi u okviru tog revizijskog razloga sadržajno su u cijelosti prigovori pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revizije u tom pravcu nisu od značaja.
Zbog navedenog revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije niti mogao biti uzet u razmatranje.
U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za isplatu za izvedene radove na kući tuženica.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da su tuženice u cijelosti isplatile vrijednost svih izvedenih radova i ugrađenog materijala.
Imajući to na umu nižestupanjski sudovi smatraju da za predmetno potraživanje nema pravne osnove i na tome temelje odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva.
Revident u reviziji razlog pogrešne primjene materijalnog prava temelji na tvrdnji da su izvedeni i drugi radovi koji nisu plaćeni. Međutim, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju – kako to čini revident.
Zbog toga nisu osnovani niti revidentovi prigovori u tom pravcu, pa nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Iz tih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 3. ožujka 2010.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.