Rev-x-219/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 219/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika C. o. d.d., F. O., zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici u O., protiv tuženika-protutužitelja Ž. G. iz O., zastupanog po punomoćniku P. S., odvjetniku u O., te umješača na strani tuženika D. K. iz O., zastupanog po punomoćniku R. K., odvjetniku u O., radi poništenja ugovora o osiguranju, odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-124/2013-3 od 27. studenoga 2014., kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-613/2004-30 od 19. svibnja 2010., u sjednici održanoj 9. rujna 2015.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Odbija se revizija tuženika Ž. G. protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-124/2013-3 od 27. studenoga 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-613/2004-30 od 19. svibnja 2010. u dijelu u kojem je tuženik odbijen s protutužbenim zahtjevom.

Odbacuju se revizije tuženika Ž. G. protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-124/2013-3 od 27. studenoga 2014. u dijelu u kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-613/2004-30 od 19. svibnja 2010. i kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja C. o. d.d. i u dijelu u kojem je odbijen tuženik s dijelom deklaratornog protutužbenog zahtjeva upravljenog na utvrđenje nišavosti ugovora.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„Poništava se ugovor o osiguranju automobilskog kaska zaključen između C. o. d.d. F. O. i Ž. G., sklopljen dana 11. 11. 2003.g. policom osiguranja br. ...

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 21.838,25 kn u roku od 15 dana.

PROTUTUŽBENI ZAHTJEV KOJI GLASI:

„Utvrđuje se da je ništav ugovor o kupoprodaji motornog vozila marke Audi A6 1,9 TDI, broj šasije ..., reg. oznake broj ... koji je zaključen između Ž. G. iz O., ... kao prodavatelja i D. K. iz O., ... kao kupca ovjeren kod Javnog bilježnika dana 4. travnja 2003.g. što je tužitelj-protutuženik C. o. d.d. F. O. dužan priznati i isplatiti tuženiku-protutužitelju Ž. G. iz O., ... iznos od 240.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2004.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi zatezne kamate čija visina je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008.g. pa nadalje do isplate po stopi određenoj eskontnom stopom HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena kao i naknaditi mu parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

ODBIJA SE U CIJELOSTI KAO NEOSNOVAN.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik također podnosi protiv presude suda drugog stupnja i reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju važnih procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Na revizije nije odgovoreno.

Revizije su dijelom neosnovane i djelom nedopuštene.

O izreci pod I.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog određeno navedenih razloga.

Suprotno navodima revizije sudovi nižeg stupnja nisu počinili bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP-a.

Sudovi su dali jasne i nedvosmislene razloge za svoje odluke koji odgovaraju stanju spisa i sadržaju zapisnika pa stoga nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati. Iako u reviziji tuženik ističe čitav niz bitnih povreda postupka sadržaj prigovora iscrpljuje se u pobijanju i neprihvaćanju činjeničnih utvrđenja sudova pa time izneseni prigovori predstavljaju prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor se ne može izjaviti u ovoj fazi postupka slijedom odredbe čl. 385. ZPP-a.

Stoga nije počinjena niti povreda odredbi Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava jer sama činjenica da tuženik nije uspio u sporu ili da sud koristeći se ovlastima iz čl. 219. i čl. 220. ZPP-a nije prihvatio dokazne prijedloge tuženika ili njegove tvrdnje istaknute tijekom postupka ne predstavlja povredu prava na pošteno suđenje, djelotvoran pravni lijek ili povredu prava na nediskriminirajući postupak.

Na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. u cijelosti prihvaća razloge suda prvog stupnja glede primjene čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91,73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) jer je zahtjev tuženika prema tužitelju na isplatu zbog nastupa osiguranog slučaja koji je bio 2004. u trenutku podnošenja protutužbe 17. listopada 2010. (list 53 spisa) zastario slijedom čega je pravilno tuženik odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva na isplatu.

Slijedom odredbe čl. 396.a st. 2. na mrežnim stranicama ovog suda će se pored ove odluke objaviti i odluka suda prvog stupnja.

Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a i odlučiti kao pod I. izreke.

O izreci pod II.

U tužbi tužitelj je za svoj deklaratorni zahtjev označio vrijednost predmeta spora s 6.895,92 kune.

Kako se radi o imovinskom sporu kojem je vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kuna kako je to određeno čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a to je revizija podnesena na temelju čl. 382. st. 1. ZPP-a nedopuštena i stoga je glede tužbenog zahtjeva reviziju valjalo dobaciti u smislu odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a.

U protutužbi tuženik postavlja dva zahtjeva od kojih je prvi zahtjev na utvrđenje ništavosti nenovčani zahtjev.

U podnesku niti tijekom postupka tužitelj nije označio vrijednost predmeta spora, a kako je drugi postavljeni zahtjev novčani zahtjev upravljen na isplatu 240.000,00 kuna to se sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a zatraženi iznos ima smatrati vrijednošću predmeta spora tog dijela zahtjev, dok se za prvi zahtjev za koji tuženik nije označio vrijednost predmeta spora ima smatrati da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a.

