I Kž-Us-37/2015-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 37/15-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi sa čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama opt. L. S. i opt. B. A., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 15. prosinca 2014. broj K-Us-7/13, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. L. S., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. L. S. za kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi sa čl. 190. st. 2. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, u koju kaznu mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. lipnja 2012. nadalje.

II. Žalba opt. L. S. u ostalom dijelu i žalba opt. B. A. u cijelosti odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženici L. S. i B. A. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv javnog reda, počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi sa čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, pa su na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi sa čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđeni na kazne zatvora, i to opt. L. S. u trajanju od deset godina, a opt. B. A. u trajanju od dvanaest godina.

Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. L. S. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvora u Osijeku od 27. lipnja 2012. nadalje.

I Kž-Us 37/15-6

Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 i čl. 1. st. 4. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine", broj 45/10; nastavno u tekstu: ZPOIK) utvrđeno je da novčani iznos od 700,00 Eura, protuvrijednosti u kunama, predstavlja imovinsku korist koju je opt. L. S. ostvario počinjenim kaznenim djelom iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi sa čl. 190. st. 2. KZ/11, te je utvrđeno da isti iznos postaje imovina Republike Hrvatske, pa je naloženo opt. L. S. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 700,00 Eura, protuvrijednosti u kunama, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju čl. 79. st. 1., 3. i 4. u vezi sa čl. 190. st. 8. KZ/11 od opt. L. S. oduzeto je: 279,5 kg droge marihuane, teretno vozilo marke „IVECO“ reg. oznake … i priključno vozilo „SCHWARZMULLER“, reg. oznake …, te je određeno da će se ti predmeti uništiti.

Na temelju čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08) o troškovima kaznenog postupka bit će odlučeno posebnim rješenjem.

Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženici L. S. i B. A.

Optuženi L. S. žali se osobno i po branitelju B. K., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, a podredno da se ista preinači u odluci o trajanju zatvorske kazne i odluci o oduzimanju imovinske koristi, te optuženiku izrekne zatvorska kazna u kraćem vremenskom trajanju.

Optuženi B. A. žali se po branitelju D. O., odvjetniku iz O., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, a predlaže da se pobijana presuda u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Na zahtjev žalitelja opt. L. S., o sjednici vijeća su na temelju čl. 475. st. 2. ZKP/08 obaviješteni opt. L. S., njegov branitelj B. K., odvjetnik iz O. i državni odvjetnik. Sjednici vijeća nazočio je opt. L. S., a održana je, sukladno odredbi čl. 475. st. 5. ZKP/08, u odsutnosti branitelja opt. L. S. odvjetnika B. K. i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba opt. L. S. je djelomično osnovana, dok žalba opt. B. A. nije osnovana.

Na žalbe optuženika, osim zbog odluke o kazni

Optuženi L. S. smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, jer da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Tu povredu

I Kž-Us 37/15-6

nalazi ostvarenom time što je prvostupanjski sud prvo prihvatio dokazni prijedlog obrane da pozove i ispita kao svjedoka G. D., da bi naknadno taj dokazni prijedlog odbio, s obrazloženjem da D. nije pristupio na raspravu, niti svoj izostanak opravdao, iako je na raspravi utvrđeno da dostava poziva nije uredno iskazana, a obrana je predala liječničku dokumentaciju kojom taj svjedok opravdava svoj nedolazak. Naglašava i da je svjedok G. D. osoba koju je optuženik S. u svom iskazu spominjao nadimkom G., a koji je upoznat sa sadržajem dogovora između optuženih L. S. i B. A., te načinom i mjestom njihovog upoznavanja, pa tako i svim pojedinostima vezanim uz prijevoz i realizaciju ugovorenog posla.

