Us I-5072/2024-9 · Upravni sud u Zagrebu

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5072/2024-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik GT, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, Zagreb-Sesvete, Kašinska cesta 1B, OIB: 36162371878, radi napuštanja Europskog gospodarskog prostora, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 27. lipnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 4. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-04/24-02/1002, URBROJ: 511-19-35-24-3 od 19. studenog 2024. godine.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

r i j e š i o j e

Odbija se tužiteljica s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe i prijedlogom za određivanje privremene mjere, koji glase:

"1. Utvrđuje se da tužba koju je tužiteljica podnijela protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-04/24-02/1002, URBROJ: 511-19-35-24-3 od 19. studenog 2024. ima odgodni učinak.

2. Određuje se privremena mjera, te se dopušta tužiteljici da boravi u [adresa], kao i u Republici Francuskoj, te joj se dopušta nesmetano kretanje preko granica država članica Europskog gospodarskog prostora, sve do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drukčije odluke suda.

3. Odgodni učinak tužbe i privremene mjere trajat će do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drukčije odluke suda."

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 13. prosinca 2024. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-04/24-02/1002, URBROJ: 511-19-35-24-3 od 19. studenog 2024. godine, kojim se točkom 1. izreke utvrđuje da LT, kći L i KT, rođena ..1995. u mjestu Milano, Italija, bez državljanstva, nezakonito boravi u [adresa] i da je dužna dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 (trideset) dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja. Prema točki 2. izreke stranca iz točke 1. izreke ovoga rješenja prisilno će se udaljiti ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen, dok je prema točki 3. izreke stranac iz točke 1. izreke ovoga rješenja dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužiteljica navodi da podnosi ovu upravnu tužbu pobijajući predmetno rješenje zbog: povrede odredaba Zakona o upravnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega ističe kako je posljednji ulazak tužiteljice u RH bio prisilne naravi, jer je bila izručena iz Luxemburga (u kojem je bila u pritvoru od 19. travnja 2024.) u RH radi neodazivanja na sudske pozive u kaznenom postupku, koji se protiv nje vodio pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1.

Kaznenog zakona (krađa prehrambenih artikala u vrijednosti od 2.576,89 kuna). Zbog njenog neodazivanja na pozive suda, OKS u Zagrebu donio je rješenje Poslovni broj: K-1668/2023 od 31. siječnja 2024. o određivanju istražnog zatvora i izdao je Europski uhidbeni nalog od 6. veljače 2024., te je temeljem tog rješenja i EUN-a tužiteljica bila lišena slobode u Luxemburgu, iz kojeg je onda 30. travnja 2024. izručena RH u istražni zatvor. Naknadno je tom kaznenom postupku presudom OKS u Zagrebu Poslovni broj: K-1668/2023 od 3. lipnja 2024. tužiteljica bila osuđena na zatvorsku kaznu u trajanju od 7 mjeseci.

Nakon odsluženja te kazne i izlaska iz zatvora puštena je na slobodu, te je odmah nakon toga tuženik donio pobijano rješenje. Dakle, tužiteljica nije boravila u [adresa] nezakonito, nego na temelju rješenja OKS u Zagrebu Poslovni broj: K-1668/2023 od 31. siječnja 2024., kojim joj je određen istražni zatvor, a nakon toga temeljem presude OKS u Zagrebu Poslovni broj: K-1668/2023 od 3. lipnja 2024., kojom je osuđena na zatvorsku kaznu - koju je sada u cijelosti izdržala. Nadalje, kao bitnom tužiteljica ističe činjenicu da još uvijek nema riješen status državljanstva RH, iako je podnijela zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva još 13. srpnja 2022.

