Us I-123/2025-12 · Upravni sud u Splitu

UsI-123/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice JA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru, Don Ive Prodana 9, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Avenija Vukovar 33, zastupanog po opunomoćenici KA (opća punomoć pohranjena u uredu predsjednice ovoga suda pod poslovnim brojem 39 Su-278/22), radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 5. lipnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, 7. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo KLASA: UP/II- 224-04/22-01/261, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 12. studenoga 2024. i Policijske uprave Zadarske, Policijske postaje Benkovac –Obrovac KLASA: 511-18-10-06-UP/I-56/2022 od 27. rujna 2022. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je pravovremeno 21. siječnja 2025. podnijela ovom sudu tužbu, kojom je osporila zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-224-04/22-01/261, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 12. studenoga 2024. i Policijske uprave Zadarske, Policijske postaje Benkovac –Obrovac KLASA: 511-18-10-06-UP/I-56/2022 od 27. rujna 2022. zbog, u biti, pogrešne primijene materijalnog prava. Tvrdi da joj je odbijen zahtjev za utvrđivanjem hrvatskog državljanstva i naknadni upis u knjigu hrvatskih državljana. Tvrdi i da su osporena rješenja proturječna sadržaju spisa predmeta ali i samim sebi, budući da joj je državljanski status određen po majci i prije priznanja očinstva hrvatskog državljanina, odnosno prije upisa očevih podataka u maticu rođenih.

Smatra da ju je trebalo pozvati da dostavi dokumentaciju iz Republike Sjeverne Makedonije pa i vezano za podatke o načinu upisa nje u maticu i knjigu državljana. Istaknula je da je evidentno pri njezinu upisu u maticu rođenih propušteno izvršiti prijavu njezina rođenja u Matičnom uredu Benkovac radi upisa u knjigu državljana ili je, tvrdi, takva prijava poslana ali nije izvršena te da je tu činjenicu javnopravno tijelo propustilo utvrditi na izvjestan način kao i okolnosti zbog čega je propušteno izvršiti da se ona upiše u knjigu državljana Republike Hrvatske imajući u vidu da je njezin otac hrvatski državljanin.

Ocijenila je i da riječ o paušalnoj i neistinitoj tvrdnji da je ona rođena izvan braka i da je otac upisan naknadno, s obzirom na to da je brak njezinih roditelja sklopljen 1967. (što je razvidno iz izvoda iz matice rođenih). Smatra da je u tom smislu teret dokaza bio na javnopravnom tijelu, a ne na njoj. Tvrdi da je nedvojbena činjenica da ne postoji dokaz da bi se njezini roditelji sporazumjeli da će ona imati državljanstvo Republike Makedonije osobito ako se uzme u obzir činjenica da postoji dokaz da je njezin otac jasno deklarirao hrvatsku narodnost i državljanstvo, da je ona živjela u [adresa] tijekom 1980-ih te je deklarirala hrvatsku narodnost i državljanstvo, da je posjedovala osobnu kartu izdanu u Zadru 1990. te da posjeduje i srednjoškolsku svjedodžbu o završnom ispitu.

Smatra da tuženik nepravilno primjenjuje članak 5. stavak 2. ZoHD-a, kada ga primjenjuje samo na osobe rođene nakon ..1991.), budući da takvo tumačenje je diskriminatorno prema osobama koje su rođene nakon toga datuma i da je to suprotno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda. Stoga je zatražila poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Policijske uprave Zadarske, Policijske postaje Benkovac – Obrovac KLASA: 511-18-10-06-UP/I-56/2022 od 27. rujna 2022., a kojim je odbijen njezin zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva i naknadni upis u knjigu državljana. Istaknuo je da u konkretnom predmetu nisu ispunjene pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u cilju naknadnog upisa u knjigu državljana propisanih člankom 30. stavkom 1.