Međutim, smislenom primjenom odredaba ZKP-a o dokazivanju, posebno čl. 421. i čl. 428. ZKP/08, slijedi da sud nije vezan svojim ranijim odlukama o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih dokaznih prijedloga stranaka, te ih je ovlašten opozvati. Na takav način postupio je i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju. Takvu odluku je i obrazložio, a razloge koje je za to iznio prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Uz iznesenu argumentaciju za naglasiti je da je predloženi svjedok G. D., sukladno navodima obrane, samo povezao optuženike, a oni su nakon toga međusobno učestalo komunicirali telefonom (uporabom mobilnih telefonskih uređaja) te se i našli, pa je jasno da svjedok D. ne može imati saznanja o potpunom sadržaju njihovih razgovora, pa stoga niti o detaljima dogovora. Osim toga, te su okolnosti, koje se odnose na sadržaj dogovora između optuženika, s izvjesnošću utvrđene iz drugih izvedenih dokaza, koje je prvostupanjski sud sistematično, savjesno i logično analizirao i ocijenio. Optuženi B. A. u žalbi ističe bitnu postupovnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da pobijana presuda ne sadrži razloge o važnim činjenicama, i to o tome da su optuženici djelovali u sastavu zločinačkog udruženja. Međutim, takav prigovor nije osnovan, jer je sud prvog stupnja na nekoliko mjesta u obrazloženju (u trećem odlomku odozgo na str. 10 presude, u drugom odlomku odozgo na str. 11, u drugom odlomku odozgo na str. 13, te u drugom odlomku odozdo na str. 14) naveo razloge za takvo utvrđenje. Druga je stvar što žalitelj A. ne prihvaća kao uvjerljive i ispravne iznesene argumente, no tim navodima potkrjepljuje žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Ovdje treba istaknuti i da za opstojnost zločinačkog udruženja nije potrebno identificirati sve članove tog udruženja imenom i prezimenom i odrediti ulogu svakog pojedinog člana, već je dovoljno s izvjesnošću utvrditi da osim, u ovom slučaju dvojice optuženika, postoji još barem jedna osoba koja je s njima bila povezana u izvršenju inkriminiranog djela. Upravo to je prvostupanjski sud izvan svake dvojbe utvrdio, te za svoja utvrđenja iznio razloge, koje kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje je žalbena osnova koju ističu oba optuženika.

Optuženi L. S. smatra da je zbog odbijanja dokaznog prijedloga da se ispita kao svjedok G. D. činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, no taj prigovor po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije prihvatljiv, kako je to već ranije u ovoj odluci objašnjeno. Optuženi L. S., nadalje, kritizira po prvostupanjskom sudu izvedenu analizu i ocjenu pojedinih dokaza, posebno njegove obrane, suprotstavljajući vlastitu analizu i ocjenu, iz koje izvlači zaključke o bitnim činjenicama suprotne onima iz pobijane presude. Pritom ostaje kod navoda iznesenih tijekom postupka, ponavljajući da je opt. B. A. bio jedina osoba s kojom je

I Kž-Us 37/15-6

žalitelj S. kontaktirao, zbog čega opt. S. nije mogao znati za postojanje bilo koje druge osobe povezane s aktivnostima koje je dogovorio s opt. A., neovisno o tomu što drži nespornim da je u tom „poslu“ zasigurno sudjelovalo više osoba, posebno osporavajući da bi mu bilo poznato da je bila unaprijed dogovorena predaja droge osobama u Italiji. Ustraje također na tijekom postupka iznesenom zaključku da ga je opt. A., koji je, kao ranije osuđivan za istovrsno kazneno djelo, bio u tom pogledu iskusan, pomno odabrao kao lakovjernu, potencijalnu kolateralnu žrtvu, koristeći žaliteljevo neiskustvo i naivnost. Optuženi B. A., pak, smatra da izvedeni dokazi ne omogućuju nesporno utvrđivanje da se radi upravo o njemu, poričući da je on osoba koja je opt. L. S. povjerila drogu na prijevoz, odnosno pribavila teretno vozilo i u njemu skrila drogu.

Međutim, suprotno iznesenim prigovorima, ovaj drugostupanjski sud smatra da je sud prvog stupnja proveo sve potrebne dokaze, koje je potom vrlo detaljno i savjesno analizirao i logično i kritički cijenio, i to ponaosob i u međusobnoj ovisnosti, pa su zaključci do kojih je na takav način došao, i po stanovištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svemu prihvatljivi.