Stoga niti protiv tog tužbenog zahtjeva ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a slijedom čega je valjalo reviziju tužitelja odbaciti u smislu čl. 392.b st. 1. ZPP-a. Tuženik podnosi i reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a, pa se ima smatrati da tu reviziju podnosi protiv onih dijelova presude suda drugog stupnja protiv kojih nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a.

Da bi se po takvoj reviziji moglo postupati nužno je da revident u reviziji kumulativno određeno navede:

- pravno pitanje ili pravna pitanja zbog kojih podnosi reviziju,

- propise i druge važeće izvore prava zbog koja se odnose na pitanja zbog kojih se revizija podnosi,

- razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

U reviziji kao pitanja tuženik navodi:

- zašto su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud protivno temeljnim mislima vodiljama i principima ZPP-a sami sebe limitirali u mogućnosti spoznaje istine u ovoj parnici, jer su fragmentarno ekstrahirali iz spisa Općinskog suda u Osijeku broj: K-237/07., samo presudu, te saslušali kao svjedoka G. M., čiji iskaz nije uzet u obzir, a sve druge relevantne dokaze iz tog spisa su izostavili, kao i zaključke prvostupanjskog i drugostupanjskog Kaznenog suda i zašto je izbjegnuta uzajamna vezanost kaznenog i građanskog pravosuđa;

- gdje i u kojem zakonu piše da su prvostupanjski i drugostupanjski sud ovlašteni da protivno načelu traženja istine i raspravnom načelu sami sebe limitiraju u mogućnosti istinite spoznaje relevantnih činjenica, te da protivno načelu „jednakosti oružja“ ne izvode dokaze po prijedlogu tuženog i protutužitelja iz spisa Općinskog suda u Osijeku broj: K-237/07, već da ih preispituju i donose oprečne ocjene i zaključke bez dokaza i protivno institutu pravomoćnisti;

- da drugostupanjski sud u pobijanoj presudi zapravo ignorira žalbene prigovore na zaključke prvostupanjskog suda, na štetu tuženog i protutužitelja, protivno dokazima i njihovoj dokaznoj snazi;

- da prvostupanjski i drugostupanjski sud otklanjaju vezanost za pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku broj: K-237/07-77., od 01.09.2009. i što nije izvršen uvid u cijeli taj kaznenih spis, pa zato nije ni mogao zakonito riješiti prethodno pitanje u smislu čl. 12. st. 2. ZPP-a;

- da zanemaruju spise ovoga suda broj: P-271/04., P-221/04., koji su u potpunom koneksitetu s predmetnom parnicom uz nastojanje da ih na indirektan način riješe kroz ovu parnicu, koja je u suštini najprivlačnija, jer daje ili oduzima pravo na veliku sumu novca u iznosu od 240.000,00 kn;

- da ne izvode dokaze iz spisa Općinskog suda u Osijeku broj: K-237/07 u kojem je G. Ž. pravomoćno oslobođen od optužbe u svezi istih događaja i gdje je izričito utvrđeno daje kupoprodajni ugovor između njega i D. K. bio samo paravan, kako bi fingiranom kupcu D. K. da dobije kredit kod banke koji mu je bio potreban za putovanje i poslovanje u Španjolskoj;

- da ne navedu razloge o odlučnim činjenicama, već navode sumarno razloge koji su kontradiktorni, nejasni, nedostatni i irelevantni;

- da ne daju razloge ni obrazloženja za neizvođenje dokaza predloženih od strane tuženog i protutužitelja i onog što je utvrđeno nespornim i što odgovara životnom iskustvu pri čemu se neutemeljeno u potpunosti dezavuiraju zapažanja i zaključci drugostupanjskog suda u rješenjima broj: Kž-724/04.6. od 09. 12. 2004. i Kž-111/07.4. od 09. 03. 2007. godine iz spisa K-237/07;

- da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika, o iskazima danim u postupku, i samih tih isprava i zapisnika

- da li ovakva ograničenja u pogledu traženja istine i arbitrarnost zadovoljavaju navedena načela ZPP-a na što smatramo treba uslijediti negativan odgovor uz konstataciju da su metodom rada suda u pobijanim odlukama stvorene apsolutno bitne povrede postupka, kako iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a, tako i po čl. 354. st. 1. t. 5., 7., 8., 12., st. 2. i 338. st. 4. ZPP-a.

Iz citiranih konstatacija razvidno je da se ne radi niti o procesnopravnim niti o materijalnopravnim pitanjima već o konstatacijama kojima tuženik oponira stavovima suda i načinu na koji je proveden postupak u ovoj parnici pa kako se ne radi o pitanjima u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a to ova revizija ne udovoljava prvom od tri uvjeta svoje potpunosti, zbog čega ju je valjalo kao nedopuštenu odbaciti slijedom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

Zbog svih gore iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. rujna 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.