ZoHD-a, da je stoga osnovano odbijen njegov zahtjev, da se na nju, kao osobu rođenu prije ..1991. (kada je stupio na snagu ZoHD), ne može primijeniti odredba članka 5. stavka 2. ZoHD-a, da se njezin zahtjev mogao preispitati i riješiti samo na temelju članka 30. stavka 1. toga zakona, odnosno u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva podrijetlom primjenom propisa koji su bili na snazi u vrijeme njezina rođenja, da je člankom 30. stavkom 1. uređeno načelo pravnog kontinuiteta hrvatskog državljanstva, tako da propisuje tko se smatra hrvatskim državljaninom na dan stupanja na snagu ZoHD-a, odnosno 8. listopada 1991. te da je to načelo jedno od temeljnih načela na kojem je uspostavljen pozitivni tekst ZoHD-a.

Istaknuo je i da je razlikovanje tko stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom, a za koja se primjenjuju odredbe članka 30. stavka 1. ZoHD-a sadržano i u odlukama Ustavnog suda broj U-III-1895/2001 od 16. veljače 2005, broj: U-III- 16125/2005 od 16. prosinca 2009. i broj U-III-2489/2008 od 4. srpnja 2012. (tvrdi da iako je riječ o primjeni članka 4., da je smisao isti). Smatra i da se članak 5. stavak 2. ZoHD-a valja tumačiti da područje drugih republika bivše SFRJ predstavlja inozemstvo u odnosu na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991., kada je stupila na snagu odluka o samostalnosti i neovisnosti Republike Hrvatske i raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ.

Zaključio je da, s obzirom na to da je tužiteljica po propisima važećim prije 8. listopada 1991. stekla podrijetlom državljanstvo Republike Makedonije i upisan u evidenciju kao državljanin te države, tada on ne ispunjava uvjeta za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u cilju naknadnoga upisa u knjigu državljana. Najzad je istaknuo i da je Ustavni sud u odluci broj U-III-1758/2023 od 30. listopada 2024. potvrdio stajalište da se odredba članka 5. stavka 2. ZoHD-a odnosi samo na osobe rođene u inozemstvu nakon 8. listopada 1991. Istaknula je i da je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljičin otac hrvatski državljanin podrijetlom, upisan u knjigu državljana Matičnog ureda Benkovac, da je to državljanstvo imao i u trenutku rođenja tužiteljice, da je njezina majka makedonska državljanka, da je podatak kad su njezini roditelji sklopili brak uzeta iz popunjenog obrasca zahtjeva za utvrđivanjem hrvatskog državljanstva u kojem je navela 6. lipnja 1986. [adresa], a koja činjenica nije razvidna iz očeva rodnog lista a da vjenčani list nije bio priložen zahtjevu te da je obrazloženo zbog čega se smatra da je ona po rođenju upisana u evidenciju makedonskog državljanstva, a ne po ocu u knjigu državljana matičnog ureda Benkovac.

3. U dokaznom postupku čitani su: vjenčani list u ovjerenom prijevodu i spis predmeta javnopravnog tijela KLASA: 511-18-10-06-UP/I-56/2022.

3.1. Tužiteljica je predložila i da ju sud sasluša na okolnost njezina sudjelovanja u upravnom postupku. Sud je ocijenio nepotrebnim izvoditi taj dokaz te je stoga on odbijen, s obzirom na to da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta upravnog tijela i ocjenom ostalih izvedenih dokaza, s obzirom na to da je predložen radi razjašnjenja okolnosti i činjenica koje nisu ni bitne za ocjenu zakonitosti osporene odluke te zbog razloga koji će biti iznijeti u nastavku obrazloženja. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužiteljica je popisala troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u postupku pokrenutom po zahtjevu tužiteljice, rođene ..1968., za utvrđivanjem hrvatskog državljanstva i naknadnim upisom u knjigu državljana, kojeg je ona 25. veljače 2021. podnijela putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Skopju, Republika Sjeverna Makedonija.

