Rev-2525/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2525/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. . B. R., protiv tužene M.B. - L. iz R., D.Ž. ., koju zastupa punomoćnik V.A., odvjetnik iz D.S., radi predaje stana, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Rijeci od 3. ožujka 1993. br. Gž-1630/92, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci od 26. svibnja 1992. br. P-3242/90, u sjednici održanoj dana 2. rujna 1993.,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja je odbio žalbu tužene i potvrdio rješenje suda prvog stupnja kojim je odbačena kao nedopuštena revizija tužene izjavljena protiv pravomoćne presude istog suda drugog stupnja od 8. V. 1991. br. Gž-929/91.

Protiv navedenog rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da se prihvaćenjem revizije ukinu oba navedena rješenja i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju opisno ukazuje tužena i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) - dalje ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Predmet ovog spora je spor iz odnosa korištenja stana koji ne predstavlja ni jedan spor iz odredbe čl. 106. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93) u kojima je revizija uvijek dopuštena, a što znači da je u pitanju spor u kojem se dopuštenost revizije cijeni prema vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP utvrđenoj u smislu odredbe čl. 38. ZPP.

Tužena neosnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. i čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 389. st. 1. ZPP, kada navodi da pobijano rješenje nije moguće ispitati zato jer da sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio vrijednost predmeta ovoga spora kada ju je utvrdio za manje od 8.000 HRD jer da ona iznosi više od 8.000 HRD, pa da je stoga revizija dopuštena.

Ovo zato, jer je sud prvog stupnja pravilno postupio glede utvrđenja vrijednosti predmeta ovoga spora kada je na osnovu izjave tužitelja date na prvom ročištu za glavnu raspravu održanom 21. XI. 1990. da mjesečna stanarina za prijeporni stan iznosi 300 HRD, utvrdio da vrijednost predmeta ovog spora utvrđenoj prema odredbi čl. 38. ZPP iznosi 3.600 HRD, a koja vrijednost spora predstavlja jednogodišnju stanarinu za predmetni stan (12 x 300 HRD), jer su sudovi u obrazloženju pobijanih rješenja naveli valjane razloge za navedeno utvrđenje vrijednosti predmeta ovoga spora i jer pobijana rješenja nemaju takovih nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati.

Sudovi su na osnovu navedenog utvrđenja vrijednosti predmeta ovoga spora pravilno zaključili da revizija u ovom imovinskopravnom sporu nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, koja je bila na snazi na dan podnošenja tužbe, tj. na dan 2. X. 1990., a prema kojoj odredbi revizija nije bila dopuštena ako vrijednost predmeta spora nije prelazila 8.000 HRD.

Zbog navedenog valjalo je riješiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u svezi čl. 400. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 2. rujna 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.