Naime, tužiteljici je, kako je i navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja, državljanstvo RH ukinuto rješenjem PU brodsko- posavske od 1. rujna 2021., te je od tada tužiteljica osoba bez državljanstva. Na žalost, taj njen zahtjev, unatoč brojnim požurnicama, do danas još uvijek nije riješen. Stoga nije točan navod iz obrazloženja pobijanog rješenja po kojem „..Imenovana nezakonito boravi u [adresa] ukupno 1644 dana, a njen ulazak u Republiku Hrvatsku bio je zakonit, temeljem spomenutih odluka OKS u Zagrebu. Nadalje, tužiteljica ističe kako je njeno prebivalište u [adresa], a povremeno boravi u [adresa], gdje stanuje sa suprugom i njihovom maloljetnom djecom.

Ona je izvanbračna supruga UT - državljanina Republike Hrvatske, s kojim ima 7 zajedničke maloljetne djece. Naime, u slučaju ostanka na snazi pobijanog rješenja tužiteljici bi bio onemogućen svaki kontakt sa svojom obitelji koja trenutno boravi u [adresa], a ona bi bila prisilno udaljena s teritorija Republike Hrvatske u neku treću zemlju koja nije članica Europskog gospodarskog prostora (EGP) - npr. BiH ili R. Srbija. Dakle, tužiteljica ne bi bila u mogućnosti vidjeti svoju djecu i supruga nigdje na teritoriju EGP-a, što znači da bi joj faktično bio onemogućen svaki kontakt (a pogotovo zajednički život) s obitelji, jer se nemaju gdje drugo vidjeti osim u Francuskoj (gdje trenutno borave) ili u Hrvatskoj (čiji su državljani i gdje imaju rodbinu i kuću).

U takvom razvoju situacije zasigurno bi bio uništen njen privatni i obiteljski život, a sve to dok se istovremeno (ne njenom krivnjom) već dvije i pol godine vodi postupak utvrđivanja njenog hrvatskog državljanstva, za koji postoji sasvim izvjesna vjerojatnost u pozitivan ishod, imajući u vidu da je ona kći hrvatske državljanke (KT, rođena ..1973. u Zagrebu) i supruga hrvatskog državljanina (UT). S obzirom na gore navedeno, tužiteljica smatra kako je tuženik pobijanim rješenjem pogrešno utvrdio činjenično stanje, uslijed čega je pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe članka 184. stavka 1. i članka 186. stavka 1.

Zakona o strancima. Tužiteljica smatra kako bi naslovni sud, temeljem odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (dalje: ZUS), trebao odlučiti da ova tužba ima odgodni učinak, jer bi se ostankom na snazi pobijanog rješenja tužiteljici nanijela šteta, koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu. Isto tako, tužiteljica s obzirom na sve okolnosti ovog slučaja i značaja koji pobijano rješenje ima na njen obiteljski život, predlaže da naslovni sud temeljem odredbe članka 42. stavka 3. ZUS-a donese privremenu mjeru, kojom bi se tužiteljici dopustio daljnji boravak na teritoriju Republike Hrvatske, kao i odlazak u Republiku Francusku, kako bi se mogla priključiti svojoj obitelji, budući da takva mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća šteta protivnoj stranci.

Tužiteljica smatra kako su utuženim rješenjem na njenu štetu povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP), i to odredbe članka 51. (ispitni postupak) i članka 55. (prethodno pitanje) ZUP-a, te kako je utuženim rješenjem povrijeđeno i materijalno pravo, i to odredbe članka 184. stavka 1. i članka 186. stavka 1. Zakona o strancima.