Opravdano je tako sud prvog stupnja ocijenio obranu opt. L. S. nelogičnom, neživotnom i stoga neprihvatljivom. Ne samo što je ta obrana demantirana i kompromitirana nekima od izvedenih dokaza (pa tako pretragom od njega oduzetog mobilnog telefonskog uređaja, telekomunikacijskim vještačenjem, podacima iz tahografskih listića, papirima izuzetim pretragom kabine teretnog vozila na kojem su zabilježeni telefonski brojevi za kontakt u gradu I., nedaleko B., podacima vidljivima iz prometne dozvole teretnog i priključnog vozila), nego su i pojedine izjave opt. L. S. neživotne, proturječne i neuvjerljive. Sve to prvostupanjski sud vrlo je minuciozno nabrojio i istaknuo u obrazloženju pobijane presude.

Ovaj drugostupanjski sud također nalazi da je neprihvatljiva tvrdnja opt. L. S. da mu nije bilo poznato da su u čitavu operaciju uključene druge osobe osim opt. B. A., kraj papirića koji je pronađen pretragom kabine teretnog vozila, na kojem se nalazi logo tvrtke u kojoj je opt. S. bio zaposlen, a na kojoj su zabilježeni telefonski brojevi koji pripadaju nekim osobama u talijanskom gradu I., kraj B. Istog značenja je i nesumnjivo utvrđen podatak da su oba optuženika, odnosno i opt. L. S. i opt. B. A. u jednom trenutku, tijekom prijevoza droge marihuana, kontaktirali s istim telefonskim brojevima, koji ne pripadaju niti jednom od njih dvojice, a što uvjerljivo ukazuje na njihovu povezanost s nekim drugim osobama, pri čemu opt. S. ni na koji način nije ni pokušao objasniti o kome se radi.

Žalbom sugerirana naivnost i lakovjernost opt. L. S. opovrgnuta je podacima o njegovoj životnoj dobi, kao i onima iz njegove vozačke dozvole, iz koje je razvidno da je on dugogodišnji iskusni vozač svih vrsta kopnenih vozila, uključujući i najveće teretne kamione. Te okolnosti, u povezanosti s kontaktima sa opt. A., koji su se odvijali u noćnim satima, pod okriljem mraka, te vrlo intenzivnom komunikacijom između dvojice optuženika tijekom trajanja prijevoza uvjerljivo demantiraju po obrani iznesenu verziju događaja u kojoj je opt. S. tek dobro odabrana žrtva opt. B. A. Navod opt. L. S. kako je, usprkos jakom mirisu što ga je osjetio iz priključnog vozila prije prijelaza granice, on nastavio s vožnjom, a koji po žaliteljevom mišljenju potkrjepljuje njegovu nesvjesnost da prevozi drogu, neživotan je i nelogičan. Naime, žalitelj gubi iz vida vlastitu tvrdnju da s tim u vezi nije postavio nikakvo

I Kž-Us 37/15-6

pitanje opt. A., jer da su pozivi bili skupi, dok je istodobno utvrđeno da su optuženici tijekom prijevoza kontaktirali u mnogo navrata, pa je itekako bilo prilike za razjašnjenje bilo kakvih nedoumica koje je opt. S. eventualno imao. Ima li se na umu i da je prometno- telekomunikacijskim vještačenjem s izvjesnošću utvrđeno da je opt. A. svojim kretanjem pratio kretanje teretnog i priključnog vozila kojim je upravljao opt. L. S., te mu i sms porukama sugerirao način i dinamiku kretanja, tada je doista i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda bez ikakve sumnje dokazano da su optuženici počinili djelo za koje su proglašeni krivima.

Niti identitet opt. B. A. nije upitan, jer ne samo što na njega ukazuje u obrani opt. L. S., nego se u spisu nalazi i fotografija opt. B. A., pribavljena iz Republike Makedonije putem međunarodne pravne pomoći, a karakteristike i izgled opt. B. A. na toj fotografiji u cijelosti odgovara opisu što ga je za njega dao opt. L. S. Jednako tako, bez ikakve sumnje utvrđeno je da je upravo opt. B. A. osoba koja je pribavila teretno i priključno vozilo i u njega stavila drogu marihuanu, a takve navode obrane opt. S. potvrđuju podaci iz provedenog telekomunikacijsko-prometnog vještačenja, prema kojima su se optuženici koordinirano kretali i učestalo komunicirali, a to pak ukazuje na izniman interes i pažnju koje je opt. A. poklonio odvijanju te operacije, ne dopuštajući da izgubi kontrolu i nadzor nad njom.

