Gž-318/2008 · Županijski sud u Zadru

XIV Gž-318/08

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Franke Zenić, kao predsjednice vijeća, te Ante Milovca i Eugena Škunce, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženice J. P. iz S., zastupane po punomoćniku J. Š., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj P-1897/05 od 20. studenog 2007. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. svibnja 2009. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja B. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-1897/05 od 20. studenog 2007. godine.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

Utvrđuje se ništavim Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 29. veljače 1986., ovjeren od strane suda, R2-32/86 od 28. siječnja 1986.g.

II. Nalaže se tužitelju B. M. da isplati tuženici J. P. na ime parničnog troška iznos od 5.280,00 kuna, sve u roku od 15 dana.“

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i premet vrati sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave. U žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje ZPP), jer presuda ima nedostataka i ne može se ispitati, budući izreka proturječi izvedenim dokazima, a ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su u presudi navedeni su nejasni i proturječni sami sebi u odnosu na utvrđenje suda prvog stupnja da je prilikom sastavljanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju došlo do očite pogreške u pisanju datuma ugovora. Ističe, da je sud propustio izvršiti uvid u ugovor od 29. veljače 1986. god., koji prileži spisu R2-32/86, koji nije potpisan. Ustraje kod svih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka za rukopise i potpise, kao i pismene dopune istog nalaza i mišljenja. Navodi, da sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka, koje je predložio podneskom od 14. lipnja 2005. god., a niti je odlučio o tom prijedlogu, već je zaključio glavnu raspravu.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavim ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljenim dana 29. veljače 1986. god., ovjerenog od strane suda pod brojem R2-32/86 od 28. siječnja 1986. god., jer da ugovor nije osobno potpisao primatelje uzdržavanja A. M., otac stranaka. Sud utvrđuje da se pred istim prvostupanjskim sudom vodio ostavinski postupak iza smrti A. M., koji je rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. O-217/92 od 6. svibnja 2005. god. prekinut, jer je zakonski nasljednik sin B. M. osporio istinitost i pravnu valjanost citiranog ugovora. Nadalje, slijedi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je kao davatelj uzdržavanja potpisala kćerka J. P., a kao primatelj uzdržavanja potpisao A. M. ovjeren od strane Općinskog suda u Zadru, a ovjera potpisa je evidentirana u knjizi ovjere potpisa istog suda pod rednim brojem 8 od 29. siječnja 1986. god. i to A. M. i J. P.. Isto tako, slijedi da je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu 8. lipnja 1994. god. izjavio da poštuje predmetni ugovor, ali da osporava sadržaj ugovora u odnosu na nekretnine, predmet ugovora, koje nisu za cijelo bile vlasništvo A. M., jer je isti bio na tim nekretninama suvlasnik sa svojom braćom J. i Š. M., a na ročište za glavnu raspravu 22. rujna 2002. god. je osporio predmetni ugovor, iz razloga da ga nije potpisao njegov otac A. M.. Sud utvrđuje, da je predmetni ugovor sačinjen u pismenoj formi propisanoj Zakonom u skladu s odredbom čl. 122. st. 1. do 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78, 56/00, 48/03, 163/03 i 35/05 - dalje ZN), a da je očito došlo do greške u pisanju u odnosu na datum sastavljanje ugovora i to 29. veljače 1986. god., što nije utjecalo na valjanost istog, jer je ovjera sačinjena pred sudom 28. siječnja 1986. god., upravo stoga što u kalendaru za 1986. god. ne postoji datum 29. veljače 1986. god. Isto tako, sud utvrđuje, a što slijedi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za rukopise i tekstove N. M. H., dipl. ing., da je A. M. ispisao sporni potpis u rubrici „primalac uzdržavanja“ na predmetnom Ugovoru, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO), pa takav ugovor ne bi bio ništav, zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade parničnog troška tuženici.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP, na postojanje kojih ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu upire tužitelj u žalbi, jer presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje nisu u protivnosti sa samim sobom i dokazima u spisu, a nisu protivni ni izreci pobijane presude, zbog čega je presuda razumljiva i može se ispitati.

Nadalje, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na osnovi izlaganja stranaka i izvedenih dokaza, pravilno zaključio da je potpis primatelja uzdržavanja na predmetnom ugovoru, koji je ovjeren od strane Općinskog suda u Zadru, u postupku pod brojem R2-32/86, od 28. siječnja 1986. god. potpis A. M., oca stranaka, što potvrđuje nalaz i mišljenje od 5. srpnja 2007. god. i pismena dopuna istog nalaza i mišljenja od 5. rujna 2007. god. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za dokumente i rukopise, N. M. H. dipl. ing., kojom analizom rukopisa i potpisa A. M. nisu uočeni tragovi krivotvorenja, te da je isti potpisao premetni ugovor zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenja ništavosti, propisani odredbom čl. 103. ZOO. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je predmetni nalaz i mišljenje, kao i dopune vještaka za dokumentaciju i potpise sačinjeno u skladu s pravilima struke koji nalaz i mišljenje su objektivni. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa je iz tog razloga žalba tužitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava neosnovana.

Isto tako pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, kada je temeljem odredbe čl. 154. st. 1., u svezi čl. 155. st. 1. ZPP, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 16/94, 11/96 i 91/04) presudio da je tužitelj dužan tuženici isplatiti na ime naknade parničnog troška iznos od 5.280,00 kn.

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe čl. 365. st. 1. ZPP.

U Zadru, 25. svibnja 2009. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Franka Zenić