7. Nije, u biti, sporno da je tužiteljev otac ĆA, rođen 1948. u mjestu Nadin, Hrvatska, državljanin Republike Hrvatska podrijetlom, upisan po rođenju u knjigu državljana Matičnog ureda Benkovac, da je žaliteljeva majka GA, rođena 1948. u mjestu Gradašorci, Makedonija, državljanka Republike Sjeverne Makedonije; te da su roditelji tužiteljice u vrijeme njezina rođenja prebivali u [adresa], a da su prema tvrdnji sam tužiteljice (što je ona navela u svom zahtjevu) brak sklopili 1986. u [adresa].

7.1. Nije sporno da je u vrijeme tužiteljeva rođenja na snazi bio savezni Zakon o jugoslavenskom državljanstvu ("Službeni list SFRJ": broj 38/64. i 42/64.) te republički Zakon o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske ("Narodne Novine", broj 13/65., u daljnjem tekstu: Zakon o državljanstvu SR Hrvatske) pa se u cilju utvrđivanja hrvatskog državljanstva imaju primijeniti odredbe tih zakona.

7.2. Dakle, nije sporno da je tužitelj stekao republičko državljanstvo Republike Sjeverne Makedonije po propisima važećim do 8. listopada 1991., odnosno do stupanja na snagu Zakon o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91.).

8. Pokazalo se spornim je li tužiteljica stekla državljanstvo Republike Sjeverne Makedonije po rođenju. Pokazalo se spornim i primjena materijalnog propisa. Naime, pokazalo se spornim može li se na tužiteljicu primijeniti odredba članka 5. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15. i 102/19., u daljnjem tekstu: ZoHD), kao na osobu rođenu prije ..1991.

9. Odredbom članka 2. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske koji je važio u trenutku rođenja podnositelja zahtjeva, hrvatsko državljanstvo podrijetlom stjecalo je dijete čija su oba roditelja hrvatski državljanin. Ukoliko je jedan od roditelja hrvatski državljanin, a drugi državljanin neke druge republike bivše državne zajednice, dijete je podrijetlom stjecalo državljanstvo ako su se roditelji tako sporazumjeli.

9.1. Odredbom članka 5. stavkom 2. ZoHD-a propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od tri godine od dana stupanja na snagu toga zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. toga zakona.

9.2. Člankom 30. stavkom 1. ZoHD-a je propisano da hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu toga zakona.

10. Iz sadržaja uvjerenja o državljanstvu, koje je izdao SUP Strumica poslovni broj 12.1.9-3/1093 od 23. studenoga 23. studenoga 2020. ali i potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Sjeverne Makedonije registarski broj 12.1.9-5/5-2022 od 15. travnja 2022. proizlazi da je tužiteljica državljanka Republike Sjeverne Makedonije porijeklom i da je ona upisana u registru državljana pod rednim brojem 457718. Tim ispravama sud vjeruje kao objektivnim i vjerodostojnim dokazima, budući da je riječ o javnim ispravama, budući da su one dostatno suglasne i budući da tužiteljica nije konkretno osporila vjerodostojnost njihovoga sadržaja. Dakle, sud smatra dostatno raspravljenim i utvrđenim da je tužiteljica državljanka Republike Sjeverne Makedonije porijeklom od rođenja.

11. Uvidom u sadržaj potvrde Matičnog ureda Benkovac KLASA: 224-04/20- 002/743, URBROJ: 2198-19-0401-20-1 od 26. listopada 2020. razvidno je da tužiteljica nije upisana u evidenciju o državljanstvu Republike Hrvatske u Matičnom uredu Benkovac. Toj ispravi sud isto vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi čiji je sadržaj tužiteljica samo općenito osporila.

12. S obzirom na ovako izvedene dokaze i iznesene ključne činjenice, sud smatra pravilnim stajalište i ocjenu tuženika da tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva na temelju odredbe članka 30. stavka 1. ZoHD-a.