Stoga su sve bitne činjenice kojima se ostvaruju obilježja inkriminiranog kaznenog djela utvrđene s izvjesnošću, pa je prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali i povrede kaznenog zakona koja bi iz njega proizlazila, neosnovan.

Na žalbe optuženika zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi

Optuženi L. S. smatra da su precijenjene postojeće otegotne okolnosti, zamjerajući istodobno da iste nisu potpuno razumljive ni obrazložene, te pledira za blažu kaznu.

Optuženi B. A., doduše, ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu, ali je presuda u tom dijelu razmotrena i u odnosu na tog optuženika, sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08, prema kojoj žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

Što se tiče opt. L. S., ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalitelj opravdano prigovara visini odmjerene kazne. Naime, iako je nesumnjivo riječ o kaznenom djelu pojačane težine (s obzirom na količinu droge koja je bila predmet tog djela, kao i činjenicu da je prema planu istu trebalo prevesti kroz teritorij čak pet država), na strani opt. L. S. egzistiraju i neke olakotne okolnosti koje nisu dovoljno došle do izražaja u izrečenoj kazni. Tu se prvenstveno odnosi na raniju neosuđivanost opt. L. S., koja u kontekstu njegove životne dobi ima veće značenje i opravdava zaključak da se radi o, doduše ozbiljnom, ekscesu u inače urednom funkcioniranju optuženika, a podaci o njegovim slabim imovinskim prilikama, iako zasigurno nisu opravdanje, nesumnjivo također predstavljaju olakotne okolnosti, koje su se jače trebale reflektirati u odluci o kazni. Pritom je indikativna uloga opt. L. S. u čitavoj kriminalnoj operaciji, jer ista, iako značajna za sam uspjeh te operacije, za nositelja te uloge podrazumijeva znatno veći rizik od ostalih sudionika (s obzirom na eksponiranost tzv. „mula“), dok istodobno izvršitelj te uloge uobičajeno profitira manje od ostalih. Sve izneseno po ocjeni ovog drugostupanjskog suda opravdava izricanje kazne zatvora u kraćem trajanju, pa je opt. L. S. stoga za počinjeno kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi sa čl. 190. st. 2.

I Kž-Us 37/15-6

KZ/11 na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, kojom će se ispuniti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. U izrečenu kaznu zatvora opt. L. S. je, na temelju kogentnog propisa iz čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

Nasuprot tomu, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina izrečena opt. B. A. ispravno odmjerena. Naime, ne samo što je uloga tog optuženika daleko značajnija, a sve radnje koje je u okviru toga poduzimao imaju organizacione elemente, te sadrže i aktivnosti usmjerene na koordinaciju i osiguranje i nadzor odvijanja inkriminiranog plana, pa reflektiraju i njegovu direktnu zainteresiranost za uspjeh operacije, nego se radi o osobi koja je već bila osuđivana zbog istovrsne djelatnosti, pa je riječ o specijalnom povratniku. Stoga težina počinjenog kaznenog djela kod ovog optuženika nije ničim relativizirana, zbog čega je kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina adekvatna kako opasnosti počinjenog djela, tako i ličnosti počinitelja te će se njome i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

Prigovor žalitelja L. S. kojim pobija ispravnost odluke o visini oduzete imovinske koristi, navodeći da je od ukupno primljenih 700 Eura potrošio 100 Eura za troškove puta, nije prihvatljiv, jer se oduzeta imovinska korist neće umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost, kako to jasno proizlazi iz čl. 77. st. 5. KZ/11.

Pobijana je presuda ispitana na temelju čl. 478. ZKP/08 i u dijelu koji se odnosi na odluku o oduzimanju predmeta iz čl. 79. KZ/11, te je utvrđeno da su se za njezinu primjenu stekle sve zakonske pretpostavke.

Slijedom svega iznesenog, a budući da ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08, nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 niti da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 27. svibnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.