III Kr-254/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-254/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te mr. Zmajević Branka i Potrebica Ante, kao članova vijeća i Jasne Beštak, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. P.M. zbog krivičnog djela iz čl. 85. st. 1. KZRH u svezi s čl. 83. st. 3. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što ju čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. siječnja 1995. Ko-1548/94 i presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. ožujka 1995. br. Kž-247/95-3, u sjednici održanoj 2. kolovoza 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.V.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se zahtjev os. P.M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. siječnja 1995. godine Ko-1548/94 i presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. ožujka 1995. Kž-247/95-3 osuđen je P.M. zbog krivičnog djela bludne radnje iz čl. 85. st. 1. KZRH u svezi s čl. 83. st. 3. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 20. srpnja 1994. pa dalje.

Protiv te presude os. P.M. osobno je podnio pravovremeno zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se ukinu citirane presude suda prvog i drugog stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je odgovor na zahtjev osuđenika, s prijedlogom da se podneseni zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog određenih u čl. 414. toč. 1. do 3. ZKP izričito navedenih povreda krivičnog zakona ili odredaba krivičnog postupka.

Os. P.M. u podnesenom zahtjevu nije jasno naznačio ni jednu od tih povreda, koje bi počinili sud prvog ili drugog stupnja. Ipak, iz sadržaja osuđenikovog zahtjeva proizlazi tvrdnja, da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu na glavnoj raspravi, time što je sud odbio njegov dokazni prijedlog da se uz prikupljanje podataka o njegovoj ličnosti provede neuropsihijatrijsko vještačenje, te da je trebao biti nazočan saslušanju svjedoka maloljetne M.S. i maloljetne A.F..

Osim navedenog osuđenik u zahtjevu iznosi svoju ocjenu okolnosti na kojima se temelji odluka o kazni.

Odbijanje prijedloga stranaka, da se izvede neki dokaz nipošto ne predstavlja povredu zakona, već jedino može biti uzrok da činjenično stanje ne bude potpuno i pravilno utvrđeno. Ni iz jedne odredbe Zakona o krivičnom postupku, pa niti iz čl. 14. ZKP, na koji se osuđenik prema sadržaju zahtjeva poziva, ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka, ne sprječava sud da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije izviđeno (čl. 326. st. 2. i čl. 334. st. 1. ZKP). Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene suda, u svakom pojedinom slučaju, koje dakako može biti i pogrešno, te stoga može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 353. toč. 3. ZKP u svezi s čl. 356. ZKP, ali ne i povredu zakona, kako je to već istaknuto.

S obzirom da je saslušanju maloljetne A.F. (list 102) bio nazočan branitelj osuđenika (čl. 320. st. 1. i 3. ZKP), te da je osuđenik na glavnoj raspravi održanoj 9. siječnja 1995. godine (list 123) iz opravdanih razloga izveden iz sudnice (čl. 310. ZKP), prigodom saslušanja maloljetne M.S. stare … godina, na prijedlog njezinog oca koji ju je dopratio u sud i defektologa, a uz suglasnost državnog odvjetnika i branitelja, te da, nakon povratka u sudnicu i upoznavanja s iskazom, on i njegov branitelj nisu stavili nikakve primjedbe, nisu povrijeđene odredbe Zakona o krivičnom postupku, odnosno nije povrijeđeno pravo osuđenika na obranu na glavnoj raspravi.

Također je neosnovan zahtjev osuđenika da Vrhovni sud Republike Hrvatske, ovim povodom, preispituje pravomoćnu odluku o kazni, jer za to nema nikakvog uporišta u zakonu.

S obzirom na izloženo, trebalo je na temelju čl. 408. ZKP u svezi s čl. 416. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. kolovoza 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Beštak Jasna v.r.

Gudelj Milan v.r.