3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-04/24-02/1002, URBROJ: 511-19-35-24-3 od 19. studenog 2024. godine, kojim je utvrđeno da tužiteljica nezakonito boravi u [adresa] i da je dužna dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 30 dana od dana dostave rješenja. Nadalje, predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u roku od 15 dana. Osim toga, predlaže da sud donese rješenje kojim se utvrđuje da tužba koju je tužiteljica podnijela protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/24-02/1002, URBROJ: 511-19-35-24-3 od 19. studenog 2024. ima odgodni učinak, kao i rješenje kojim se određuje privremena mjera, te se dopušta tužiteljici da boravi u [adresa], kao i u Republici Francuskoj, te joj se dopušta nesmetano kretanje preko granica država članica Europskog gospodarskog prostora, sve do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drukčije odluke suda. Odgodni učinak tužbe i privremene mjere trajat će do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drukčije odluke suda.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. U svezi odgovora na tužbu, tuženik ističe da je ista neosnovana. Vezano za žalbeni razlog tužitelja „pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje“ tuženik smatra da je u rješenju o povratku obrazloženo da su prilikom odlučivanja uzete u obzir sve okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima, koje se odnose na zaštitu u postupku povratka. Vezano za tužbeni navod tužiteljice da ne boravi nezakonito u Republici Hrvatskoj isto ne odgovara istini, budući da je imenovana imala državljanstvo Republike Hrvatske u vremenu od 2. ožujka 2010. do 1. rujna 2021., koje joj je ukinuto državljanstvo Republike Hrvatske rješenjem Policijske uprave brodsko- posavske Broj: 511-11-04-4-UP/l-999/2021 od 1. rujna 2021., te se od tada smatra stranim državljaninom u Republici Hrvatskoj, koji je nezakonito nastavio boraviti u [adresa].

Tužitelj ističe kako je posljednji ulazak u Republiku Hrvatsku bio prisilne naravi kada je iz Luksemburga dana 30. travnja 2024. izručen u Republiku Hrvatsku u istražni zatvor na temelju Europskog uhidbenog naloga izdan od strane OKS u Zagrebu. Naknadno je u tom kaznenom postupku presudom OKS u Zagrebu tužitelj osuđen na zatvorsku kaznu. U provedenom postupku tuženik nije pronašao u zakonskim ili podzakonskim propisima osnove da se osobi boravak u istražnom zatvoru, ne računa u vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj bilo zakonito ili nezakonito.

Člankom 55. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22. i 151/22.) kratkotrajni boravak je definiran kao boravak državljanina treće zemlje određen člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama, koji definira između ostalog i kratkotrajni boravak kao “planirani boravak na državnom području država članica u trajanju od ne više od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka“. Nadalje, člankom 183. stavkom 1. podstavkom 1. Zakona o strancima u svezi članka 55. stavkom 2. podstavkom 4.

Zakona o strancima tužitelj nezakonito boravi ako nije na kratkotrajnom boravku, a nije na kratkotrajnom boravku ako je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana ili, ako je nezakonito boravio, odnosno sukladno članku 183. stavku 1. podstavku 2. Zakona o strancima nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, te člankom 183. stavkom 1. podstavkom 1. Zakona o strancima u svezi članka 55. stavkom 2. podstavkom 7. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22. i 151/22.). Tužiteljica je s graničnog prijelaza dovedena u prostorije suda radi provođenja kaznenog ili prekršajnog postupka, a nije joj odobren ulazak u Republiku Hrvatsku.

Slijedom navedenog, tužiteljica je nezakonito boravila u [adresa], te je tuženik bio dužan po službenoj dužnosti provesti postupak i tužiteljici donijeti mjeru za osiguranje povratka (dragovoljni povratak). Postupak za donošenje rješenja pokrenut je i proveden po službenoj dužnosti, sukladno svim pravilima upravnog postupka, te temeljem članka 184. stavka 1. i članka 186. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22. i 151/22.) Nadalje, tuženik smatra da je interes Republike Hrvatske da tužiteljica, koji je nedvojbeno stranac u nezakonitom boravku i postupi po rješenju tuženika, i napusti EGP, odnosno Republiku Hrvatsku, a ne da ostane u Republici Hrvatskoj neodređeno vremensko razdoblje u nezakonitom boravku.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Poslovni broj:

