II Kžzp-5/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kžzp 5/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Melite Božičević Grbić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Sande Janković, kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagateljice L. V. iz P., koju zastupa punomoćnik dr. A. S., odvjetnik iz P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljice od 6. siječnja 2009. protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzp-39/08 od 1. prosinca 2008., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagateljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kzp-39/08 od 1. prosinca 2008.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kzp-39/08 od 1. prosinca 2008. odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Županijskog suda u Puli koji se vodio pod poslovnim brojem Kž- 54/08 (K-484/06; K-585/07).

Protiv tog rješenja predlagateljica je podnijela ustavnu tužbu koja se temeljem čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 153/09) ima smatrati žalbom (rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-122/2009 od 11. ožujka 2010. objavljen u „Narodnim novinama“, broj 34/10). Podnesenom ustavnom tužbom predlaže se dosuditi oštećenoj primjerenu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i nadoknaditi joj troškove pristojbe ustavne tužbe te ostale troškove postupka povodom podnesenog zahtjeva za suđenje u razumnom roku.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,

II Kžzp 5/10-3

9. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog izvanparničnog postupka jest zahtjev predlagateljice radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku temeljem odredbi čl. 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 113/08, 153/09 i 116/10) zbog dugotrajnosti kaznenog postupka koji se vodio pred Općinskim i Županijskim sudom u Puli pod poslovnim brojevima K-484/06, K- 585/07 i Kž-54/08.

Pobijanim rješenjem, Vrhovni sud Republike Hrvatske, sudeći u prvom stupnju odbio je zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kaznenom predmetu koji se pod poslovnim brojem K-585/07 (ranije K-474/06) vodio pred Općinskim sudom u Puli protiv okrivljenika Dragana Kramara zbog kaznenog djela iz čl. 129. Kaznenog zakona i koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazio u stadiju žalbe pred Županijskim sudom u Puli pod brojem Kž-54/08. Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju odluku temelji na činjenici da je u pravno relevantnom razdoblju razmatranja, od podnošenja imovinskopravnog zahtjeva u tijeku kaznenog postupka u kojem je predlagateljica imala svojstvo oštećene (4. studenog 2004.) do datuma primitka odluke Županijskog suda u Puli (28. listopada 2008.) kojom je postupak pravomoćno okončan, taj postupak trajao ukupno 3 godine, 11 mjeseci i 24 dana, koje se trajanje postupka ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, a pogotovo što su sudovi postupali ažurno i učinkovito. Budući je predmet istog zahtjeva i naknada troškova izvanparničnog postupka, prvostupanjski sud je odbio predlagateljicu sa dijelom zahtjeva da joj se nadoknade troškovi izazvani podnošenjem zahtjeva za suđenje u razumnom roku a primjenom pravnog pravila iz paragrafa 20. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91), prema kojem troškove postupka podmiruje u pravilu stranka u čijem je interesu izvanparnični postupak proveden što je u konkretnoj situaciji upravo predlagateljica, sud ju je odbio sa dijelom zahtjeva da joj se nadoknade troškovi izazvani podnošenjem zahtjeva za suđenje u razumnom roku.

Žaliteljica odluku pobija navodeći kako je trajanjem predmetnog postupka pred Općinskim sudom u Puli i Županijskim sudom u Puli u trajanju od 3 godine, 11 mjeseci i 24 dana povrijeđeno njezino pravo na suđenje u razumnom roku. Isto tako smatra da odbijanjem zahtjeva glede naknade troškova zastupanja nisu ispravno primijenjene zakonske odredbe te da joj u tom dijelu treba prihvatiti žalbu i dosuditi trošak s obzirom na činjenicu da je nezaposlena i da živi u teškim materijalnim prilikama.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, polazi također od utvrđenja da se ukupna duljina pravno relevantnog razdoblja u trajanju od 3 godine, 11 mjeseci i 24 dana, iako se radilo o skraćenom postupku zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. Kaznenog zakona, ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, a sve s obzirom na okolnost da su u tom razdoblju sudovi donijeli tri osuđujuće presude, dva ukidna rješenja suda drugog stupnja i jednu potvrđujuću presudu suda drugog stupnja, ali i da je postupak u konačnici pravomoćno završen.

II Kžzp 5/10-3

Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku te da se vođenje postupka u okviru postavljenog zahtjeva ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku koje pravo je zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 – pročišćeni tekst i broj 55/01).

U odnosu na posebno postavljen zahtjev predlagateljice kojim predlaže oslobođenje od troškova pristojbe na ustavnu tužbu te troškova postupka proizašlih u postupku rješavanja zahtjeva za suđenje u razumnom roku, napominje se predlagateljici da prema pravilima izvanparničnog postupka koji se primjenjuju i u ovom drugostupanjskom postupku, trošak postupka u konkretnoj situaciji podmiruje u pravilu stranka u čijem je interesu izvanparnični postupak proveden, a to je upravo predlagateljica te s tim u vezi ovdje ne dolazi u obzir primjena odgovarajućih pravila Zakona o parničnom postupku jer taj zakon može poslužiti kao supsidijarni izvor prava samo onda kada posebna pravila izvanparničnog procesnog prava ne uređuju određeno procesno pitanje na drugačiji način, što ovdje nije slučaj. Stoga neovisno o teškim materijalnim prilikama predlagateljice i činjenici njezine nezaposlenosti, navedene okolnosti nisu od utjecaja na odluku o dužnosti naknade troškova postupka povodom podnesenog zahtjeva za suđenje u razumnom roku.

Slijedom navedenog, trebalo je temeljem odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 28. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Melita Božičević Grbić, v.r.