Rev-2247/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2247/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja F. K. iz K., kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. osiguranje d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica P. H., odvjetnica u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-746/12 od 19. svibnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-637/09 od 20. rujna 2011., u sjednici održanoj 25. travnja 2018.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.885,13 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev odbijen je u iznosu od 27.100,00 kuna (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.940,00 kuna (točka III. izreke). Odbijen je dio zahtjeva tuženika i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (točka IV. i V. izreke).

Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.900,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te mu naknaditi trošak postupka u iznosu od 5.132,85 kuna i trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.153,12 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), uz prijedlog za ukidanjem pobijane presude i vraćanjem predmeta na ponovni postupak i odluku sudu prvoga stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u svezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U predmetnoj reviziji tužitelj postavlja pitanje koje se odnosi na primjenu odredaba čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a, čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i čl. 366. st. 1. u svezi s čl. 369. ZPP-a. Tako pitanje glasi: „Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio postupovno, materijalno pravo iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a kada svoju preinačavajuću odluku temelji na nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke koje je proturječno sa ispravama u sudskome spisu, logičnom zaključivanju, životnom iskustvu te u konačnici i samome sebi, te je li sud II. stupnja takvim postupovnopravnim shvaćanjem počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kada je svoju preinačavajuću odluku utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka u čiju pravilnost postoji osnovana sumnja, pozvavši se u preinačavajućoj odluci pri tome samo općenito na nalaz i mišljenje vještaka bez navođenja koje se činjenice i zbog kojih razloga smatraju utvrđenim, a niti je pri tome dao razloge poradi čega prihvaća takvo vještvo, te je li sud II. stupnja u konkretnom slučaju pogrešno primijenio postupovno pravo iz čl. 366. st. 1. u svezi s čl. 369. ZPP-a?“

U odnosu na navedeno pitanje i u svezi s navedenim odredbama ZPP-a koje reguliraju dopustivost tzv. izvanredne revizije, revidentu valja ukazati na slijedeće.

Postavljenim pitanjem revident ističe više pitanja koje se odnosi na postupovne odredbe u primjeni ZPP-a. Dakle, radi se o postupovnopravnim pitanjima, a ne i materijalnopravnim pitanjima kako to navodi revident. U istima, s obzirom na njihov sadržaj i stilizaciju, revident zapravo ukazuje na moguće počinjenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredaba ZPP-a koje su u pitanju naznačene i za koje se tvrdi da su počinjene od strane suda drugoga stupnja.

Dakle, pitanja se zapravo svode na to je li sud drugoga stupnja pravilnom primjenom odgovarajućih procesnopravnih odredaba ocijenio kvalitetu nalaza i mišljenja medicinskog vještaka i je li u takvom postupanju njegov zaključak o kvaliteti nalaza i mišljenja medicinskog vještaka obrazložen. Ostali dio revizije odnosi se na isticanje manjkavosti i proturječnosti u nalazu i mišljenju medicinskog vještaka uz davanje vlastitog viđenja revidenta o kvaliteti istoga.

Stoga, a u odnosu na tako postavljena pitanja, revidentu valja odgovoriti da ona nemaju značenje pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg se izvanredna revizija može podnijeti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, već, u suštini, predstavljaju prigovor (apsolutno i relativno) bitnih povreda odredaba postupka.

Revizija takvog sadržaja i naravi zapravo predstavlja redovnu reviziju s istaknutim razlogom bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa stoga niti pozivanje revidenta na određene odluke ne može opravdati njezino podnošenje u smislu zakonom ustanovljenog instituta izvanredne revizije.

Dakle, u ovom predmetu nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 392. b. st. 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 25. travnja 2018.

Predsjednica vijeća

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.