13. Vezano za drugo dvojbeno, sud smatra da je navedenim člankom 30. stavkom 1. ZoHD-a uređeno načelo pravnog kontinuiteta državljanstva i da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima koji su bili na snazi do 8. listopada 1991., kada je stupio na snagu ZoHD. U situaciji kada se utvrdi da je osoba hrvatsko državljanstvo stekla po navedenim propisima, smatra se da hrvatsko državljanstvo ima od rođenja. Ta zakonska odredba osnova je za primjenu ranijih propisa o državljanstvu, koji se, iako su prestali vrijediti, i dalje primjenjuje kao pravni izvor na one činjenice koje su nastale u vrijeme njihova važenja u cilju utvrđivanja republičkog državljanstva osoba koje su rođene prije ..1991.

14. Sud smatra i da se na tužiteljicu, koja je rođena ..1968. ne može primijeniti odredba članka 5. stavak 2. ZoHD-a, jer je jedan od kumulativno propisanih uvjeta da je riječ o osobi koja je rođena u inozemstvu. Naime, članak 5. stavak 2. ZoHD-a u združenim učincima i u kontekstu s ostalim odredbama ZoHD-a valja tumačiti tako da područje drugih republika bivše SFRJ predstavlja inozemstvo u odnosu na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991., kada je stupila na snagu Odluka o samostalnosti i neovisnosti Republike Hrvatske i raskidu svih državnopravnih sveza s bivšom SFRJ. To znači da se članak 5. stava 2. ZoHD-a po prirodi stvari ima primijeniti samo ona one osobe koje su rođene nakon ..1991., odnosno osobe koje su rođene u vrijeme važenja ZoHD-a, koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. Valja napomenuti da odredba članka 30. stavka 1. ZoHD-a nije mijenjana niti brisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 102/19., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020.).

15. Iznesena pravna shvaćanja zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-2380/22-4 od 26. siječnja 2023.

16. Nisu osnovani ni općeniti navod tužiteljice da je diskriminirana niti je ona tu svoju tvrdnju ikakvim prikladnim dokazima učinila izvjesnom ako se uzme u obzir definicija pojma diskriminacija iz članka 1. stavka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, 85/08. i 112/12.). Naime, prema stajalištu Visokog upravnog suda sadržanom u presudi poslovni broj Usž-4529/2019-2 od 14. siječnja 2021., diskriminacijom se smatra nepovoljno postupanje prema određenoj osobi koje je uvjetovano pripadnošću te osobe nekoj društvenoj skupini ili nekoj njenoj osobini. Opća zabrana diskriminacije nalaže obvezu jednakog postupanja u istovjetnim ili bitno usporedivim situacijama. Razlike u pogledu prava i obveza pojedinih istovrsnih ili sličnih društvenih skupina dopuštene su samo kada za to postoje opravdani i jasni razlozi. Tužiteljica nije konkretizirala ni u čemu bi se sastojala povreda prava na pravično suđenje.

17. Vezano na navode tužiteljica da je ona živjela u [adresa] tijekom 1980-ih, da je deklarirala hrvatsku narodnost i državljanstvo, da je posjedovala osobnu kartu izdanu u Zadru 1990. te da posjeduje i srednjoškolsku svjedodžbu o završnom ispitu, valja istaknuti da nije riječ o činjenicama o kojima bi ovisila pravilna primjena materijalnog prava. Nije riječ o navodima koji su bitni za ocjenu zakonitosti osporenih odluka.

18. U izloženom je zakonito postupilo javnopravno tijelo, kada je, nakon što je utvrdilo pravo stanje stvari, pravilnom primjenom materijalnog prava, bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, odbilo tužiteljičin zahtjev za utvrđivanjem hrvatskog državljanstva, a razlozi rješavanja upravne stvari imaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

19. Stoga, a budući da su osporene odluke zakonite i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao točkom I. izreke.

20. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 7. srpnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru, Don Ive Prodana 9,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Avenija Vukovar 33, a spis predmeta upravnog tijela KLASA: 511-18-10-06- UP/I-56/2022 vratiti po pravomoćnosti ove presude,

- u spis.