Rev-x-59/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev x 59/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku iz S., protiv tuženica 1. N. D. iz S., i 2. J. Ž. iz P., otok B., obje zastupane po punomoćnici Z. M., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene pod 2. J. Ž. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 6655/07 od 3. travnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 2742/06 od 14. rujna 2007., u sjednici održanoj 7. listopada 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene pod 2. J. Ž. se odbija kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Dužne su tuženice pod 1. i 2. solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 53.685,65 EUR-a po prodajnom tečaju HNB na dan isplate, zajedno s kamatom po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju za DEM od 1. siječnja 1994. do 1. siječnja 2002., a za EUR od 1. siječnja 2002. do isplate.

II. Dužne su tuženice pod 1. i 2. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s naslova parničnog troška iznos od 9.577,00 kn."

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama tuženica pod 1. i 2. presudio:

"I. Djelomično se uvažava žalba tuženice pod 2. J. Ž., preinačuje pobijana presuda u dijelu pod točkama I. i II. izreke kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev tužitelja radi naknade parničnog troška protiv tuženice pod 2. i u tom dijelu sudi:

Rev x 59/08-2

1. Dužna je tuženica pod 2. J. Ž. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 53.685,65 EUR-a po prodajnom tečaju NBH na dan isplate sa kamatom koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, koje na iznos od 105.000 DEM teku od 1. siječnja 1994. do 28. veljače 2002., a na iznos od 53.685,65 EUR-a u razdoblju od 1. ožujka 2002. do isplate, dok se za više tražene kamate zahtjev tužitelja odbija.

2. Dužna je tuženica pod 2. J. Ž. u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.577,00 kn.

II. Uvažava se žalba tuženice pod 1. N. D., preinačuje pobijana presuda u dijelu pod točkama I. i II. izreke kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev tužitelja radi naknade parničnog troška protiv tuženice pod 1. na način da se tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev tužitelja radi naknade parničnog troška protiv tuženice pod 1. odbijaju.

III. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženici pod 1. parnični trošak u iznosu od 9.211,00 kn."

Protiv navedene drugostupanjske presude, a u dijelu kojim je tužena ad.2. obvezana isplatiti tužitelju protuvrijednost iznosa od 53.685,65 EUR-a s kamatom i parničnim troškom u iznosu od 9.577,00 kn tužena pod 2. je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže da nižestupanjske presude budu preinačene i tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ovog revidenta odbijen u cijelosti, a podredno da pobijane presude budu ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Protivna stranka je dostavila odgovor na reviziju tužene pod 2. i predlaže da revizija kao nedopuštena bude odbačena uz obvezu tuženice pod 2. da joj naknadi trošak odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) proizlazi da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. na koju se ukazuje revizijom, jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, u istima su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Nižestupanjski sudovi utvrđuju da su tužitelj i tužena pod 1. bili u braku u razdoblju od 1983. do 1989. kada je njihov brak razveden, da su živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1990. do 1993. kada je tuženik igrao profesionalni nogomet u …, dok su tuženica pod 1. i njihova zajednička kći živjeli u zajedničkom stanu u S., kojeg je tužitelj kupio 3. travnja 1990.

Rev x 59/08-2

kada je prodao stan u …, da je tuženica pod 2. u istom razdoblju započela s gradnjom stambene zgrade u S., anografske oznake …, da je izgradnja kuće dovršena 1995., a da su svi stanovi u zgradi prodani trećim osobama tijekom 1995. i 1996., da je u početku izgradnje zgrade tužitelj dogovorio s tuženicom pod 2. da će u zgradu investirati iznos od 105.000 DEM i da se tuženica pod 2. obvezala predati i prepustiti mu u vlasništvo stan u potkrovlju površine 65 m[2] ili pak u suvlasništvo za ½ dijela tužitelju i tuženici pod 1. stan u potkrovlju površine 130 m[2] .

Prigovor zastare tužiteljevog potraživanja nije osnovan. Ovo iz razloga što je tužitelj zahtjev radi isplate novčanog iznosa kojeg je predao tuženici pod 2. istakao tijekom ovoga postupka i to podneskom od 20. veljače 2001., te je svoj zahtjev precizirao na ročištu od 19. lipnja 2001. nakon što je od tuženica saznao da tuženica pod 2. nije više vlasnica stambene zgrade …, jer su svi stanovi prodani trećim osobama 1996. Nakon toga, isticanjem obveznopravnog zahtjeva radi isplate iznosa od 105.000 DEM-a kojeg je tužitelj predao tuženici pod 2. u ispunjenju ugovora o izgradnji i predaji stana u vlasništvo tužitelju tužitelj se, kako pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi, prešutno suglasio s raskidom sklopljenog ugovora, radi čega njegov zahtjev radi isplate zapravo predstavlja zahtjev za vraćanje danog temeljem raskinutog ugovora. Kako je tužitelj takvu isplatu, točnije vraćanje isplaćenog novčanog iznosa, mogao zahtijevati od tuženice pod 2. tek od trenutka kada se njihov stvarnopravni zahtjev pretvorio u obveznopravni zahtjev raskidom sklopljenog ugovora, a imajući na umu utvrđenje prvostupanjskog suda o vremenu otuđenja stanova u zgradi trećim osobama i trenutak tužiteljevog saznanja o istima, te da je zahtjev radi isplate istakao 2001. nedvojbeno je da njegovo potraživanje nije zastarjelo, tj. da je tužitelj isplatu zatražio podnošenjem zahtjeva unutar općeg zastarnog roka propisanog odredbom čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01).

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 166. ZPP-a).

U Zagrebu, 7. listopada 2008.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.