Kv-1410/2023-4, K-1688/2023 (stranica 7-9 spisa), Europski uhidbeni nalog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Poslovni broj: K-1668/2023-12 od 6. veljače 2024. godine (stranica 10-14 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Poslovni broj: : K-1668/2023-69 od 3. lipnja 2024. godine (stranica 15-20 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-04/24-02/1002, URBROJ: 511-19-35-24-3 od 19. studenog 2024. godine (stranica 42-44 spisa), te zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-04/24-02/1002, URBROJ: 511-19-35-24-2 od 19. studenog 2024. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 19. studenog 2024. godine, kojim se točkom 1. izreke utvrđuje da LT, kći L i KT, rođena ..1995. u mjestu Milano, Italija, bez državljanstva, nezakonito boravi u [adresa] i da je dužna dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 (trideset) dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja. Prema točki 2. izreke stranca iz točke 1. izreke ovoga rješenja prisilno će se udaljiti ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen, dok je prema točki 3. izreke stranac iz točke 1. izreke ovoga rješenja dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

Naime, imenovana je u Republiku Hrvatsku ušla zakonito dana 20. veljače 2020. godine preko MZGP Zagreb. Ista je imala državljanstvo RH u vremenu od 2. ožujka 2010. godine do 1. rujna 2021. godine, kada je boravila na adresi u [adresa]. Hrvatsko državljanstvo joj je ukinuto rješenjem PU Brodsko posavske, Broj: 511- 11-04-4-UP/l-999/2021 dana 1. rujna 2021. godine. U vremenu od 2021. do 2022. godine predmetna je počinila više kaznenih djela na teritoriju RH. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Poslovni broj: K-1668/2023-69 od 3. lipnja 2024. godine imenovana se proglašava krivom za počinjenje kaznenog djela „Krađa“, opisano u članku 228. stavku 1.

KZ-a, poradi čega je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. U provedenom postupku utvrđeno da se imenovana nalazila na izdržavanju kazne zatvora od 19. travnja 2024. godine do danas 19. studenog 2024. godine, što je vidljivo iz potvrde Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Zagrebu, KLASA: 730-04/24-01/4841, URBROJ: 514-10-0614-02- 01/07-23-03 od 14. studenog 2024. godine. Nadalje je u provedenom postupku utvrđeno da je majka imenovane KT rođena ..1973., državljanka RH. Imenovana ima sedmoro djece i djeca su joj državljani RH, izvanbračni suprug AT je državljanin RH.

Odvjetnik GT tužiteljicu zastupa u postupku ponovnog primitka u državljanstvo RH. Uvidom u IS MUP-a RH i NBMIS sustav, utvrđeno je da imenovana od ulaska u Republiku Hrvatsku, pa do današnjeg dana nije regulirala svoj status boravaka u Republici Hrvatskoj, a što je bila dužna učiniti u roku od dva (2) dana od ulaska u Republiku Hrvatsku. Imenovana nezakonito boravi u [adresa] ukupno 1644 dana. Slijedom navedenog utvrđeno je da imenovana sukladno članku 183. stavku 1. podstavku 1., a u svezi sa člankom 55. stavkom 2. podstavkom 4. Zakona o strancima nezakonito boravi u [adresa], jer se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku, budući je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana, odnosno sukladno članku 183. stavku 1. podstavku 2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.

Slijedom svega gore navedenog, tuženik smatra da je valjalo temeljem članka 186. stavka 1., a u svezi s člankom 184. stavkom 2. Zakona o strancima, te člankom 42. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) riješiti kao u izreci rješenja.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužiteljica nezakonito boravi u [adresa] i da je ista dužna bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku, a što je utvrđeno shodno članku 184. stavku 2. Zakona o strancima. Jer, stavak 6. citiranog članka propisuje da rok za dragovoljni odlazak državljanina treće zemlje počinje teći od puštanja državljanina treće zemlje na slobodu s izdržavanja kazne zatvora. U konkretnom slučaju je razvidno da se tužiteljica nalazila na izdržavanju kazne zatvora od 19. travnja 2024. godine do 19. studenog 2024. godine, jer je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Poslovni broj:

K-1668/2023-69 od 3. lipnja 2024. godine proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela "Krađa", opisano u članku 228. stavku 1. KZ-a, poradi čega je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Dakle, tužiteljica nije u Republici Hrvatskoj bila na kratkotrajnom boravku, budući da je isti određen člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama, koji definira, između ostalog, i kratkotrajni boravak kao “planirani boravak na državnom području država članica u trajanju od ne više od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka“.

