Rev-1087/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1087/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenković, Borisa Guttmann, Stanislava Plazonić i Stanka Hautz, kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice mldb. I. K., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici Š. K., obje iz Z., koju zastupa E. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženog Z. S. iz S. N., A. K. L., kojeg zastupa L. A., odvjetnik iz Z., radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 18. prosinca 1990. br. Gž- 9334/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 27. lipnja 1990. br. P3-2457/89, u sjednici održanoj dana 16. svibnja 1991. ,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je naloženo tuženiku da za uzdržavanje mldb. tužiteljice doprinosi mjesečno, umjesto iznosa od 60,00 dinara određenog ranijom pravomoćnom presudom, iznos od 2.400,00 dinara i to od 1. prosinca 1989. do 30. lipnja 1990., a nakon toga 200% zajamčenog osobnog dohotka u Republici Hrvatskoj, s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana sa zateznim kamatama po stopi određenoj zakonom od dospijeća svakog pojedinog alimentacionog obroka do isplate, a dospijevajuće unaprijed najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu uz naknadu parničnog troška u iznosu od 2.660,00 dinara.

Protiv ove pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda, ili da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Drugostepeni je sud u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tuženika. Bio je to dužan samo u odnosu na one njegove žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

Nije prema tome, učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku - dalje: ZPP - koju prema sadržaju svoje revizije ističe tuženik.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nije sporno da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka o uzdržavanju tužiteljice na teret tuženika, tako da je opravdano ovo uzdržavanje povisiti.

Sporna je u ovom revizijskom stadiju postupka jedino visina određenog povišenog uzdržavanja pobijanom pravomoćnom odlukom.

U redovnom postupku je utvrđeno:

- da je mlt. tužiteljica rođena … i da pohađa srednju školu;

- da tužiteljici njena majka plaća potrebne joj instrukcije iz matematike i engleskog jezika u iznosu od 1.500,00 dinara mjesečno;

- da tužiteljica pohađa i muzičku školu, koju je, među tim, morala u V razredu prekinuti zbog nedostatka sredstava za troškove tog školovanja;

- da je majka mlt. tužiteljice u dobi od 45 godina, zaposlena kao kuharica u Ugostiteljsko-proizvodnom poduzeću R. u Z., gdje je tokom prvog tromjesečja 1990. primala osobni dohodak između 2.366,90 dinara i 3.151,50 dinara (list 6 i 9);

- da je prema podacima tuženikovog poslodavca (list 12) tuženik zaposlen u SR Njemačkoj gdje zarađuje mjesečno 3.250 DEM brutto odnosno cca 2.000 DEM netto (bez dodatka za šihte - smjene);

-da tuženik nema druge zakonske obveze uzdržavanja.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno ocijenili da je tuženik u mogućnosti i da treba doprinositi za uzdržavanje tužiteljice dosuđenu povišenu alimentaciju, a pogotovo kad se u pravoj mjeri uzme u obzir da majka tužiteljice, pored svog novčanog doprinosa, u znatnoj mjeri doprinosi uzdržavanju mlt. tužiteljice i svojim radom i brigom koju ulaže u podizanje tog djeteta. Ovo potonje revident očito gubi iz vida.

Iz navedenih činjeničnih utvrđenja u redovnom postupku proizlazi da mlt. tužiteljica ima znatne troškove školovanja i dodatnog obrazovanja koje može i treba u znatnijoj mjeri snositi tuženik u smislu čl. 261. st. 4. Zakona o braku i porodičnim odnosima (čl. 260. izvornog teksta toga zakona), kako su to sudovi ispravno ocijenili, pa protivni revizijski navodi nemaju opravdanje.

Prigovorima kojima osporava ta utvrđenja revident ustvari pobija pravilnost činjeničnog stanja koje su sudovi utvrdili, a takvi prigovori, prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP, u ovom revizijskom stadiju postupka nisu dopušteni, pa zbog toga nisu ni od odlučnog značenja.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r