Rev-1639/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1639/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za vodno područje primorsko istarskih slivova, R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. Š., odvjetnica u R., protiv ovršenika V. Đ. iz B., OIB: ..., radi naplate, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3861/2011-2 od 24. prosinca 2014., kojim je ukinuto rješenje Općinskog suda u Krku poslovni broj Ovr-33/11 od 24. siječnja 2011. i odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 3. listopada 2018.,

r i j e š i o j e:

1. Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3861/11-2 od 24. prosinca 2014. i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

2. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je na temelju ovršnih isprava konačnih i izvršnih rješenja ovrhovoditelja donesenih u upravnom postupku i to rješenja o utvrđivanju naknade za uređenje voda od 23. svibnja 2006. godine i rješenja o određivanju slivne vodne naknade za stambeni, poslovni i drugi prostor od 15. rujna 2004. godine, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 4.387,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2011. godine do naplate, obračunate zatezne kamate u iznosu od 1.935,70 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2011. godine do naplate, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 645,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2011. godine određena je ovrha pljenidbom novčanih sredstava na svim ovršenikovim kunskim i deviznim računima kod banaka i ostalih novčarskih institucija i prijenosom u korist ovrhovoditelja.

Rev/1639/2017-2

Rješenjem suda drugog stupnja ukinuto je rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda, ukinute su provedene ovršne radnje te je prijedlog za ovrhu odbačen.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 400. u vezi s odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje - ZPP). Predlaže ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

U ovršnom postupku na temelju čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Tom odredbom je propisano da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja revizije proizlazi da ovrhovoditelj postavlja sljedeće pitanje:

''Je li za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda nadležan sud?''

Ovrhovoditelj navodi da shvaćanje na kojemu se pobijano rješenje temelji (o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda) nije pravilno i u suprotnosti je sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci poslovni broj U-

III/1640/2006 od 13. veljače 2008. i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1376/13 od 17. ožujka 2015., Rev-1650/13 od 18. ožujka 2015., Rev-1375/13 od 18. ožujka 2015., Rev-1602/13 od 18. ožujka 2015. i Rev-1390/13 od 25. ožujka 2015.

Pobijano rješenje je, sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP, ispitano samo u dijelu kojem se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija podnesena.

Predmet ovog ovršnog postupka jest prisilna naplata naknade za uređenje voda na temelju ovršnih isprava, izvršnih rješenja o utvrđenju naknade za uređenje voda koja su donijele Hrvatske vode.

Prvostupanjski sud je na temelju izvršnih rješenja ovrhovoditelja odredio predloženu ovrhu, smatrajući da je nadležan.

Drugostupanjski sud, naprotiv, smatra da ne proizlazi sudska nadležnost pa je rješenje o ovrsi ukinuo i prijedlog za ovrhu odbacio.

Rev/1639/2017-2

Zaključak o nenadležnosti suda drugostupanjski sud temelji na odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 153/09 i 90/11 - dalje: ZFVG) iz kojih proizlazi da se naknada za uređenje voda obračunava i naplaćuje uz komunalnu naknadu prema propisima o komunalnom gospodarstvu (Zakona o komunalnom gospodarstvu - "Narodne novine" broj 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11 i 144/12 – dalje: ZKG), pa da se ovrha protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade za koju ovrhu je nadležno upravno tijelo.

Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZFVG naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. tog Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (st. 2.).

Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

Člankom 7. Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine" broj 82/10) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.

Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG propisana je odredbom čl. 8. Uredbe o visini naknade za uređenje voda, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, Hrvatske vode ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršti Hrvatske vode.

Odredbama ZFVG različito je propisan postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava naknada za uređenje voda donijele Hrvatske vode ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.

Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada, dok prema odredbi čl. 73. st. 2. ZFVG ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje

Rev/1639/2017-2

obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

Odredbom čl. 1. OZ propisano je da se tim Zakonom uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Kada je odredbom iz čl. 73. st. 2. ZFVG propisano da Hrvatske vode kao ovrhovoditelj pokreću postupak ovrhe po Ovršnom zakonu protiv obveznika vodnih naknada za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, onda je time zapravo propisana sudska nadležnost za određivanje i provedbu ovrhe na temelju rješenja o obračunu kojega donose Hrvatske vode radi naplate naknade za uređenje voda.

Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, nadležan je sud. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. i čl. 21. st. 1. OZ ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 3. listopada 2018.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.