Nadalje, članak 3. stavak 1. podstavak 29. propisuje da je povratak dragovoljni odlazak državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa] u treću zemlju, dok članak 55. stavak 2. točka 4. istog Zakona propisuje da državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku, ako je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana ili ako je nezakonito boravio. Budući da je prema članku 183. stavku 2. Zakona o strancima državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku, kao i da će se sukladno članku 184. stavku 1. istog Zakona državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi donijeti rješenje o povratku, sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

Treba naglasiti da je tužiteljica osoba bez državljanstva, te da je ista imala državljanstvo Republike Hrvatske u vremenu od 2. ožujka 2010. do 1. rujna 2021. godine, koje državljanstvo joj je ukinuto rješenjem Policijske uprave brodsko- posavske, Broj: 511-11-04-4-UP/I-999/2021 od 1. rujna 2021. godine. Osim toga, zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva od 13. srpnja 2022. godine podnijela je BT, te se u tom postupku utvrđuje identitet iste, tj. je li je ona ista osoba koja je ranije imala ime LT.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

11. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe i prijedlog za određivanje privremene mjere, budući da ista nije dokazala da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. i 3. ZUS-a. Naime, sud smatra da izvršenjem pojedinačne odluke tužiteljici se ne bi nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a izdavanje predložene privremene mjere nije nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti. Jer, tužiteljica navodi da u slučaju ostanka na snazi pobijanog rješenja njoj bi bio onemogućen svaki kontakt sa svojom obitelji koja trenutno boravi u [adresa], a ona bi bila prisilno udaljena s teritorija Republike Hrvatske u neku treću zemlju koja nije članica Europskog gospodarskog prostora (EGP) - npr. BiH ili R. Srbija. Dakle, tužiteljica ne bi bila u mogućnosti vidjeti svoju djecu i supruga nigdje na teritoriju EGP-a, što znači da bi joj faktično bio onemogućen svaki kontakt (a pogotovo zajednički život) s obitelji, jer se nemaju gdje drugo vidjeti osim u Francuskoj (gdje trenutno borave) ili u Hrvatskoj (čiji su državljani i gdje imaju rodbinu i kuću). U svezi s tim potrebito je uputiti na presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Poslovni broj: K-1668/2023-69 od 3. lipnja 2024. godine. U obrazloženju iste, između ostalog, navodi se da okolnost da je 1. optužena LT majka sedmero djece, što ista ističe kao olakotnim, za taj sud to nije, s obzirom da iz njezinog izvatka iz kaznene evidencije razvidno da je, iako svjesna svog majčinstva i potrebe brige za vlastitu djecu, nastavila činiti kaznena djela, i to i nakon izdržanih kazni zatvora. Sud je pri odmjeravanju kazne imao na umu da su djeca zbrinuta i da o njima skrbi otac za vrijeme lišenja slobode 1. optužene, što proizlazi iz njezinih osobnih podataka, pa lišenjem slobode te optužnice sigurnost u razvoju djece neće biti ugrožena. Ne postoji u konkretnom slučaju zakonska obveza službene osobe za prekidanje postupka zbog navedenih razloga, shodno članku 55. stavku 2. ZUP-a.

U Zagrebu 4. srpnja 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnik GT, [adresa]

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka,

IX. Policijska postaja Zagreb, [adresa] Sesvete, Kašinska cesta 1B

3. U spis